Ekonomski analitičar Andrej Grubišić u N1 Studiju komentirao je štrajk u brodogradilištima te je upozorio da novac za brodogradilišta godinama ide iz džepa poreznih obveznika.
Postoji empatija prema radnicima Uljanika, naglasio je Grubišić, međutim, dodao je, prava istina je nešto sasvim drugo.
“Umjesto ovih radnika, ovdje je danas moglo stajati 4 milijuna Hrvata koji su bili prisiljeni tijekom 24 godina izdvojiti preko 30 mlrd kuna koja su dana hrvatskim brodogradilišta. Nitko nas nije pitao želimo li to napraviti ili ne, mi smo ovdje prave žrtve”, obrazložio je Grubišić.
>Tko je i kako uništio Uljanik?
Također se osvrnuo na pogrešan stav da država treba dati novac, odnosno intervenirati u privatnu tvrtku kao što je Uljanik.
“Država nas je prislila da damo novce za neki proizvod koji većina nas nikada ne bi kupila, niti bi u to investirala. Ako netko misli da je brodogradnja perspektivan biznis, onda neka na tržištu nađe kredit ili dokapitalizira kompaniju s onima koji to žele napraviti slobodne volje. Ovo što se danas traži nastavak je utopije i pogrešnog stava države da će pomažući nekome na način da otima od drugoga, da će ovome kojem cijelo vrijeme pomaže učiniti nešto dobro”,objasnio je ekonomski analitičar.
Sve što je podložno subvencijama, postaje ovisno o subvencijama, to je na tržištu neodrživo, istaknuo je. Izdvojio je i tri moguća rješenja za Uljanik grupu.
“Uljanik je postao političko pitanje, nema tu ekonomske racionalnosti. Sve koristi od Uljanikovog poslovanja idu partikularnoj skupini, a na uštrb većine koja to mora prisilno financirati. Mi smo do sada dali preko 30 mlrd u brodogradnju. Prosječnog građanina se oporezuje kako bi se trpalo u bunare kao što je Uljanik. Jedina ispravna odluka je – Uljanik treba naći financiranje od svojih postojećih vlasnika, naći kredit na tržištu ili ići na dokpatilazaciju i pustiti nekog drugog u vlasničke strukture”, nabrojio je Grubišić.
Prokomentirao je i uvriježeni mit o “spašavanju” radnih mjesta.
“Najveći problem hrvatske borodgradnje što je potpuno ovisna o subvencijama i neodrživa na tržištu. Što se radnih mjesta tiče, imate produktivna i neproduktivna radna mjesta. Ako Uljanik generira gubitke, radi se o neproduktivnom radnom mjestu. Nama ne trebaju takva radna mjesta jer netko mora platiti taj minus”, zaključio je ekonomski analitičar, Andrej Grubišić.
>Uljanik i IDS: 14 direktora koji su drmali brodogradilištem
