UiO na javnoj raspravi: Istanbulska konvencija utemeljena je u rodnoj ideologiji

6
18
Foto: Thinkstock

U utorak 30. svibnja je u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku održana rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije, na kojoj su sudjelovali i predstavnici udruge U ime obitelji. G. Ivan Munjin, član upravnog odbora U ime obitelji, iznio je stav Udruge o problemu nasilja nad ženama i mogućoj ratifikaciji Istanbulske konvencije, čiji nacrt donosimo u nastavku:

Udruga U ime obitelji traži najveću moguću zaštitu žena i članova obitelji od svakog oblika nasilja, kao i implementaciju najboljih standarda i mehanizama zaštite i sprečavanja nasilja nad ženama i u obitelji. Smatramo da Istanbulska konvencija sadrži mnoge pozitivne odredbe od kojih većina već postoji u hrvatskom zakonodavstvu, međutim sastavni dio Konvencije je i “rodna teorija” za koju smatramo da se ni na koji način ne bi smjela nametati ili provoditi u Hrvatskoj, pa tako ni putem međunarodne konvencije. U ime obitelji zato zagovara implementaciju pozitivnih odredbi Konvencije, ali bez njene ratifikacije.

Ističemo nekoliko činjenica o Istanbulskoj konvenciji i “rodnoj teoriji”, koje je važno uzeti u obzir u raspravi o ratifikaciji Konvencije:

1. činjenica: Tzv. “rodna teorija” ili “rodna ideologija” je sastavni i temeljni dio ove Konvencije, a ne neki dodatak ili sporedni dio kojim se ne bismo trebali baviti u javnoj raspravi, kako je to bilo sugerirano u dosadašnjoj raspravi. Kako tvrde sami tvorci teksta Konvencije u izvješću sa svoje sjednice, “Odbor [za izradu Konvencije] se složio kako rodna dimenzija mora biti propisno uzeta u obzir u Konvenciji. U tom pogledu se [Odbor] složio kako će jedan od njegovih glavnih zadataka prilikom stvaranja buduće Konvencije biti identificirati načine integracije rodne dimenzije u njene odredbe…” U članku 3. c. Konvencije je definiran koncept roda i kao takav po prvi puta unesen u obvezujući međunarodni dokument. Dakle, ako se Konvencija ratificira i želi provoditi, provodit će se i rodna teorija kao sastavni dio ove konvencije, kako pokazuju primjeri drugih država. Zbog toga se U ime obitelji protivi njenoj ratifkaciji. S druge strane, “rodna teorija” ni na koji način ne doprinosi borbi i sprječavanju nasilja nad ženama, te se ona uopće nije trebala naći u ovoj konvenciji.

2. činjenica: Koncept “roda” i samu “rodnu teoriju” je 1950-ih godina osmislio američki psiholog John Money. “Rodna teorija” je tek jedna u nizu društvenih teorija koja na određeni način interpretira kako društvo promatra muškarace i žene – o njoj se do dan danas raspravlja, ona nije znanstveno potvrđena i o njoj ne postoji konsenzus u znanstvenoj zajednici. Stoga smatramo neprimjerenim jednu takvu pojedinačnu teoriju unositi u normativni akt i postaviti kao obvezujuću za sve i implementirati u nacionalno zakonodavstvo putem međunarodne konvencije.

3. činjenica: Kada se koncept “roda” počinje primjenjivati u društvu, na zakone i javne politike, putem Konvencije i na druge načine, to donosi posljedice, koje smatramo lošima:

a) Ratifikacijom Konvencije se u svim društvenim sektorima – u obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju, socijalnoj politici, zakonodavstvu…, počinje upotrebljavati “rodna teorija”.

b) Na temelju rodne teorije se donose zakoni o tzv. “rodnom samoodređenju”, putem kojih bilo tko može promijeniti svoj spol u osobnim dokumentima (rodnom listu, domovnici, osobnoj iskaznici…) jednostavnom izjavom “o životu u drugom rodnom identitetu” kod nadležnog tijela. Takvi su zakoni u posljednje 4 godine doneseni u pet europskih država – u Danskoj, Irskoj, Malti, Norveškoj te, prošli tjedan, u Belgiji.

c) Kroz Istanbulsku konvenciju se “rodna teorija” najaktivnije provodi u sustavu odgoja i obrazovanja jer članak 12 Konvencije kao obvezu države traži promjenu ponašanja građana i uklanjanje različitih stereotipa. To je jasno vidljivo iz izvješća Republike Austrije skupini zaduženoj za nadzor implementacije Istanbulske konvencije, u kojem se kao mjera implementacije Konvencije navodi uvođenje “rodno osjetljive pedagogije” u dječje vrtiće grada Beča. Cilj je takve pedagogije od djece ukloniti sve ono što “rodna teorija” smatra “stereotipom”, primjerice da se dječaci igraju s autićima, a djevojčice s lutkama, da je plava boja za dječake, a ružičasta za djevojčice, ili da se dječacima govori da su “snažni”, a djevojčicama da su “nježne” – pogrešno smatrajući da to dovodi do diskriminatornog i agresivnog ponašanja.

Zbog ovakvih ideoloških odredbi koje ne doprinose sprečavanju nasilja nad ženama te zbog istovremenog propusta da se u Konvenciji adekvatno adresiraju ključni čimbenici nasilja, poput alkoholizma i drugih vrsta ovisnosti, prisutnosti nasilja i objektivizacije žena u medijima te slabljenja društvenih normi i vrijednosti, čudi inzistiranje i nastojanje da se pojmovi i pretpostavke “rodne teorije” čim prije uvrste u hrvatsko zakonodavstvo. Osobito stoga što je jasno da neadekvatna borba i sprečavanje nasilja u društvu nije uzrokovano nedostatkom “rodne terminologije” već nedosljednim provođenjem postojećih zakona i propisa.

Cijeli komentar udruge U ime obitelji na javnu raspravu o Istanbulskoj konvenciji možete pročitati na poveznici:
https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=5257

Izvor: narod.hr