Trudnica Mirela Čavajda o kojoj ovih dana pišu mediji u Hrvatskoj, govorila je za HRT gdje je rekla da su joj mnogi u Hrvatskoj savjetovali da ode u Sloveniju.
Javnosti je iz medija već poznata njezina želja da prekine život svog djeteta jer mu je dijagnosticiran maligni tumor na mozgu. Budući da se nalazi u 25. tjednu trudnoće, a prekid života djeteta je u Hrvatskoj bez navođenja razloga moguć do 10. tjedna trudnoće, da bi to postigla potrebno je dopuštenje posebne komisije.
No, istražujući što po tom pitanju dopušta zakon u Sloveniji, došli smo do podataka da su ondje odredbe gotovo iste kao u Hrvatskoj. Naime, ondje je na snazi isti zakon iz komunističke Jugoslavije, koji je neznatno nadopunjen 2000. Ni u Sloveniji nije moguć prekid života djeteta na zahtjev bez navođenja razloga nakon 10. tjedna trudnoće.
Što se tiče trudnoća koje su starije od deset tjedana, potrebno je uložiti molbu etičkoj komisiji bolnice u kojoj su ginekolog, internist i socijalni radnik, a koja odlučuje hoće li se prekid života djeteta odobriti. Ako je odgovor negativan, postoji i odlučivanje na drugom stupnju u Ljubljani i ta je odluka konačna. U slučaju trudnoće s otvorenom anomalijom ploda, trudnica se upućuje u tercijarni centar – rodilište u Ljubljani, gdje se liječi individualno. – naveo je Jutarnji list 2019.
Nikolina Nakić: Nesretnoj trudnici nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije
> Kakve je odluke dosad donosio aktualni sastav Ustavnog suda (3) – Zakon o pobačaju
Ministarstvo zdravstva objašnjava da je prekid života djeteta još moguć, Beroš ovlastio KBC Zagreb za drugostupanjsku komisiju koja će odlučivati o slučaju
Dakle, zakon je gotovo jednak kao u Hrvatskoj gdje je prekid života djeteta na zahtjev moguć je do 10. tjedna, a nakon toga, kao što je jučer priopćilo hrvatsko Ministarstvo zdravstva, se “može izvršiti samo po odobrenju komisije uz pristanak, odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene (…) kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.”
“Ministarstvo zdravstva je upravo u cilju osiguranja prava žene, za slučaj da prvostupanjska komisija odbije njen zahtjev, omogućilo osnivanje drugostupanjske komisije u KBC-u Zagreb”, istaknuli su jučer iz Ministarstva zdravstva odgovarajući na slučaj Mirele Čavajde.
Podsjetili su i da je na temelju Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, ministar zdravstva Vili Beroš 24. ožujka 2021. dodatno ovlastio Klinički bolnički centar Zagreb za osnivanje drugostupanjske komisije koja odlučuje o prigovoru protiv prvostupanjske komisije zdravstvene ustanove o zahtjevu za prekid trudnoće. O donošenju predmetnog ovlaštenja obaviještene su, kažu, sve zdravstvene ustanove.
“Potrebno je iznova naglasiti da svaka žena ima pravo na prekid trudnoće ukoliko su se stekli navedeni medicinski uvjeti. Stoga, Ministarstvo zdravstva ponovno apelira na sve zdravstvene ustanove da pravovremeno i točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj”, stoji u priopćenju.
U međuvremenu, nakon ovog priopćenja, u medijima je objavljeno i priopćenje bolnice Sveti Duh koji su Čavajdu uputili da prekid života djeteta izvrši u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi budući da kod njih nema stručnjaka koji su obučeni “za izvođenje fetocida, koji je prvi korak u postupku prekida trudnoće nakon 22. tjedna starosti ploda”.
Zakon u Sloveniji
U medijima se savjetovanje trudnici da ode u Sloveniju spominjalo na način kao da se u Sloveniji dopušta više nego u Hrvatskoj. Ipak, proučavanjem informacija dolazi se do zaključka da je riječ o gotovo istim pravilima.
Naime, radi se o istoj odredbi iz bivše komunističke Jugoslavije koja je donesena 1974., a kojega je Slovenija 2000. još nadopunila, ali bez bitnijih promjena. U Hrvatskoj je još uvijek na snazi isti jugoslavenski zakon. On je na republičkoj, hrvatskoj razini donesen 1978. na temelju odredbe jugoslavenskog Ustava iz 1974.
O novom zakonu o pobačaju u Hrvatskoj se govori godinama, a o toj se temi 2017. oglasio Ustavni sud. On se tom prilikom odbio izjasniti o tome je li taj Zakon u skladu s hratskim Ustavom koji štiti život, zatim je naložio donošenje novog Zakona, ali i odredio da se novim zakonom pobačaj ne smije zabraniti.
Odluka Ustavnog suda o Zakonu o pobačaju
Početkom ožujka 2017. Ustavni je sud objavio je svoju odluku donesenu 21. veljače, a vezanu uz tzv. Zakon o ostvarivanju prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.
Prema njoj Ustavni sud ne prihvaća prijedlog koji je podnesen još 1991. za pokretanje postupka za ocjenom ustavnosti tog zakona. Istovremeno, Ustavni sud nalaže Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi Zakon te da taj zakon ne smije uključivati zabranu pobačaja. Iako su dvije godine istekle, zakon nije donesen.
U ovom se slučaju radilo o tome da Ustavni sud procjeni je li Zakon koji je na snazi iz 1978. u skladu s Hrvatskim Ustavom koji štiti pravo na život, a donesen je nakon osamostaljenja, 1991.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović tom je prilikom rekao kako ocjena ustavnosti zakona ovisi o tome je li zakonodavac uspostavio ravnotežu između suprotstavljenih prava i interesa, a to nije u nadležnosti Ustavnog suda, već zakonodavca.
> Tko su ustavni suci koji će se izjasniti o Zakonu o pobačaju iz 1978.?
> Pet činjenica o razmatranju Ustavnog suda o pobačaju
Također, odluka da Hrvatski sabor mora donijeti novi Zakon u kojemu ne smije u potpunosti zaštititi nerođeni život, u suprotnosti je s izjavom liječnika koji su, na upit Ustavnog suda, jasno istaknuli da ljudski život počinje začećem.
S ovom odlukom Ustavnog suda nije se složio samo jedan od 13 ustavnih sudaca, Miroslav Šumanović, koji je u svojem izdvojenom mišljenju istaknuo da je dužnost države zaštititi pravo na život nerođenog bića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
