Europski sud za ljudska prava (ESLJP) je međunarodni sud ustrojen 1959. godine, a njegova nadležnost je odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Sud je nadležan za sve države članice Vijeća Europe, a njih je 47. Taj sud zapravo ima ovlasti osiguravati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom što ga čini jednom od najmoćnijih institucija u svijetu.
Naime, zbog kratkoće Konvencije i njezinih protokola – samo dvadesetak članaka koji jamče prava i slobode – suci u Strasbourgu uživaju široku diskrecijsku moć u usporedbi s primjerice nacionalnim sucima.
22 od 100 stalnih sudaca povezano sa Sorosevom zakladom i šest organizacija koje on financira
O tome se govori i u izvješću Europskog centra za pravo i pravdu, koji ima posebni savjetodavni status pred Ujedinjenim narodima od 2007. godine. Glavna tema tog izvješća je sve veći utjecaj nevladinih organizacija na ESLJP, pa je tako otkriveno da su 22 od 100 stalnih sudaca tog suda između 2009. i 2019. bivši suradnici sedam nevladinih organizacija koje su vrlo aktivne pred Sudom.
Među imenima 22 sudaca, nalazi i se i ime profesorice kaznenog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta Ksenije Turković, potpredsjednice ESLJP-a, koja je na Sud izabrana 2012. na mandat od devet godina.
Tako je 12 sudaca (uključujući Turković) povezano sa zakladom Otvoreno društvo (OSF), 7 ih je povezano s Helsinškim odborima, 5 ih je povezano s Međunarodnom komisijom pravnika (ICJ), 3 s Amnesty Internationalom te po 1 s organizacijama Human Rights Watch, Interights i A.I.R.E. Centrom. Zaklada Georgea Sorosa, samoprozvanog filantropa i jednog od najvećih donatora ljevičarskih organizacija u zadnja 3 desetljeća ističe se s najvećim brojem sudaca koji su povezani s njom, ali i time da zapravo financira i ostalih šest prethodno nabrojanih nevladinih organizacija.
Oko Sorosevog OSF-a zapravo orbitira stotine organizacija te se koriste značajnim financijskim sredstvima – oko 32 milijarde dolara koliko je OSF podijelio od 1984 godine. Primjerice, samo Human Right Watch je od OSF-a dobio 100 milijuna američkih dolara u proteklih 10 godina.
To je važno, jer je od 2009. godine bilo najmanje 185 slučajeva pred ESLJP-om u kojima je najmanje jedna od sedam nabrojanih civilnih udruga sudjelovala. Od toga, u 88 slučajeva predsjedali su suci, koji su prethodno bili povezani s NGO-ovima koji su sada stranke u postupku. Na primjer, u slučaju Big Brother Watch v. the United Kingdom, 10 od 16 prijavitelja su nevladine organizacije koje financira OSF, kao i 6 nevladinih organizacija koje sudjeluju kao treće strane u postupku, izvještavaju Gregor Puppinck i Delphine Loiseau.
Turković sudjelovala na izradi Istanbulske konvencije
Ksenija Turković izabrana je za sutkinju u mandatu premijera Zorana Milanovića, a mandat joj završava ove godine. Profesorica je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a doktorat iz pravnih znanosti stekla je na američkom Yaleu.
Prije nego je postala profesorica u Zagrebu, Turković je radila za američke pravne tvrtke od 1995. do 2000., a članica odvjetničke komore u New Yorku je bila od 1996. do 2008. godine. Turković je bila i konzultant Svjetske zdravstvene organizacije odjela za Europu o pravnim pitanjima vezanim uz HIV/AIDS testiranje i savjetovanje. Ksenija Turković bila je članica odvjetničkog tima Hunton & Williams koji je zastupao Daria Kordića pred Haaškim sudom.
Od 2006. do 2011. bila je članica odbora za provedbu kampanje protiv nasilja nad ženama, a riječ je zapravo o paneuropskoj kampanji Vijeća Europe iz koje je nastala kontroverzna Istanbulska konvencija i koja je otvorila vrata rodnoj ideologiji u zemljama članicama koje su je ratificirale.
>Udruga Sandre Benčić (Možemo) 2014. dobila novac od Sorosa da bi utjecala na rezultate izbora za EP
>Mađarski think-thank: Parlament EU povećao je izdavanja za Soroseve udruge na 1,8 milijardi eura
Turković je 2007. imenovana u Upravno Vijeće Centra za ljudska prava, 2008. je bila predsjednica radne skupine za izradu nacrta Kaznenog zakona i članica radne skupine za izradu nacrta Zakona o ravnopravnosti spolova, a 2009. je imenovana u Povjerenstvo za unaprjeđenje zaštite od nasilja u obitelji.
Članica odbora Otvorenog društva u Hrvatskoj
Ona je također između 2004. i 2007. sudjelovala u “Projektu Otvorenog društva Hrvatska, IDEM – Indeks otvorenog društva” kao članica istraživačkog tima i interpretatorica djela koji se odnosi na vladavinu prava. Upravo suradnja s Otvorenim društvom Georgea Sorosa je sporno za Europski centar za pravo i pravdu koji u izvješću navodi je od 1994. do 1998. bila članica istraživačkog tima Instituta Otvoreno društvo za Hrvatsku, kao i članica odbora od 2005. do 2006. godine. Tada su s njom u odboru bili Slavica Singer, Ting Gazivoda, Sanja Sarnavka i Tanja Šimić,
Turković je naime jedna od sutkinja u jednom slučaju pred ESLJP-om u kojem je kao treća strana intervenirala zaklada Otvoreno društvo.
Kada je riječ o drugim nevladinim organizacijama, Turković je bila konzultant Centra za mirovne studije i Interrightsa u projektu “Combating Trafficking in Human Beings in Croatia”.
Što je stvarna moć Europskog suda za ljudska prava i kakve veze s njime imaju NGO-ovi?
No, vratimo se na utjecaj sudaca ESLJP-a na 47 država i cjelokupno društvo, odnosno utjecaj nevladinih organizacija na ESLJP.
Sedam nevladinih organizacija iz kojih dolaze brojni suci djeluju pred Sudom u važnim slučajevima koji mogu pokrenuti presedane, a najčešće se odnose na slobodu izražavanja, pravo na azil, LGBT prava, uvjete pritvora i manjinska prava. Te nevladine organizacije posebno djeluju putem “strateških parnica, odnosno upotrebe sudskih lijekova kao sredstva za postizanje općenitijeg cilja političke prirode”, navodi se u izvješću Puppincka i Loiseauove.
Pri ESLJP-u, to znači iz konkretnog slučaja, pridobiti osudu nacionalne prakse ili zakona suprotnih interesima ili vrijednostima tih organizacija. “Omiljeni način djelovanja nevladinih organizacija pred Sudom je putem intervencija trećih strana, poznatih kao amicus curiae (prijatelj suda). Ovaj postupak je praksa, uvezena iz presedanskog prava, kojim privatna ili pravna osoba pažnji Suda podvrgava elemente procjene u slučaju u kojem nije stranka u postupku.
Autor treće intervencije tada postaje “treća strana” u slučaju. Ovaj postupak je vrlo koristan, čak i ako su neutralnost i vanjština sudionika često samo fasada. Doista, ESLJP često mora presuditi o složenim i važnim pitanjima sa snažnim društvenim posljedicama.
Sud je tada postavljen iznad državnih tijela, čak i zakonodavnih. Intervenirajuće nevladine organizacije tada imaju ulogu stručnjaka, posredničkog tijela, ali i lobija. Pored činjeničnih informacija, socioloških i pravnih, nevladine organizacije također mogu pred Sud predstaviti mnoštvo ideoloških ili filozofskih pristupima pitanju, pod uvjetom da su nevladine organizacije različitih tendencija uključene u proces.
Intervencijom u slučaj, cilj nevladinih organizacija je prosvjetljenje Suda i pritom ga uvjeravajući u zauzimanje vlastitog stava, time pridonijevši razvoju svoje sudske prakse, a kroz nju i europskog zakona”, upozorava se u izvješću Europskog centra za pravo i pravdu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
