Upoznajmo Park prirode ‘Vransko jezero’

Ako umjesto autoceste kao put prema sjevernoj Dalmaciji izaberete Jadransku magistralu te prođete između dva poviješću bogata grada Šibenika i Zadra, ukazat će vam se prirodni fenomen blizine dva jednako lijepa, a opet, toliko različita plavetnila. S jedne strane nalatit će se razvedena jadranska obala, poznata po svojoj primamljivoj ljepoti i čistoći, a s druge strane, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, poznato Vransko jezero.

Osnovni podatci o Parku prirode Vransko jezero

Park prirode Vransko jezero jedan je od 11 parkova prirode u Republici Hrvatskoj. Zaštićenim područjem proglašen je 1999. godine. Park prirode Vransko jezero zauzima površinu od 57 kvadratna kilometra. Administrativno se nalazi u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, kao dio grada Benkovca i općina Pakoštane, Stankovci, Pirovac i Tisno.

Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj. To je jezero zapravo krško polje ispunjeno vodom i rijedak je primjer kriptodepresije. Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj, površine je 30,2 kilometara kvadratnih, dugo je 13,6 km, a široko 1,4-3,4 km. Pruža se paralelno s jadranskom obalom, smjerom sjeverozapad-jugoistok i odijeljeno je od mora 800-2500 metara širokim vapnenačkim grebenom čija je najviša nadmorska visina 113 metara.

Zbog plitkoće, voda jezera je podložna naglim promjenama temperature ovisno o temperaturama zraka, kreće se u rasponu od 2,9°C (veljača) do 25,2°C (srpanj).

Vransko jezero kroz povijest

Vranski bazen je od najranijih vremena prepoznat kao lokalitet koji je svojim gospodarskim značenjem i ljepotom oduvijek privlačio pozornost veleposjednika. Arheološki ostaci na lokalitetu “Crkvine”, izvoru Pećina, te na drugim mjestima rubnog područja vranskog blata govore o nekoliko rimskih poljoprivrednih imanja “Vile rustice”. Fragmenti rimskih natpisa i drugi pronađeni na trasi rimskog akvadukta potvrđuju veliku gospodarsku aktivnost Carstva na ovom području.

Spomenuti akvadukt izgradili su rimski graditelji od Vrane do Zadra da bi uspješno doveli vodu do morske razine u samom Zadru. Vransko područje je u Rimsko doba po sačuvanim zapisima i kartama bilo vrlo važna trasa rimskih javnih puteva. U srednjem vijeku Vrana je okružena kraljevskim gradovima: Ninom, Biogradom, Kninom i Šibenikom.

Na ovom području obitavali su Benediktinci, pa nakon njih templari i Ivanovci. Poslije bitke na Sigetu 1526. ne postoji više organiziranog otpora turskoj najezdi, pa tako i Vrana pada u turske ruke 1527. godine pa sve do 1648. godine.

Grad Vrana i podgrađe naseljava se isključivo muslimanskim narodom, a okolicu nastanjuje pravoslavno vlaško stanovništvo. Prilikom oslobođenja Vrane 1648. u mjestu su zatečene tri džamije koje su odmah skupa sa utvrdom porušene. Turci su zauzimanjem temeljito preuredili tvrđavu držeći u njoj posadu od 150 pješaka i 100 konjanika.

Znamenitosti Parka koje svakako treba posjetiti

Kasnoantička kula “Osridak” iz 4. stoljeća – Jedina poznata antička utvrda kružnog unutarnjeg presjeka na istočnoj strani Jadrana, izgrađena u 4. stoljeću kad se Rimsko carstvo ozbiljno organizira za prodore s Istoka. Služila je kao okosnica kompleksne fortifikacije cijelog brda i kao stalna promatračnica i zaklon posadi od iznenadnog napada i nevremena.

Mletačka kula “Osridak” iz 15. stoljeća – Objekt je izgrađen kao posljednja crta obrane od turskih prodora na područje Vranskog jezera i Jadranske obale.

Maškovića han iz 17. stoljeća – Najzapadniji spomenik civilne turske arhitekture u Europi. Izgradnju objekta je financirao Jusuf Mašković, visoki dostojanstvenik na turskom dvoru, inače rodom iz Vrane i trebao je služiti kao han i rezidencija Maškovića za stare dane. Lokalitet je sačuvan oko 50 % od originalnog izgleda. Vidljivo je da nije dovršen u planiranom obliku i da ima dosta kasnijih nadogradnji koje se lako razlikuju od originala.

Babin škoj od 3. tisućljeća p.n.e. do 16. stoljeća – Poluotočić je izvrsno strateški pozicioniran za dugu aktivnu obranu i smještaj većeg broja stanovništva, stoke i zaliha hrane pa je radi toga bio u gotovo neprekinutoj istoj funkciji u više tisućljeća.

Mletačka pogranična stražarnica iz 16. stoljeća – Stražarnica je vjerojatno izgrađena nakon prve konsolidacije Mletačko-turske granice početkom 16. stoljeća. Lokalitet ima očuvanu građevinsku strukturu oko 70 % izvornog stanja. Na sve strane ostavljeni su otvori za puškarnice i nekoliko otvora za manje topove.

Stari grad Vrana – Benediktinski samostan od 9.-16. stoljeća – Tvrđava Vrana spominje se u IX stoljeću. Pozivajući se na Zvonimirovu krunidbenu izjavu 1076. u Solinu, radi se o Benediktinskom samostanu koji kralj Dmitar Zvonimir daruje Svetoj stolici kako bi Papinski legati imali osiguran dugotrajni boravak na hrvatskim zemljama. Lokalitet je sačuvan u oko 20 % prvotnog izgleda. Njegovo rušenje izvršila je Venecija u doba Kandijskog rata (1645.-1669.), kad je u sklopu privremenog primirja bila primorana Vranu opet vratiti Turcima. Nikada poslije toga tvrđava nije obnavljana.

Flora i fauna Vranskog jezera

Najvrijednija staništa na području Parka su vodena i močvarna staništa, tršćaci, crnogorične šume, šikare i dračici te suhi travnjaci. Unutar Parka prirode ustanovljeno je 148 vrsta biljaka, od kojih prevladavaju sjemenjače. Zabilježene su i dvije ugrožene vrste, razdijeljeni šaš i uskolisni šaš koje se nalaze i na popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske. Uz dvije ugrožene, šest je osjetljivih vrsta te ilirska perunika koja je i endem.

Od šuma prisutne su pretežito crnogorične šume. Neke od zajednica su mediteranske i termoatlasnke borove šume. Šume alepskog bora koje su umjetno formirane na južnom djelu jezera. Na povišenim mjestima na sjeveru Parka razvijena je zajednica hrasta crnike. Na nekim mjestima makija prelazi u nisku neprohodnu šumu. Traščci su dobro razvijeni na sjevernoj obali jezera gdje je voda plitka, a teren malo nagnut i čine velik dio Ornitološkog rezervata. U njemu se gnjezdi velik broj ptica. Južna obala jezera većim dijelom je kamenita.

Kad su u pitanju ribe u Vranskom jezeru, tada je dobro znati kako u njemu ima morske i slatkovodne ribe. Od 17 vrsta, samo su dvije autohtone: jegulja i riječna babica. Ostale su u ekosustav jezera unesene slučajno ili radi uzgoja. Som, šaran i linjak uneseni su davne 1948. radi uzgoja. Gambuzija je pak unesena radi kontrole komaraca. U jezeru su najbrojnije babuška i crvenperka, a od morskih riba u jezeru se nalaze lubin, podlanica, list i više vrsta cipla.

Najbrojnija i najčešća vrsta vodozemaca u Parku su žabe: gatalinka, zelena i smeđa krastača. Rijetkim vrstama smatraju se šareni daždevnjak i žuti mukač. Ugrožene vrste su mali vodenjak, gatalinka i žuti mukač. Sve vrste žaba obitavaju na jezeru, osim velike zelene žabe, a zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca.

U Parku obitava 19 vrsta gmazova i svi osim poskoka su zakonski zaštićeni. Od kornjača to su obična čančara i barska kornjača. Od guštera to su blavor, kućni macaklin, zidni macaklin, ljuskavi gušter, oštriglava gušterica, veliki zelembać, krška gušterica i primorska gušterica. Od zmija najčešće su ribarica i bjelouška, ali ima i šara poljarica, bjelica, šilac, kravosas, crvenkapica, zmajur i poskok. Balkanskim endemima smatraju se krška gušterica, mrki ljuskavi gušter i šara poljarica. Oštroglava gušterica je endemična svojta Dalmacije.

Fauna sisavaca je tipična za Dalmaciju i čini ju oko 40 vrsta. Najbrojniji sisavci zabilježeni na ovom području spadaju u glodavce, kukcoždere, zvijeri i šišmiše. Neke od najistaknutijih vrsta su bjeloprsi jež, veliki potkovnjak, veliki šišmiš, patuljasti šišmiš, poljska rovka, tvor, kuna bjelica, divlja svinja, šumski miš, štakor selac i zec. Dalmatinski krški puh i primorski dugouhi šišmiš su endemične svojte Dalmacije. Na jezeru je zabilježen i velik broj kukaca. U Parku su nađene 133 vrste pauka, od čega je čak 15 vrsta po prvi puta zabilježeno u Hrvatskoj.

Turizam i Ornitološki rezervat u sklopu Parka prirode

Park prirode Vransko jezero nudi mnoge oblike turizma, rekreacije i edukacije za sve vrste posjetitelja. Jedna od najpopularnijih aktivnosti svakako je sportski ribolov. Prosječni godišnji ulov jako varira, od 149,7 tona do 22,4 tona ribe.

Posjetitelji mogu Park posjetiti i biciklima jer se u Parku nalazi oko 50 kilometara biciklističkih staza. Dostupne su i brojne poučne staze te edukacijski programi. Na vrhu “Kamenjak” je uređen vidikovac s kojega se pogled pruža na čitavo jezero, Kornatsko otočje, otok Murter te mjesta Pirovac, Dragane i Pakoštane.

Postoji i organizirano promatranje ptica, a staništa se mogu obići pješice ili brodom. Program promatranja ptica zove se “Birdwatcher”, a on se odvija u ornitološkom rezervatu Parka prirode Vransko jezero.

Ornitološki rezervat proglašen je 1983. godine i spada među najvrjednija ornitološka područja u Hrvatskoj. Rezervat je jedan od najbitnijih dijelova Parka prirode Vransko jezero, jer je upravo na području rezervata najveća koncentracija ptica. U njemu se gnijezdi preko 100 vrsta ptica močvarica, oko 87 vrsta ih ovdje prezimi, dok preletnicama jezero i močvara služe kao stajalište tijekom seobe. Ovdje se redovito gnijezdi čaplja danguba i europske ugrožene vrste, malog vranca kojem je ovo jedino gnjezdilište u Hrvatskoj.