Udruga žena u Domovinskom ratu o presudi šestorki: Čekamo presudu Hrvatima, a Hrvati su spasili BiH četiri puta

Povodom iščekivanja presude hrvatskoj šestorki u Haagu, pismo javnosti je odaslala Udruga žena u Domovinskom ratu – Zadar.
Pismo prenosimo u cijelosti:

O HRVATSKO, KAKO TIHO I POSRAMLJENO ČEKAŠ SVOJE NOVE RANE!!!!!

Sutra će biti 333. dan ove godine, do konca godine ostalo je još 32 dana. Bit će to dan – srijeda, koji je kršćanski spomendan, dan pokore, razmišljanja, dan kojim krećemo ka svom putu pročišćenja. Sutra će se u crkvama čitati evanđelje po Luki, u kojem Isus kaže: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“ Riječ Gospodnja.

Ovom danu prethodili su dani koji su obilježavali najveće tragedije našeg naroda, dani kad prolazimo svoju Golgotu, svoj križni put, dan kada Hrvatska hoda u svojim tužnim kolonama Vukovarom i Škabrnjom.

Ove srijede neće se izricati presuda počiniteljima tih zlodjela, nego šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata, koji su branili svoj narod od istih zlikovaca.

Objavom pravomoćne presude Haški će sud objaviti svoju zadnju presudu i formalno zaključiti svoj rad. Zadnja presuda izreći će se Hrvatima, 29. studenoga, na dan kada je 1943. godine u Jajcu održano II. zasjedanje AVNOJ-a na kojem se odlučivalo o poslijeratnom uređenju komunističke tamnice Jugoslavije, na dan kada je 1945. godine proglašena federativna narodna republika Jugoslavija, na dan kada su Jugoslaveni slavili svoj najveći praznik. Dragi Hrvati, mislite da je to puka slučajnost?

Haški sud osnovan je dana 25. svibnja 1993. na Titov rođendan, a prestat će raditi na Staljinov rođendan 2017. godine, puka slučajnost?

Prva haška optužnica stigla je u Hrvatsku na obljetnicu međunarodnog priznanja naše države. Prvo ročište generala Mirka Norca bilo je na Dan državnosti 25. lipnja. Presuda za Medački džep izrečena mu je 30. svibnja, na nekadašnji Dan državnosti, puka slučajnost?Po čemu je Haški sud “časni sud”? Možda po tome što sudi hrvatskim časnicima, jer kada im nisu mogli dokazati krivnju po niti jednoj točki optužnice onda su izmislili termine koje ne poznaje niti jedna vojna terminologija, na primjer prekomjerno granatiranje ili zapovjedna odgovornost. Puka slučajnost?

To je sud koji je osudio nečovjeka Veselina Šljivančanina u prvom stupnju na pet godina za zločine na Ovčari, za zločin u kojem su ubijena 194 hrvatska života. Nije odgovoran za pomaganje u ubojstvu hrvatskih zarobljenika, nego „samo“ za pomaganje u njihovu mučenju. Nečovjek je nadzirao bolnicu, kontrolirao situaciju i slavodobitno govorio liječnicima da se JNA i druge srpske postrojbe zajednički bore i djeluju s istim ciljem. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je na slobodu.

Kad ne uspiješ s agresorom, sa žrtvom se lako nagodiš. Netko mora platiti račun. Pobjednik u ratu postaje gubitnik u miru. Puka slučajnost?

Sud koji je osudio generala Darija Kordića na 25 godina zatvora, osudio ga je zbog “dvostruke zapovjedne linije” još jedna izmišljotina, ta definicija nema pravno uporište. Osudio je generala Blaškića na 45 godina za pokolj u Ahmićima, iako on u Ahmićima nikad nije bio, po zapovjednoj odgovornosti. Bio je zapovjednik operativne zone Srednja Bosna. Generali Gotovina i Markač su na prvom stupnju dobili po 24 i 18 godina, zbog prekomjernog granatiranja u kojem je poginuo jedan Srbin u Kninu, a cijeloj operaciji Oluja je poginulo je 47 agresora.

I sada čekamo presudu Hrvatima, a Hrvati su spasili BiH četiri puta, spriječili su genocid u Bihaćkoj enklavi, koji bi bio gori od onog u Srebrenici, primili su pola milijuna izbjeglica iz BiH, naoružali Armiju BiH, i ono što je najbolnije ukinuli Herceg-bosnu da bi Hrvatska preživjela.

Ali nije ni to najteže dragi Hrvati, jer ako se sjetimo postupaka koje nije proveo Haški sud: Lora (Dalmacija), Hrastov (Karlovac), Đuro Brodarac (Sisak), Tomislav Merčep i Branimir Glavaš (istočna i zapadna Slavonija), ove časne hrvate osudila je Hrvatska politika, pokušajte spojiti ove granice i dobit ćete granice velike Srbije.

Tjeskoba iščekivanja sutrašnjeg dana središnji je osjećajni moment Hrvatske tragedije. Jer baš nesebično i samozatajno djelo ovih ljudi, oslobađanja Domovine, najslavnijeg naraštaja Hrvata, uzrok je tragedije zvane proces hrvatskim časnicima i njihovim osobnim katastrofama. Zašto?

Ususret ovom 29. studenom, tek nakon deset dana od onog najhladnijeg dana, studenim danom Škabrnje, ledenim danom Vukovara trebalo bi se poslužiti onom šekspirijanskom rečenicom koja izašla je iz Brutovih ustiju. “O uroto, stidiš se pokazati svoje opasno čelo, gdje li ćeš naći po danu bijelu šupljinu dovoljno tamnu, da sakriješ svoje nakazno (ne hrvatsko) lice.“

Ali kako to u nas obično biva nakazno se srce skriva u ljubaznosti i smiješku lica sotonskog.

Ili završiti ovu pisaniju onom drugom rečenicom šekspirijanskom:
„Ti si ostatak najplemenitijeg što živjelo je od ljudi na ovoj zemlji (hrvatskoj) u izmjeni vremena našega!“

Nad tvojim mukama, što nijemo otvaraju svoja usta ne bi li izmolile glas i riječ jezika našeg prizivamo slobodu. Slobodu za nevine ljude, jer jedino tako ostaviti možemo potomcima svojim dragocjeno nasljedstvo branitelja časnih – Hrvatsku!!!

U vremenu kad je među glavnim devizama legitimni otpor terorizmu, može biti jače rušenje ikoje značajne zgrade, zrakoplova, nego cijele jedne države i naroda. A svijet se brani od terora da u tuđa (naftna) polja i nepozvan upada. To nisu militantna okupacija, imperijalizam i diktatura. To se sad zove tržište roba i uvođenje demokracije. Uvodiš ljudskih prava istovremeno ih gazeći. I što i kako onda činiti, živjeti i postupati, kad ni pravna određenja i definicije nisu što su bile… Interpretacije pobijediše činjenice. Kakvi će to dani biti…

O Hrvatsko, kako tiho i posramljeno čekaš svoje nove rane!!!!!

Hrvatska, puče moj, što učinio si sebi? Ne meni! Odgovori sebi. Kao na razbojnika izašla si, Hrvatska. A svaki dan te branio i obranio. I odvedoše ga u Haag, a ti nisi bila tamo, ni da vidiš, a kamoli da utječeš na svršetak.

Ni jednom te riječju spomenuli nisu, Hrvatska. Govorili su o bivšoj Jugoslaviji, Krajini. Tebe spomenuli nisu, Hrvatska. U presudi braniteljima tebi se sudi. Ne budi se. Zločinačkom družbom su te nazvali, a ti riječ nisi rekla. Ali osuda će njihova na tebe pasti. Hrvatska, što učini sebi? Odgovori sebi! Ne meni. (Ivica Matešić Jeremija)

Udruga Žene u Domovinskom ratu-Zadar

U Zadru, 28.studenog 2017.g.