Jedna od vijesti ovih dana je da političkoj stranci koja se zove Komunistička partija Hrvatske prijeti stečaj zbog 13.700 kuna duga. Što je najzanimljivije ta stranka je osnovana u demokratskoj, slobodnoj i višestranačkoj Hrvatskoj 2013. godine.
Tko je dopustio osnivanje stranke koja nosi u svom imenu oznaku krvavih totalitarnih režima i diktatura koje su odnijele desetine milijuna života u 20. stoljeću i tko se to u Hrvatskoj ruga žrtvama komunističkih diktatura?
> (VIDEO) Ivan Penava: ‘Vukovar je epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije’
> HSK uputio tri predstavke Vijeću za suočavanje s prošlošću: Pokušava se rehabilitirati KP i Tito
Nakon osamostaljenja Hrvatske, KPH je ponovno bila osnovana 2013. i to nakon prvog pokušaja osnivanja komunističke partije u Vukovaru 29. studenoga 2005. godine, što je znakovito jer je tamo izvršena agresija, genocid i kuturocid nad Hrvatima od strane jugoslavenske komunističke vojske. Taj pokušaj nije uspio jer nije bilo dovoljno osnivača za registraciju političke stranke.
Komunistička partija Hrvatske upisana je u Registar političkih stranaka Republike Hrvatske 2013. godine. Sjedište joj je u Umagu, a u Registar je upisana pod brojem 261.
Trgovački sud u Pazinu objavio je oglas kojim se pozivaju vjerovnici Komunističke partije Hrvatske (KPH) da u roku od 45 dana predlože otvaranje stečajnog postupka te političke stranke s nešto više od 13.700 kuna utvrđenog duga.
Istim sudskim oglasom pozivaju se i zastupnici stranke Komunistička partija Hrvatske da u roku od 15 dana podnesu popis imovina i obaveza te stranke, a ne odazovu li se zastupnici i vjerovnici u zakonski predviđenim rokovima, sud će smatrati da je stranka nesposobna za plaćanje te će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju skraćenog stečajnog postupka.
U međuvremenu predsjednik Komunističke partije Hrvatske Radoslav Ilić, koji u Umagu ima kafić “Tito”, platio je sve troškove zbog kojih je Trgovački sud u Pazinu pozvao vjerovnike KPH da otvore stečajni postupak nad tom strankom zbog utvrđenog duga.
Mračna prošlost Komunističke partije Hrvatske – genocid, diktatura i jednoumlje
Komunistička partija Hrvatske osnovana je 1937. godine kao dio Komunističke partije Jugoslavije koja je osnovana 1919. godine. Da ne ulazimo u povijesne retrospektive o KPH, njenom djelovanju, podsjetimo samo da je nakon uvođenja komunističke diktature u Hrvatskoj 1945. godine, a pod vodstvom Komunističke partije Hrvatske, učinjeno mnoštvo zločina od partizana, većinom članova komunističke partije. Osobito je važno da je zločine naređivalo vodstvo Komunističke partije, te je time izravno odgovorno za njih. Dokazano je da je te zločine zapovijedio i nadgledao sam vrh Komunističke partije Jugoslavije, zajedno sa svojim republičkim ograncima Komunističke partije Hrvatske, Komunističke partije Slovenije i Komunističke partije BiH.
Nakon počinjenja najvećih zločina na tlu Hrvatske u povijesti, od 1945-1948. godine, KPH uvodi strahovladu, diktaturu, kult ličnosti, zabranu govore, osniva logore za političke protivnike, progoni Katoličku Crkvu i potpuno nadzire javni život u orvelijanskom stilu, nešto neviđeno do tada u Hrvatskoj.
Da bi bili svjesniiji zala koje je počinila Komunistička partija Hrvatske, podsjećamo na neke od njih:
- Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine, a u Hrvatskoj preko 900 masovnih grobnica. U njih su partizani i članovi KPH bacali ubijene ljude ili čak žive zazidavali (Huda Jama u Sloveniji, Slavsko Polje u Hrvatskoj)
- Komunisti su likvidirali velik broj intelektualaca, pisaca, znastvenika, gospodarstvenika, umjetnika i ostale intelektualne elite hrvatskog naroda, te tako nepovratno osakatili hrvatski narod za njezine najbolje i najplemenitije sinove.
- U Drugome svjetskom ratu i po njegovu završetku partizani i članovi KPH su na hrvatskim područjima ubili ukupno 664 svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca.
- U Zagrebu i njegovoj okolici nalazi se 120 masovnih grobnica s tisućama ubijenih Hrvata, a sve je to naredila KPH da se Zagreb uništi kao “ustaško gnijezdo”. Nakon toga dolazi do otimanja imovine građanima Zagreba, preoravanja grobova na Mirogoju i svim (pri)gradskim grobljima, rušenja spomenika, potpune ideologizacije glavnog grada kroz promjeme imena ulica, dizanja stotina spomenika komunizmu u gradu, progona nevinih ljudi, djelovanja logora i zatvora u gradu, zabrane tiskovina, zabrane javnog govora, zabrane višestranačja, zabrane gradnje crkava (prva je sagrađena 1966. na Rudešu, a cijeli Novi Zagreb od 150.000 ljudi imao je samo jednu crkvu do 1990. godine) i drugo. Isti obrazac proveden je u svim mjetima i selima Hrvatske.
- Jama Jazovka – žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su komunisti prisilno odveli iz bolnica 1945. godine i bacili u tu jamu. Tak
- Politički logor Goli otok je osnovan 9. srpnja 1949. godine i bio je u funkciji kao logor-zatvor do 1988. godine, skoro do raspada Jugoslavije. Svjedoci, poput Vlade Dapčevića i samog bivšeg komunista, tvrde da je logor bilo nešto najmonstuoznije što čovjek moćže zamisliti i da to nadilazi logore i gulage II. svjetskog rata.
- Godine 1945. po naredbi člana KPH Vicka Krstulovića (a po Uredbi saveznog ministra) su u Hrvatskoj preorana i uništena sva vojna groblja i grobovi pojedinaca koji su bili proglašeni neprijateljima.
> Temelji antifašističke pedagogije u Savskoj 77
Nelustrirana Hrvatska dopušta osnivanja stranke totalitarističkog nazivlja
Dok se na jednoj strani progone poznati glazbenici ili javne osobe, kao Marko Perković Thompson koji je dragovoljac Domovinskog rata i sudionik najveće vojne pobjede hrvatske povijesti Oluje, zbog ratne pjesme “Bojna Čavoglave” ili pripadnici herojskih postrojba HOS-a, opravdano se postavlja pitanje tko je u Hrvatskoj dopustio, na drugoj strani, osnivanje stranke koja sadrži u imenu ‘komunizam’.
> (VIDEO) Evo 4 zaključka oko kojih se Vijeće složilo: Oko Dokumenta – bez suglasja
“Držim da bi svi simboli totalitarnih režima trebali biti isto tretirani. Ako smo osudili komunistički sustav kao totalitarni i zločinački, zašto nismo zabranili simbole?! Ne mogu se simboli izdvajati. Ako nije dopušteno ‘za dom spremni’, ne bi trebala biti ni petokraka”, naglasio je izv. prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za Tportal nakon objave dvodjelnog dokumenta dijaloga Vijeća za suočavanje s prošlošću prošle godine.
Zadarski profesor, dr. sc. Mladen Ančić, također je tada za Tportal pojasnio s čime se on ne slaže.
“Naravno da ću imati izdvojeno mišljenje jer se na različit način tretiraju totalitarni sustavi 20. stoljeća, što stvara vrstu zabune među pukom zbog nedostatka intelektualne i moralne dosljednosti. Ako režimi ostavljaju iza sebe tisuće mrtvih i masivno kršenje ljudskih prava, moraju imati ravnopravan tretman“, pojasnio je dr. sc. Ančić i dodaje kako je to “u naravi pravne države”.
Profesor Ančić ističe kako komunističkom Titovu režimu ne može biti olakotna okolnost to da je u kasnijim fazama 45-godišnje vladavine odustao od nasilnih metoda te da se ne može zažmiriti na ranije zločine.
“Hrvatski Ustav je odbacio komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? Koja je onda logika zadržavanja komunističkih simbola? Odbačen politički, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zašto? Kojom logikom? Budući da je komunistički sustav osuđen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu”, napisao je u Izdvojenom mišljenju o dvodijelnom dokumentu „Temeljna polazišta i preporuke / 0 posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta“ prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta kao član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.
“Ne samo da Hrvatska nije prošla kroz dekomunizaciju, ne samo da nije sprovedena lustracija, ne samo da još uvijek nemamo pouzdanih znanstvenih vodiča u sve aspekte komunističke diktature, nego se stvara dojam da svaki put kad je Hrvatska na rubu osvješćenja o naravi komunističkog totalitarizma, netko podmetne leđa da se proces prekine i usmjeri neplodnim stranputicama”, upozorio je između ostalog prof. dr. sc. Željko Tanjić.
Krvavi komunistički režimi
I da nije bilo ovakvih masovnih zločina u Hrvatskoj, koji su opravdano kategorizirani kao genocid, i sami zločini komunizma u svijetu više su nego dovoljni da se zabrani rad ovakvih stranaka i isticanje komunističkog znakovlja, poput nedavnog iscrtavanja tog simbola općesvjetskog zla na spomeniku dr. Franji Tuđmanu. Ili okupljanja u Kumorvcu i na drugim mjestima za znakovljem totalitarnog režima koji je poharao Europu i svijet u 20. stoljeću.
Istraživanja o zločinima komunizma traju od trenutka kada su počinjeni prvi masovni zločini komunizma za vrijeme Oktobarske revolucije ili veleprevrata i dvostrukog državnog udara u Rusiji godine 1917. Zločini komunizma poznati su u svijetu od tada, jer su u Rusiji i SSSR-u nastavljeni kroz cijelo vrijeme komunističke diktature. Već su prva izvješća o zbivanjima iz Rusije zgrozila civilizirani dio svijeta, a sve ono što se događalo kasnije kroz 70 godina u Ukrajini, Rusiji, Litvi, Letoniji, Gruziji i drugdje bio je teror, ubijanje i mržnja.
Podsjetimo, osim u Hrvatskoj, komunizam označava najkrvavije režime u brojnim državama svijeta u 20. stoljeću koji su odnijeli desetine milijuna života u Kini, Rusiji, Ukrajini, baltičkim državama, Kubi, Sjevernoj Koreji, Kambodže, Hrvatskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Afganistanu, Mongoliji, Njemačkoj (istočnoj) i drugdje širom svijeta.
Zato opravdano se postavlja pitanje s početka: kako je moguće da 2013. godine pravo registracije u Registar stranaka dobije stranka koja se zove Komunistička partija s više nego jasnom asocijacijom i poveznicom na najkrvaviju i najrašireniju diktaturu u Hrvatskoj, ali i svijetu?
I kako je moguće da hrvatski mediji, pa i svjetski, na ovakve pojave gledaju benevolentno, dok se nad drugima, često puno benignijima, zgražaju danima i mjesecima?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
