Tko je Đuro Glogoški – jedan od kandidata za ministra branitelja

Foto: fah

Predsjednik Vlade RH Tihomir Orešković sastao se u srijedu u sjedištu Vlade s predstavnicima 20-tak udruga iz Domovinskog rata, izjavivši nakon sastanka da se ime novog ministra branitelja može očekivati do petka ili najkasnije do početka idućeg tjedna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Po završetku Orešković je novinarima rekao kako je imao priliku ponovno slušati o braniteljskim problemima i izazovima koji su ispred nas, te kako je dobio jasnu poruku da se što prije imenuje novi ministar hrvatskih branitelja.

Poruka mi je vrlo jasna i s moje strane ću što prije ispuniti tu želju, dodao je. Također je rekao kako razumije probleme hrvatskih branitelja i da će ih Vlada što prije početi rješavati.

Orešković je izvijestio da je jučer razgovarao s Milijanom Brkićem kojeg je predložio HDZ i neke braniteljske udruge, dodavši da će razgovarati i s ostalom trojicom ili četvoricom kandidata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tražio sam prijedloge, dobio sam ih, i s nekima ću se naći. Dobili smo dosta prijedloga, ne mogu reći sada točan broj, kazao je predsjednik Vlade dodavši da se neće naći sa svima.

Prema informacijama koje je dobio Narod.hr jedan od kandidata za ministra branitelja je Đuro Glogoški, umirovljeni je pukovnik HV-a, s kojim je u srijedu navečer razgovarao i premijer Orešković.

“Kandidat sam za ministra hrvatskih branitelja i bio sam na razgovoru kod predsjednika Vlade gospodina Tihomira Oreškovića. Razgovarali smo otvoreno i ono što u konačnici govorimo cijelo vrijeme, a to je da sam spreman ponovno se žrtvovati za populaciju hrvatskih branitelja i u konačnici za bolje sutra hrvatskog naroda i hrvatske države”, rekao je Glogoški za Hrvatsku televiziju, potvrdivši tako vijest koju je večeras objavio Večernji list pozivajući se na izvore iz prosvjednog šatora pred Ministarstvom branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu.
Na pitanje čiju podršku ima, Glogoški je rekao da ga podupire “mnogobrojna braniteljska populacija koja je prošla ovdje kroz šator, mnogobrojne braniteljske udruge”. “Vjerujem i jedan veliki dio hrvatskog naroda koji je prepoznao štio su hrvatski branitelji učinili u Domovinskom ratu”, kazao je Đuro Glogoški u Dnevniku 3.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Najugroženija populacija su svakako hrvatski branitelji koji nisu sposobni za privređivanje, a ostali su bez socijalne pomoći. Pitanje zdravstvenih problema hrvatskih branitelja, obitelji umrlih hrvatskih branitelja, nezaposlenih hrvatskih branitelja. Svaki treći dan se ubije jedan hrvatski branitelj, svaka tri sata umre jedan hrvatski branitelj”, rekao je Glogoški krajem veljače za Narod.hr dodavši kako izbor novog ministra branitelja traje predugo.

Rođeni Osječanin, dragovoljac Domovinskog rata

Đuro Glogoški (52), umirovljeni je pukovnik HV-a, predsjednik Udruge 100-postotnih ratnih vojnih invalida prve kategorije i jedan od čelnih ljudi braniteljskog prosvjeda ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Toga dana, 3. siječnja 1992. oko 11 sati moj se život zbog jednog gelera koji me je pogodio u vratnu kralježnicu potpuno promijenio i više nikada nisam stao na svoje noge”, opisao je svoje ranjavanje Đuro Glogoški u razgovoru za Jutarnji list.

Rođeni Osječanin Đuro Glogoški prije početka Domovinskoga rata živio je u obližnjem Ivanovcu (prije rata selo se zvalo Jovanovac).

Otac Stjepan, podrijetlom Zagorac, još je živ, a i sam je civilna žrtva rata, dok je Đurina majka Ljubica, rodom iz Dalmacije, umrla. Đuro ima starijeg brata Stjepana i mlađu sestru Maricu.

Mladi je Đuro uoči Domovinskog rata završio Elektrometalsku školu – bravarski smjer u Osijeku, a nešto kasnije i izvanredno Trgovačku školu. Kao mladić zaljubio se u Tatjanu, počeli su hodati 1983. godine, a tri godine kasnije vjenčali su se u Ivanovcu. Tatjana je bila domaćica, a Đuro je počeo raditi kao podopolagač i stolar u tadašnjoj osječkoj tvrtki Udarnik. Nekih pet godina uoči Domovinskog rata, nakon zaposlenja u Udarniku počeo je raditi u privatnoj tvrtki te je puno putovao. Stariji Đurin i Tatjanin sin Boris rodio se 1987., a mlađi Robert dvije godine kasnije. Danas Boris živi s roditeljima u njihovoj kući u Osijeku i radi kao zaštitar, a Robert je djelatnik HV-a u Osijeku. Upravo pri povratku s “terena”, iz Beograda, zbio se događaj kada je Đuro postao svjestan da je rat neizbježan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ljeti 1991., pri povratku iz Beograda gdje smo radili, na ulasku u Trpinju zaustavile su nas takozvane srpske seoske straže i nakon maltretiranja nas pustili da idemo dalje”, prisjeća se Glogoški u razgovoru za Jutarnji list.

“Spasio nas je čovjek koji je bio s nama u autu, a bio je iz Trpinje, i samo zbog njega su nas propustili. Bilo mi je jasno da će biti rata pa sam odmah otišao u osječku policiju i prijavio se kao dragovoljac. Tamo su mi rekli da nema potrebe za dragovoljcima, ali, srećom, postojao je HOS i postao sam pripadnik njihova samostalnog voda. Od srpnja te godine bio sam na položajima na potezu Orlovnjak – Laslovo, a kasnije postajem pripadnik 106. brigade HV-a gdje sam raspoređen na minobacače. Uskoro postajem i zapovjednik voda u topništvu 130. brigade, a tu sam i ranjen. Moj je ratni put trajao oko sedam mjeseci”, kaže.

Dva mjeseca potpuno nepokretan i na ivici života i smrti

Mjesec dana nakon ranjavanja i boravka u osječkoj bolnici, Đuru su poslali na rehabilitaciju u Varaždinske Toplice. S malom djecom, supruga Tatjana se privremeno preselila u Varaždin kako bi mogla biti uz supruga.

“Bio sam potpuno nepokretan oko dva mjeseca i stalno na ivici života i smrti”, kaže Đuro.

“Uz to sam imao stalno visoku temperaturu, a onda su me u svibnju 1992. operirali u Zagrebu i vratili u Varaždinske Toplice. U cijeli se proces mojega oporavka aktivno uključila supruga Tatjana koja je, zahvaljujući napucima liječnika i terapeuta, postala pravi profesionalni fizioterapeut i to je već 23 godine. Djeca su bila mala ali su shvatila da će tata ostatak života provesti u invalidskim kolicima. Barem sam počeo pokretati ruke i čovjek u tim situacijama shvati da je i to bolje nego biti potpuno oduzet. Pa ta dva mjeseca što sam bio nepokretan proveo sam samo u krevetu i molio se Bogu da barem mogu sjediti u kolicima. Na kraju, što biste vi izabrali, ležati cijeli život u krevetu ili sjediti u kolicima? A znate da više nikada nećete stati na svoje noge. Tu je moja Tatjana podnijela najveći teret jer bez nje sam potpuno bespomoćan. I sinovi, ma kako mali bili, bili su mi velika utjeha i potpora. Teško je u takvim situacija ostati čist u glavi. A negdje u studenome 1992. kada sam završio terapije i vratio se u Osijek, moji suborci su me posjeli u auto i u gepek stavili kolica jer sam im rekao da se hoću u invalidskim kolicima provesti osječkim korzom. Mnogi su me ljudi s nelagodom pozdravljali jer neki nisu ni znali da više neću moći hodati, ali sam želio probiti tu vlastitu psihološku barijeru u glavi i shvatiti da će me uvijek ljudi pomalo čudno gledati jer sam vezan uz kolica. Tako sam se već tada počeo privikavati na novi život, a Tatjana je tu kraj mene 24 sata. Ne možete je pitati kako ona s tim živi jer ne voli novinare, posebno nakon ovih 200 dana prosvjeda kada smo svašta proživjeli, od prijetnji smrću do ponižavanja na pojedinim društvenim mrežama. Pa i brojka kojom je ministar Matić mahao oko moje invalidske mirovine i nju je pogodila. Zašto nije rekao da je tu i novac koji je zakonski regulirana plaća moje supruge koja je moj terapeut i vezana doslovce za mene 24 sata dnevno. I tako 23 godine”, smireno je novinaru Jutarnjeg lista pričao o svojem životu i stvarima koje su ga pogodile, posebno otkada je medijski eksponiran. Kaže da je većina ljudi u ovoj državi toliko medijski izmanipulirana da ga ne iznenađuju ni izljevi mržnje koji se pojavljuju u medijima i na društvenim mrežama.

“Ponekad imam dojam da je za sve loše u ovoj državi kriv Đuro Glogoški”, rekao je u svibnju 2015. za Jutarnji, desetak dana prije dramatičnih događaja na Trgu sv. Marka kada je policija upotrebljavala brutalnu i prekomjernu silu i ulazeći u crkvu nemilosrdno tukla branitelje, među kojima je bio i Đuro Glogoški.

“Uz svoju invalidnost imam problema s tlakom, dijabetičar sam, imam giht, žučne kamence i dalje vam neću nabrajati”, ukratko je naveo Glogoški dio zdravstvenih problema koje ga pritišću.

“Trebao bih vježbati i izlazak iz kolica ali to sada nije moguće. Mnogi se čude kako sam ostao psihički stabilan kada me javno optužuju za tajne sastanke, neovlašteni boravak u braniteljskoj kući, šalju agente da propituju moj ratni put”, a premijer Milanović baš je na datum njegovog ranjavanja objavio kako su se tajno našli u zgradi Vlade, govori Glogoški te dodaje “Pa jesmo, i to su znali moji suradnici u prosvjedu, a nismo s tim izašli u javnost jer me premijer zamolio da to ostane između nas. A onda to objelodani kada njemu odgovara i prekrši svoju riječ. I sada, nedavno, u Okučanima na obilježavanju akcije Bljesak, radi vlastite promocije fotografira se stojeći iznad mene u kolicima i drži mi ruku na ramenu. Vidite me u kakvom sam stanju, ne mogu se ni okrenuti, a očekivao sam od tog čovjeka da me pogleda u oči i pruži ruku uz ispriku što je pogazio vlastitu riječ o tom sastanku. A taj kratki susret je samo zbog njegova PR-a, i kada su fotografi obavili svoj posao, čovjek je otišao bez ikakve naznake da će konačno sjesti s nama za stol i vidjeti što možemo zajednički napraviti da riješimo probleme. Normalno da vas to boli kao čovjeka, ali ako ste naučili živjeti tako da vas vaša žena mora obrijati, počešljati, obući, staviti u krevet i obavljati sve druge stvari i tako 23 godine, morate biti psihički jaki.

Tako da sve silne laži i podmetanja prihvatite kao nešto normalno u ovim teškim vremenima. Često me moji suborci zafrkavaju da sam mogao otvoriti ispovjedaonicu jer nam toliko ljudi dolazi u šator i iznosi svoje probleme. Baš zbog njih koji vjeruju da u ovoj našoj Hrvatskoj možemo bolje živjeti, lakše podnosim i fizičke probleme. A da je ugodno i da ne boli, nije,” zaključio je razgovor Glogoški.

Više od 500 dana braniteljskog prosvjeda

Braniteljski prosvjed pred Ministarstvom branitelja počeo je 20. listopada 2014. godine te traje već više od 500 dana.

„Sustavno su od ’99, neovisno od političke opcije na vlasti, polako je krenuo taj odnos prema braniteljskoj populaciji, polako krenula umanjivanja prava i izbacivanja članaka zakona koji su o tome govorili i konačno došli do 2012. godine, kad su gospoda odlučila promijeniti taktiku“, rekao je Đuro Glogoški nakon više od mjesec dana braniteljskog prosvjeda, dodavši kako su sada „na vrlo perfidan način, godinama kroz izmjene i dopune Zakona, praktično neprimjetno, morali smo čitati između redaka. A prepustili smo im hrvatsku državu, vjerovali smo im, a oni su opljačkali državu i za našu djecu, i kad im to nije bilo dovoljno, krenuli su na hrvatske branitelje. Izmjenama i dopunama Zakona 2012. godine davali su neke sitnice koje nisu naizgled djelovale loše“.

Pojasnio je kako su Zakon o mirovinskom osiguranju, koji se provodi od 1. siječnja 2015. godine, progurali na vrlo vješt način i da branitelji nisu sudjelovali u toj raspravi.

„A tamo piše sljedeće: da će se razdvojiti mirovine, na dio po stažu i po posebnim propisima. Najvećim dijelom su branitelji išli u rat bez radnog staža, dakle najveći dio mirovine ide po posebnim propisima. Do sada su mirovine određivane odlukom Sabora, ali ovim zakonom Vlada može sama određivati iznos te mirovine! Ali to nije sve. Zamislite, piše da su iz tog zakona izuzeti oficiri JNA?!“, čuli su se ironični komentari i isto takav pljesak iz dvorane, na ovu posljednju konstataciju Đure Glogoškog 41. dan prosvjeda pred Ministarstvom branitelja.

O diskriminaciji hrvatskih branitelja Narod.hr pisao je više puta, a Udruga “Crne mambe”, Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Udruga U ime obitelji i još pet braniteljskih udruga Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti početkom veljače ove godine predale su pojedine odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, koji udovice, roditelji i djecu poginulih hrvatskih branitelja, te hrvatske ratne vojne invalide tretira drukčije od drugih korisnika mirovina (npr. pripadnika bivše JNA ili sudionika Narodnooslobodilačkog rata – NOR).

U razgovoru s Oreškovićem prije nekoliko dana Glogoški je kazao da je izaslanstvo Udruga hrvatskih branitelja istaknulo da Ministarstvo branitelja zaslužuje kvalitetnog čovjeka, “no čini se da tko god bude predložen mediji koji ne rade svoj posao profesionalno počinju razapinjati ljude, neovisno o tome tko je kandidat za ministra. Počnu li mediji profesionalno raditi svoj posao mislim da imamo zajedničku budućnost”, ustvrdio je Glogoški.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: fah

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.