U sjevernoj Zemljinoj hemisferi ljetno vrijeme obično započinje zadnje nedjelje u ožujku ili prve u travnju, a završava zadnje u listopadu.
Tako ove nedjelje, 31. ožujka, započinje ljetno računanje vremena pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed, sa 2 sata ujutro na 3 sata sve do nedjelje, 27. listopada.
Franklin prvi spomenuo opciju pomicanja sata, no ideja ostvarena tek za vrijeme Prvog svjetskog rata
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima.
Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju.
Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-ugarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Tropski krajevi ne koriste ljetno računanje vremena
Ljetno računanje vremena odnosi se uglavnom na umjereni zemljopisni pojas. U tropskom pojasu razdoblje dnevnog svjetla ne mijenja se kroz godinu toliko da bi opravdalo promjenu računanja vremena. Datumi početka i završetka ljetnog računanja vremena razlikuju se ovisno o zemlji. S nekoliko iznimaka, promjene se vrše obično u ranim satima nedjelje, što predstavlja manju smetnju nego kad bi se to činilo tijekom tjedna.
Sjeverna hemisfera
Od 2007. godine Sjedinjene Američke Države i Kanada počinje ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u ožujku, a završava s prvom nedjeljom u studenome. Od 2002. godine Europska unija odredila je zadnju nedjelju ožujka kao početak i zadnju nedjelju listopada kao završetak ljetnog vremena (EST). Ta odluka, kao i isplativost ljetnog računanja vremena uopće trebala je biti preispitana 2007. godine, ali još uvijek nije donesena odluka.
Ljetno računanje vremena u Europi koriste sve zemlje osim Islanda i sve ga započinju i završavaju istog dana. Od 2011. odluku o ukidanju promjena kazaljki uvela je i Rusija, ali s tim da je ukinula zimsko računanje vremena.
Do 1996. godine. ljetno vrijeme završavalo je zadnje nedjelje u rujnu, a otada u listopadu. U svim europskim vremenskim zonama, zapadno europskoj (UTC), srednjoeuropskoj (CET, UTC+1) i istočnoeuropskoj (EET, UTC+2) promjene su istovremene, te se i na početku i na kraju ljetnog računanja vremena vrše u 1,00 prema zapadnoeuropskom vremenu, to jest u ožujku se u 1,00/2,00/3,00 sat prebacuje na 2,00/3,00/4,00, a u listopadu obratno.
Južna hemisfera
Na južnoj hemisferi na ljetno računanje vremena prelazi se u razdoblju kad je na sjevernoj hemisferi zima, pa se i vremenska razlika između vremenskih zona sjevera i vremenskih zona juga može znatno razlikovati u različitim mjesecima.
Ljetno računanje vremena u Hrvatskoj
Na Hrvatskom tlu se ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme Austro-ugarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945.
Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Zadnje pomicanje sata 2021. – Nakon toga svaka država računat će samo ili ljetno ili zimsko vrijeme
Europski parlament podržao je u srijedu prijedlog direktive kojom se od 2021. na razini EU-a ukida polugodišnje pomicanje sata, a zemljama članicama prepušta odluka o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena.
Primjena nove direktive započinje s 1. travnjem 2021., pa bi posljednje zajedničko pomicanje sata trebalo u svakoj državi članici započeti posljednje nedjelje u ožujku 2021. u 1.00 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
