Tko je Tomislav Merčep, zašto je osuđen i zašto nije zatražio pomilovanje?

Foto: fah

Izjava Miroslava Škore da će pomilovati Tomislava Merčepa izazvala je velike polemike. Na sučeljavanju predsjedničkih kandidata Kolinda Grabar-Kitarović rekla je da je za pomilovanje potrebno da osuđenik isto zatraži od predsjednika. Glasnogovornik Škorine kampanje jučer je pojasnio kako je izvjesno kako neće doći do pomilovanja “jer gospodin Merčep ne planira uputiti molbu za pomilovanjem”. Prema navodima osoba bliskih Merčepu on nije podnio zahtjev za pomilovanjem jer smatra kako bi isti bio izraz priznavanja presude.

Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte, Katarina Peović napala je Škorinu najavu da će, ukoliko postane prvi čovjek države, pomilovati Merčepa:

“Škoro kaže da bi pomilovao čovjeka osuđenog za ubojstvo 43 civila koje su ubile njegove postrojbe u Pakračkoj poljani. “Merčepovci” su bili poznati po posebnoj okrutnosti, mučenjima zatvorenika koje su spajali na struju, palili plamenom iz boce plina, zalijevali octom po genitalijama i očima. Merčepovci su ubili i 12-godišnju djevojčicu Aleksandru Zec i njezine roditelje. Sramim se da ću s takvim čovjekom danas stajati u istoj prostoriji i učinit ću sve da to i pokažem.”

“Ubojica je ubojica”, dodala je Peović te na svom Twitter profilu napisala:

“Škoro se sad pravda da bi Merčepa pomilovao jer je “čovjek u teškom psihofizičkom stanju”. Merčep kojeg su zvali “gospodarom života i smrti” osuđen je za smrt 43 civila. Je li njihove obitelji netko pitao “u kakvom su stanju”?”

> (VIDEO) Tko je predsjednička kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović, koju podržavaju Nova ljevica i Socijalistička radnička partija?

> Zbog obećanja da će pomilovati Merčepa, Culej obećao glas Škori na predsjedničkim izborima

> Merčepu pet i pol godina zatvora za ratni zločin nad srpskim civilima

> Igor Mikola: Merčep nije zapovijedao u Pakračkoj Poljani

> Merčepa više ne terete da je naredio već da nije spriječio ratne zločine

Podsjetimo, Merčep je u svibnju 2016. osuđen na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao “merčepovci” nije spriječio zločine nad srpskim civilima, a Vrhovni sud mu je u veljači 2017. kaznu povisio na sedam godina.

Prema tvrdnjama tužiteljstva, postrojba je 1991. nezakonito uhićivala, mučila, zlostavljanja i ubijala civile sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja. Teretilo ga se da je kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a osobno naredio nezakonito uhićenje 52 osobe te mučenje i ubojstva 43 civila.

Mišetić: Kriv je po zapovjednoj odgovornosti – najblaži oblik odgovornosti

Luka Mišetić, odvjetnik najpoznatiji po obrani hrvatskog generala Ante Gotovine na svom Twitter profilu napisao je:

Merčep je osuđen zbog propusta u sprečavanju zločina, ne zbog direktnog naređivanja ili sudjelovanja. Kriv je po zapov odgovornosti,najblaži oblik odgovornosti. Da ga je osudio ICTY, bio bi doma za 4,5 godine. Usporedba sa stvarnim serijskim ubojicama u ovom članku je pretjerana.

Za koje zločine se tereti Merčepa?

Prvi puta za Tomislava Merčepa u hrvatskoj javnosti čuje se 1990. godine kada je kao kandidat HDZ-a (Hrvatske Demokratske Zajednice) na prvim višestranačkim izborima ušao u vukovarsku gradsku vladu i postao sekretar narodne obrane.

Uskoro je imenovan za savjetnika ministra unutarnjih poslova te sudjeluje na ratištu. O njegovim izletima na ratišta uskoro počinju stizati i izvješća međunarodnih tijela i humanitarnih organizacija. Nakon što je u kolovozu 1992. poražen na izborima za Zastupnički dom Sabora, godinu dana kasnije uspio je ući u Županijski dom. Uskoro istupa iz HDZ-a, a 3. ožujka 1997. daje ostavku na mjesto savjetnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nezadovoljan listama HDZ-a za izbore u Podunavlju sastavlja svoju listu s kojom osvaja dva mandata u vukovarskoj skupštini. Nešto kasnije osnovat će i vlastitu stranku – Hrvatsku pučku stranku (HPS).

Nakon izjava Mire Bajramovića (krajem listopada 1997. u splitskom listu Feral Tribuneu), pripadnika specijalne jedinice MUP-a pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, a koji je detaljno opisao navodne zločine, ubojstva i mučenja za koje je rekao da su ih počinili pripadnici postrojbe u Gospiću, Pakračkoj Poljani i Slanom, policija ga je istog dana privela u istražni zatvor.

Dan kasnije javljeno je da su privedena i trojica drugih članova jedinice – Munib Suljić, Nebojša Hodak i Igor Mikola. Tomislav Merčep tada u intervjuu TV Mreži kazuje:

“Pravna država djeluje samo onda kada treba djelovati protiv Hrvata i protiv onih koji su stvarali ovu hrvatsku državu, i mi smo sve manje zadovoljni tom pravnom državom. Ja Mira Bajramovića ne poznajem. Tomislav Merčep nikoga nije uhapsio, a još manje nekoga držao u zatvoru. Pa nisam ja netko tko može nekoga držati u zatvoru! … Tomislav Merčep ne prijeti nikome. Međutim, zasigurno nisam čovjek koji u nedogled trpi nepravdu. Tražim zaštitu hrvatske pravne države!”

Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj početkom 2000-ih, krenule su glasine da će se podignuti optužnice protiv Merčepa. To se nije dogodilo. U međuvremenu je dvaput pretrpio moždani udar koje je uspio preživjeti, ali ga je doveo do invalidnosti: otežano se kreće i govori. Prvi je pretrpio 19. veljače 2007. godine. U prosincu 2010. hrvatske su vlasti nakon pritiska Amnesty Internationala uhitile i pritvorile Tomislava Merčepa. Uz to je na njega pokrenuta medijska hajka, na što su reagirali u rodnom kraju njegovih roditelja, izrazivši mu potporu.

Tužiteljstvo je tvrdilo da je Merčep znao za nezakonita postupanja postrojbe poznate kao “merčepovci” koja je tijekom rata bila smještena u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu. “Merčepovci” su navodno na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.

U svibnju 2016. godine je nakon četverogodišnjeg suđenja nepravomoćno osuđen na pet i pol godina zatvora za ratni zločin nad srpskim civilima. Sredinom veljače 2017. godine, donesena je odlukom Vrhovnog suda pravomoćna presuda koja je preinačena u zatvorsku kaznu od sedam godina.

Tužiteljstvo ga je isprva teretilo da je zapovijedao zločine, no optužnica je potom ublažena pa je osuđen jer svoje podređene u zločinima nije spriječio.

Merčep od početka postupka tvrdi da nije kriv, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. To je na suđenju, nasuprot iskazima žrtava, posvjedočilo i nekoliko “merčepovaca” te članova tadašnjeg političkog vrha poput Vladimira Šeksa i ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića.

Tko je sve branio Merčepa tijekom procesa?

Tijekom suđenja Merčepu bilo je i svjedoka koji su ga branili, poput sada već pokojnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, kojem je bio savjetnik.  Vekić je potvrdio da je Merčep sudjelovao u borbama, no nikada formalno nije imenovan zapovjednikom postrojbe u Pakračkoj Poljani.

Ni Ivan Jarnjak, koji je tada bio zamjenik ministra unutarnjih poslova, nije izravno mogao povezati Merčepa sa zlodjelima koja su počinili pripadnici njegove postrojbe.

Na samom kraju procesa svoj je iskaz dao i Igor Mikola, nekadašnji pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a, koji je, zajedno s još nekoliko “merčepovaca” osuđen zbog zločina počinjenog u Pakračkoj Poljani.

Prilikom ulaska u sudnicu Merčepu je rekao: “E moj Tomislave jesmo li se mi za ovo borili”.

Izjavio je kako Merčep nije zapovijedao tom postrojbom, već je ona bila pod zapovjedništvom Ivana Vekića, ondašnjeg ministra te dodao kako u Pakračkoj Poljani nije vidio ni logor ni uhićene civile. Za Merčepa je rekao da je u postrojbi bio “moral, a njemu osobno i autoritet”.

“Ljudi su ga poštivali i uvažavali, ali ne mogu reći jesu li ga slušali”, kazao je Mikola, dodavši da je on po Vekićevu nalogu bio odgovoran za Merčepovu sigurnost te da ga je pratio u svim akcijama.

Mikola je bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa od 2005. kada je osuđen na pet godina zatvora zbog umiješanosti u ubojstvo u Pakračkoj Poljani 1991. No, 2014. u Peruu se predao tamošnjoj policiji i zatražio izručenje Hrvatskoj radi izdražavanja zatvorske kazne.

On je jedan od četvorice pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a koji su u istrazi priznali da su 7. prosinca 1991. u Zagrebu ubili Mihajla i Mariju Zec te njihovu 12-godišnju kćer Aleksandru pri čemu su policajcima na Sljemenu pokazali njihov grob, ali je slučaj pao jer su priznanja potpisali bez odvjetnika.

Odluka Vrhovnog suda

Vrhovni sud RH je na kraju presudio da je Merčep odgovoran što zločin u Pakračkoj Poljani nije spriječen.

“Merčep nije spriječio ubijanja i mučenja građana Hrvatske srpske nacionalnosti koja su bila iznimno brutalna i bezobzirna. To je učinjeno u vrijeme najžešćih borbi hrvatskih branitelja protiv agresora, bivše JNA, te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva potpomognutih dragovoljcima iz ostatka bivše Jugoslavije. No, ovakva kršenja međunarodnih ratnih pravila nisu mogla biti u funkciji obrane od agresora već upravo suprotno”, poručio je Vrhovni sud RH izričući prije dvije godine pravomoćnu presudu Merčepu.

“Da ste reagirali na prve događaje… sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske”, kazao je sudac Zdravko Majerović 2017. godine.

Dodao je i da su nedjela koja je počinilo 10 do najviše 15 pripadnika Merčepove postrojbe, u odnosu na preko 300 pripadnika koji su kroz nju prošli, “najniži oblik ljudskog postojanja i postupanja” te da nemaju nikakve veze s obranom domovine.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr