Dok traje međusobno optuživanje Vlade i lokalnih vlasti u Istri za sad već evidentnu propast “Uljanika”, pulski škver, osnovan kao “Arsenal” u vrijeme kad Pula nije imala niti tisuću stanovnika i temelj današnjeg grada, napuštaju ne samo naručitelji brodova već i – radnici.
Zamjenik gradonačelnika Pule: ‘Vlada možda čak i svjesno radi na uništavanju Uljanika’
Nakon štrajka koji je završio tako što je Vlada de facto iz proračuna osigurala plaće za srpanj radnicima Uljanik Grupe, u koju spada i riječki “3. maj”, vidljive su i prve posljedice dugo na umjetan način odgađanog sloma, a to je uz otkazivanje narudžbi i ubrzano osipanje stručnog kadra.
Masovni bijeg radnika
Uljanik je, prema procjenama sindikalista, tijekom štrajka napustilo više od stotinu radnika, a od početka izbijanja krize brojka se penje na više od 400 ljudi na obje lokacije u Puli i Rijeci, piše “Glas istre”.
Radi se o ljudima koji su zbog neizvjesne – sad već prilično izvjesne – budućnosti škvera odlučili ne čekati stečaj i nemiovni odlazak na burzu, već su dali otkaz i odlučili potražiti posao negdje drugdje, gdje njihova plaća neće ovisiti o dobroj volji Vlade da i dalje financira gubitašku proizvodnju brodova koje je na dalekom istoku moguće sagraditi osjetno jeftinije zbog daleko naprednije tehnologije i bolje organizacije, sinergije s lokalnim dobavljačima komponenti, učinkovitije organizacije, velikih serija i daleko jeftinije energije i time i čelika.
Ivica Šola: Fašisti i klerikalci uništili Uljanik i Hrvatsku
Prema navodima sindikata, preko trideset radnika je u petak, zadnjeg radnog dana u prošlom mjesecu, koji je ujedno bio i zadnji dan štrajka, posljednji dan bilo na poslu. Tada je među radnike već stigla vijest da je isplata plaće za srpanj ipak osigurana, no oni su unatoč tome odlučili prihvatiti ponudu za posao tamo gdje Vlada neće morati osiguravati plaće. Metalski radnici, a naročiti inženjeri strojarstva i brodogradnje, su tražen kadar diljem EU, kao i zavarivači. Kako je Hrvatska članica EU, njima za posao u inozemstvu ne treba posebna radna dozvola.
Od 17 naručenih brodova ostalo samo 6
U Uljaniku poručuju da su optimisti: “Prolazimo kroz veliku krizu, ali optimisti smo da ćemo je uspješno prebroditi zato što Uljanik ima veliki potencijal u ljudima koji u njemu rade i koji imaju znanja i vještina projektirati i izgraditi i najzahtjevniji brod”, prenosi Glas Istre.
(VIDEO) Radnici Uljanika na ulicama Pule – viču ‘Thompsona u Arenu!’
No naručitelji brodova sve manje vjeruju u kapacitet Uljanika da projektira i izgradi bilo kakav brod – ili bar u kapacitet Uljanika da to napravi u zadanom roku. Masovna otkazivanja narudžbi su prije svega posljedica velikog kašnjenja Uljanika s početkom gradnji koje su mahom već prije na zahtjev naručitelja bile stopirane, zbog nepovjerenja da će u Uljaniku tražene brodove moći sagraditi u roku, ali i nepovjerenja da će uopće pronaći sredstva za gradnju tih brodova. Prema nekim računicama, od nedavno spominjanih 17 brodova u knjizi narudžbi jedan je isporučen, šest je preostalo, a ostalih deset je otkazano.
Novca za nastavak proizvodnje nema
U brodogradnji se obično dio broda plaća avansno, unaprijed, obično se radi o 10 do 20 posto cijene, no u Uljaniku na računima nemaju taj novac koji su primili za naručene brodove – kao niti novac koji je “3. maj” dobio na ime poticaja iz državne blagajne, preko pola milijarde kuna. Vlada je za gradnju četiri otkazana broda za prijevoz automobila odobrila više od 450 milijuna kuna jamstava, što za avansne uplate kupca, što za kredite za njihovu gradnju na navozima, a taj novac je za državu izgubljen. Kupac je otkazao narudžbe nakon što je Uljanik probio sve rokove, a jedan gotovo dovršeni brod će preuzeti država.
Glavni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske u 3. maju Juraj Šoljić je jučer, komentirajući otkazivanje narudžbi rekao “Teško je to komentirati, to je posljedica neodrživosti rokova i nefinanciranja započetih gradnji, koja vodi tome da se izgube i opcijski brodovi”.
No otkazivanje narudžbi i masovni egzodus radnika iz Uljanika bi mogao biti i spas za državni proračun – jer, radeći negdje drugdje ti radnici će vjerojatno ipak pridonositi proračunu ili mu bar neće štetiti, obzirom da svi izračuni pokazuju da su gubici koji se ostvaruju po jednom radnom mjestu u “Uljanik grupi” osjetno veći od bruto plaća radnika, tj. da je isplativije za državu i porezne obveznike da ne rade uopće i primaju plaću, nego da rade uz postojeću razinu gubitaka.
Troškovi otkazivanja narudžbi – manji od troškova gradnje
A što se otkazivanja narudžbi tiče, kako navodi Jutarnji list, svaki od otkazanih brodova je bio ugovaran tako da se u Vladinim službenim dokumentima prilikom izdavanja jamstava navodilo kako će profit po brodu biti minimalan, od 400 tisuća do 500 tisuća eura za brodove vrijednosti preko 50 milijuna eura, a ispostavilo se kako je po brodu bilo oko 100 milijuna kuna gubitaka prosječno.
Prof. dr. Zvonko Čapko: Vlada treba napraviti izlaznu strategiju za brodogradnju
Čak i da su procjene Uprave o cijeni i rokovima izgradnje bile realne, a očito nisu, postavlja se pitanje koji je smisao gradnje brodova ako je zarada na tom poslu ispod 1% vrijednosti broda, odnosno uloženog kapitala, uz vrlo male izglede za tu minimalnu dobit, manju od bankovne kamate na oročenje, uz vrlo veliki rizik velikih gubitaka? Bilo kakva “cost-benefit” analiza bi, sasvim sigurno, pokazala kako je takvo ulaganje novca posve iracionalno, pa je pitanje zašto Vlada i lokalni političari forsiraju nešto od čega koristi imaju samo oni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
