Nakon što je Meri Cetinić stala u obranu HOS-ovaca i izrazila kritiku onima koji su odlučili HOS-ov spomenik maknuti iz Jasenovca, oglasio se napadom na poznatu pjevačicu HSS-ov Kešo Beljak.
“Zvali su – je – crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar”, napisao je Beljak.
“Samo kratko…. Onima što mi već 2 dana nonstop šalju neku pjesmu od minute i po o Titu, moram reć da je to snimano 1976.godine za neku prigodnu TV emisiju pred štafetu. Tad su se nosile štafete, zar ne! ….u to vrime nisam znala ni ko mi glavu nosi, a kamoli da sam slavila nekog. I to bi me trebalo obilježit kao veliku obožavateljicu onog sistema!? Nisam bila član SK, nisam se bavila politikom i osim još jedne snimke sa Čolićem i Balaševićem iz 1980. nisam ništa slično ni pjevala, ni podržavala.Za to me se okanite i ne maltretirajte me više s nekom pjesmicom od prije 40 godina!! Netko je od nje napravio bombastičan propagandni spot i stavio na Youtube. Više puta sam pokušavala tražit da se to skine, jer grubo narušava moj integritet i uvjerenja, nisam uspila! Ne koristite to da bi me što više uvrijedili, jer s tom ideologijom nemam nikakve veze. Ne morate me volit, al mi ne namećite nešto što nisam. Hvala”, odgovorila mu je diva koju je podržala i dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.
Podršku divi hrvatske glazbene scene pružili su i brojni čitatelji na portalima i društvenim mrežama, koji su ismijali Beljaka.
Čitatelji po brojnim portalima ismijali Beljakov napad na legendarnu Meri Cetinić…
Tko je Meri Cetinić?
Meri Cetinić rođena je u Splitu, a njena obitelj porijeklom je iz Blata na otoku Korčuli. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj obitelji, uz oca električara i majku domaćicu, te dva starija brata, Antu i Borisa, vrlo rano se počeo isticati njezin talent za glazbu, osobito pjevanje. Među prvima je to primijetio njezin otac i Marija Franetović, njezina učiteljica od prvog do četvrtog razreda.
Već za vrijeme Jugoslavije postala je poznata zvjezdana diva koja je sa skupinom pjevača iz Dalmacije, poput Olivera Dragojevića, Tomislava Ivčića, Đani Maršana i dr., dala snažan doprinos pjesmama s juga naše domovine, što je bio i melem za dušu obespravljenog hrvatskog čovjeka u zemlji gdje se njegov identitet nastojao izbrisati.
Prije rata, 1990-ih samohrana majka Meri Cetinić odlučila je da neko vrijeme stati s karijerom i posvetiti se obitelji. Međutim u to vrijeme u Hrvatskoj je počeo Domovinski rat. Za vrijeme rata održavala je brojne humanitarne koncerte izvan zemlje zajedno sa Tomislavom Ivčićem i Đanijem Maršanom prikupljajući pomoć za naš napaćeni narod. Godine 1991. odlazi s Draženom Žankom na jednomjesečnu turneju po Australiji. Nakon toga nastupa zajedno s Tomislavom Ivčićem u Sydneyu na stadionu ‘Kralja Tomislava’. U to vrijeme snimaju s ‘Croatia Band Aidom’ snima kazetu na kojoj se nalazi skladba “To love is to set free”, od legendarnog franjevca i dušebrižnika Hrvata fra Šite Ćorića. Ubrzo nakon toga se vraća u Split gdje 1993. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana izvodi kultnu skladbu “Zemlja dide mog”. Sredinom devedesetih zbog privatnih problema odlučila je preseliti se u Zagreb gdje joj je kćer Ivana tada studirala.
Ova glazbena diva snažno je obilježila desetke godina hrvatske glazbe, a „naglo“ je počela smetati tek nedavno kada se rezolutno počela pojavljivati na mjestima koja nisu „popularna“ mainsteram medijima ili objavljivati facebook statuse gdje daje podršku pravednoj borbi za život nerođene djece, braniteljima ili kao protivnica etiketiranja ljudi i širenja govora mržnje protiv svog naroda.
Ovo je samo dio impresivne karijere Meri Cetinić:
• Na splitskom festivalu 1975.nagrada za najbolju interpretaciju (pjesma -“Gdje god da pođeš”)
• 1. nagrada stručnog žirija na festivalu Split 1979. (pjesma “Čet’ri stađuna”)
• Proglašena je pjevačicom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij bivše države.
• Album Prašina sa puta proglašen je albumom godine za ženskog izvođača 1983.
• Dobiva “Zlatnu pticu” za izvanredne diskografske uspjehe te Estradnu nagradu 1988. godine.
• Od 1978. godine ima status slobodnog umjetnika, a 2005. primljena je u redovno članstvo Hrvatskog društva skladatelja.
• 2002. godine dobitnica je diskografske nagrade Porin u kategoriji za najbolji album zabavne glazbe.
• 2007. godine dobitnica je nagrade Status Hrvatske glazbene unije za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbi.
• 2014. nagrada za poseban doprinos Hrvatskoj glazbenoj kulturi na festivalu Melodije hrvatskog juga.
• 2014. nagrada za najbolje kantautorsko djelo “Nisan te pripoznala” na festivalu “Šibenska šansona”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
