Gost N1 Studija uživo bio je sudac Ivan Turudić, komentirao je presudu Ivi Sanaderu, ali i stajališta novog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića o pravosuđu, pozdravu Za dom spremni…
> Hasanbegović o Dobroniću i ZDS: Na neustavan način otvara Pandorinu kutiju prijepora
> Dr. Markić: ‘Javnosti se laže o naravi pozdrava “Za dom spremni” u Domovinskom ratu’
Prvi je upravo Turudić, još 2012. donio pravomoćnu presudu.
“Baš i nemam satisfakciju. Prilično sam prazan, nemam neke emocije danas. Nakon 12 godina padne entuzijam sviju i promatrača i sudionika. Naravno da se sjećam tih vremena, ali tu je osjećaj praznine. Da nije počinjena nijedna greška, a jest, 12 godina je predugo, na taj način i sam zatvorenik postaje žrtva tako dugog postupka”, rekao je.
“Presuda je bila pravomoćna 2014. godine, dakle prije sedam godina, onda se dogodila odluka Ustavnog suda. Prvostupanjski postupak je trajao vrlo primjereno razdoblje, tri godine u takvom povijesnom prijedlogu je primjeren rok. Svjedoci smo što se događalo dalje i proteklo je puno previše vremena”, dodao je.
“S ovom presudom nije nužno kraj”
Ističe i kako ovo ne mora biti završetak:
“Nije nužno kraj. Nezadovoljne stranke, a to je konkretno osuđeni Ivo Sanader, imaju pravo podnijeti Ustavnu tužbu. Ako bi ona bila odbijena imaju se pravo obratiti sudu u Starsbourgu. Tu je neki rok od 3 do 4 godine, a tu je i mogućnost da se sve vrati na početak.
Zaista ako bude uopće isprovocirana odluka Ustavnog suda, da se ukida presuda, sve ide ispočetka, nema objedinjenja kazne, sve je neizvjesno, ne znamo što će se događati. Samo nabrajam zakonske mogućnosti”, objašnjava.
Dodaje i kako sam osuđenik može podnijeti zahtjev za objedinjenjem pravomoćnih presuda:
“One se mogu pretvoriti u jednu kaznu tako da se zbroje i izrekne se manje kazna od zbroja svih kazni. Ne znam koje su točne brojke, puno toga ima. To je 15 do 20 godina, ne znam primjenjuje li se zakon iz 97., ili 2011. godine, može li jedinstvena kazna biti do 15 ili 20 godina, ovisno o tome koji će se zakon primjenjivati. Ne može biti manja od najviše”.
Gdje je novac, odnosno milijun kuna, kojeg duguje Ježić?
Odgovorio je i na pitanje gdje je novac, odnosno milijun kuna, kojeg duguje Ježić, a koji je sutkinji odgovorio da novca fizički nema:
“Ako novac više fizički ne postoji, onda ili ga je netko uništio ili potrošio. Rok je 15 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze. Ako ne plate u tom roku, a budimo realni… Onda stvar preuzima Državno odvjetništvo uz proces prisilne naplate. To će biti jako težak spor, mučan postupak, ovo je izjava koja ne ulijeva nadu, koja kaže da novca nema. Pa kako će ga navući ako ga nema?”
Što je s Hernadijem?
“I ta je presuda isto pravomoćna, Županijski sud će poslati obavijest o tome mađarskim tijelima koja će odlučiti što će učiniti s Hernadijem. Oni ga mogu nama predati, mogu preuzeti izvršenje kazne u Mađarskoj, a mogu i ignorirati hrvatski sud što čine 10 godina. Jednu od te tri opcije će iskoristiti. Ova treća je najrealnija. Bilo bi divno iznenađenje kada bi postupili drugačije nego dosad.
Vlada može pokrenuti postupak protiv Mađarske pred sudom EU, pred EP. Postoje mehanizmi koji se mogu koristiti, može se nešto učiniti, a hoće li, to se mene ne tiče. Ja više nisam sudac Županijskog suda u Zagrebu pa stvari promatram s distance”, zaključuje.
O stajalištima predsjednika Vrhovnog suda Dobronića i usporedbe s Titom
“Njegovi stavovi su često kontradiktorni sami sebi. Neki dan je izjavio da će se tražiti odgovornost sudaca koji donose presude koje su suprotne zdravom razumu. To ne može tražiti i takvo postupanje Vrhovnog suda bi bilo protuustavno. Pitanje je tko je taj tko odlučuje što je to zdravi razum, a iz njegovog odgovora sam shvatio da je to upravo predsjednik Vrhovnog suda. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona”.
“Tito je rekao da se neki suci drže zakona kao pijan plota i čini mi se da se ta Titina izjava može povezati s izjavom predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Vrhovnog suda nije taj koji određuje kako će suci suditi”, ističe.
O pozdravu “Za dom spremni”
“To nije jednostavno pitanje kao što ga predstavlja sudac Dobronić, to se kod nas vodi kao prekršajna prijava, tako se trenutno tretira zakonodavno, jednako kao i pjevanje bilo koje pjesme pod prozorom. To je prvenstveno ideološko pitanje. U nekim zemljama je glavno svjetonazorsko pitanje zabrana pobačaja, a kod nas je to upotreba pozdrava “Za dom spremni”. Kod nas nije ista situacija kao u Njemačkoj poslije rata kad je došlo do denacifikacije jer kod nas se dogodio Domovinski rat kad je taj pozdrav korišten od vojnika koji su dali nemjerljiv doprinos u obrani zemlje. Priznala ga je i SDP-ova vlast koja ga je legalizirala”, zaključno je podsjetio Turudić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa