Povjesničar Tvrtko Jakovina za portal Avangarda.ba govorio je o poziciji Jugoslavije na međunarodnoj sceni i pritom naglasio kako njemu osobno “izgleda nestvarno da je Jugoslavija, koja je izašla iz rata, ipak uspjela formirati vlastitu, originalnu politiku prema svijetu i konzekventno je provoditi”.
Na nedavno održanoj konferenciji na temu jugoslavenskog iskustva i budućnosti regije, u Beogradu je predstavljen zbornik “Jugoslavija u povijesnoj perspektivi”. Cilj zbornika je, rekla je Sonja Biserka, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, objasniti “što je bila Jugoslavija i zašto je razbijena na brutalan način”.
Tvrtko Jakovina prijavljen Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta
Jedan od sudionika spomenute konferencije bio je i Tvrtko Jakovina koji kaže:
“Još u vrijeme SFRJ, manje-više sve federalne jedinice bile su sklone da iz republičkih perspektiva promatraju svijet. Po stjecanju neovisnosti, sve su svijet počele gledati iz novih, “komunalnih” perspektiva. Što hoću reći? Maribor je, primjerice, u SFRJ bio manje provincija nego što je to danas u Sloveniji; Slobodna Dalmacija bile su manje regionalane novine nego što su to danas. Zašto? Ako si smanjite svijet koji ste sami napravili, onda sa mnogo manje napora u njemu bivate dobri, najbolji.”
Jakovina prozvao Plenkovića zbog HOS-ovih ploča, reagirali i Banski dvori
Raspadom Jugolavije, kultura je na gubitku, smatra Tvrtko Jakovina.
“Jugoslavenski prostor je, dakle, veliki gubitak za sve nas koji dijelimo jedan jezik. To posebno vrijedi kada je riječ o kulturi, koja je zasigurno najviše izgubila. Međutim, veliki broj kulturnjaka na prostoru bivše SFRJ upravo je pomoću nacionalizma krenuo u novu afirmaciju. Koliko je, recimo, loših hrvatskih glumaca koji su, zahvaljujući svom političkom i nacionalnom angažmanu, dobili svojih pet i više minuta velike slave?! Naravno da knjiga koju smo prošlog tjedna promovirali u Beogradu to ne može promijeniti, ali može pokazati da je bez ulaska u arhive nemoguće dobiti jasnu viziju Jugoslavije, koja nije funkcionirala na uzak način koji sam upravo opisao. Naprotiv.
Na pitanje novinara ima li pravo povjesničarka Latinka Perović kada kaže da je Jugoslavija bila naša prva Europa Jakovina kaže da ima u svakome smislu.
“Nakon dvadeset i šest godina neovisnosti, ispostavlja se, primjerice, da su pojedini jugoslavenski narodi svoje ekonomske vrhunce ispucali 1978. ili 1979. godine i da od tog trenutka nisu dalje rasli. Ako ta zaostajanja usporedite sa razvitkom Kine, Koreje, pa i nekih europskih zemalja, vidjet ćete da su oni prilično teško nadoknadivi. Nije, dakle, samo stvar u tome da će postjugoslavenske države, kako to tvrdi profesor Vladimir Gligorov, za nekih tridesetak godina imati europski prosjek plaća, nego je problem i u tome što je ta vrsta “napretka” uvjetovana politikama koje neće biti ovakve kakve danas imamo. Pogledajte, primjerice, što se posljednjih mjeseci događalo u Hrvatskoj”, kaže Jakovina misleći pritom kako je “Vlada Hrvatske, govoreći o ekonomskim pokazateljima, inzistirala na tome da je protekla turistička sezona bila odlična i da će, nakon američko-turskih zavrzlama, i naredna biti sjajna. I? Što je sa Agrokorom?! Umjesto o tome, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ponavljala je da je Hrvatska, odnosno Jugoslavija, bila iza željezne zavjese; da je Istra Hrvatskoj pripojena zbog “crkvenih knjiga”, što, naravno, otvara barem dva nova pitanja: zašto te “crkvene knjige” nisu vrijedile 1918. godine i, možda još i više – na koji način bi te “crkvene knjige” u Rovinju, primjerice, pomogle Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su živjeli Talijani.”
Luka Mišetić: Povjesničar Jakovina širi neistinu o osveti poslije 1945.
Spominje i bistu Ive Lole Ribara o kojoj se posljednjih mjeseci živo raspravljalo u kontekstu odluke Milana Bandića da vrati bistu u Zagreb.
“Gradonačelnik Bandić je, pod pritiskom Hasanbegovića, najprije maknuo naziv Trg maršala Tita, a sada, kao vrstu kompenzacije, bistama sedam sekretara SKOJ-a nastoji popraviti svoju lošu odluku”, tvrdi Jakovina dodajući kako u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat.
Govoreći o Hasanbegoviću, Jakovina nastavlja:
“Duboka fascinacija postjugoslavenskih političara Jugoslavijom i Titom – koja može biti i negativna, pogledajte Hasanbegovića! – pokazuje frustriranost naših malih, zatvorenih društava, koja doista nemaju ne samo lidere Titovog formata, nego i ulogu u svijetu kakvu je imala Jugoslavija. Bojim se da će ta frustracija još zadugo ostati. Kao povjesničar, upravo sam od toga i krenuo: prošlost proučavamo ne da bi je ponovili, nego da bi je se oslobodili.
Jakovina kaže kako se tema ratova 90-ih ne otvara te priča o ulozi Hrvatske u ratu u BiH uopće ne postoji u hrvatskom javnom prostoru.
“Nažalost, današnja Hrvatska nema stvarne politike prema BiH, čak ni tamo gdje bi ju mogla imati i gdje bi toj zemlji mogla pomagati na njezinom europskom putu. Ako bi takvu politiku formulirala, Hrvatska bi morala preuzeti ulogu koja joj je bila namijenjena prije njenog ulaska u EU: stabilna, sidrišna zemlja; most između EU i ovoga dijela Europe. Naravno, sve to na način koji bi bio zdrav, a ne onakav za kakav se zalagao Franjo Tuđman kada je predlagao europeiziranje bosanskohercegovačkih muslimana.”
Tvrtko Jakovina poznat je po obrani Jugoslavije i Josipa Broza Tita. “Hrvatska je imala lidera koji je bio svjetski poznat”, branio je u jednoj raspravi na televiziji Tita.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
