Utikejt za Narod.hr: Zašto je surogatstvo apsolutno neprihvatljivo

Do prije kratkog vremena, moglo se činiti da se po pitanju surogatstva u Hrvatskoj ne događa ništa značajno, i da na našoj periferiji Europe, podaleko od razornog prekooceanskog LGBTIQ-tornada, svoju kavicu možemo nastaviti spokojno ispijati. Sada je jasno da je to bio samo privid.

Naime, zadnjih godinu dana, otprilike otkako je izbila Afera Zambija – čiji je happy end pokazao u kojoj je mjeri hrvatsko obiteljsko pravo, uvelike zahvaljujući predanom djelovanju Noe Kraljević, već prekrojeno i u praksi implementirano po volji LGBTIQ-a – kampanja za ozakonjenje surogatstva u punom je jeku.

Ona je kao takva dugo prolazila neprepoznata, kao onda kad se – kroz brojne inicijative za osuvremenjivanje važećeg zakona o umjetnoj oplodnji – prezentirala i percipirala u kontekstu borbe protiv stigme neplodnosti i protiv diskriminacije ranjivih skupina, a kad se o surogatstvu govorilo kao o mjeri demografske obnove čak je nailazila na odobravanje i dijela konzervativnih krugova.

Pravobraniteljica za djecu gura surogatstvo

No kad je visokorangirana državna dužnosnica, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, prije mjesec dana zatražila da djeca koju bi hrvatski državljani pribavili u nezakonitom prekograničnom aranžmanu surogatstva dobiju hrvatske dokumente, pokazalo se da se ozakonjenje surogatstva priprema na najvišim razinama.

Kakav je važeći hrvatski zakon o umjetnoj oplodnji i koje mu glavne prigovore upućuju relevantni politički akteri? U kakvoj su vezi surogatstvo i umjetna oplodnja? Što je naposljetku surogatstvo? Tko je u surogatstvu majka?

Prije nego što odgovorimo na ta pitanja potrebno je, kao što je to uvijek slučaj kod LGBTIQ-tema, uvesti reda u babilonsku zbrku riječi i stvari.

O važećem zakonu o umjetnoj oplodnji

Majčinstvo obuhvaća tri funkcije žene u životu djeteta: 1. davanje dijela genskog materijala; 2. iznošenje trudnoće; 3. skrb o djetetu nakon njegova rođenja. Očinstvo obuhvaća dvije funkcije muškarca u životu djeteta: 1. davanje dijela genskog materijala; 2. skrb o djetetu nakon njegova rođenja.

U umjetnoj oplodnji, prirodni način prenošenja života i začeće djeteta rastavljaju se od spolnog čina, promatraju se kroz mehaničke principe, i zamjenjuju se tehničkim procedurama u odijeljenim etapama u koje više nije nužno uključiti jednu ženu i jednog muškarca.

Otkako je u Velikoj Britaniji 1978. g. rođeno prvo dijete začeto u revolucionarnom postupku izvantjelesne oplodnje, umjetna oplodnja doživljava procvat. Prva hrvatska „beba iz epruvete“ rođena je samo pet godina kasnije. Različite metode umjetne oplodnje donedavno su se razvijale s ciljem liječenja neplodnosti bračnog para.

No zadnjih godina reproduktivna medicina ostvaruje neslućene proboje sve se manje posvećujući rješavanju problema neplodnosti kod bračnih parova a sve više postaje industrija koju potiče razvoj tehnologije, reguliraju zakonitosti tržišta, a vode disruptivna načela LGBTIQ-a koji je u otvorenom ratu s brakom i obitelji, pa se u procedurama umjetne oplodnje sve više ne samo razvijaju metode i tehnički zahvati nego i umnožavaju uključeni akteri.

Danas je u Hrvatskoj umjetna oplodnja regulirana Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Što dopušta hrvatski zakon?

Hrvatski zakon dopušta umjetnu oplodnju za bračne i izvanbračne parove te za single žene nakon što se drugi oblici pospješivanja plodnosti i liječenja neplodnosti pokažu bezuspješnima.

Zakon zabranjuje trgovinu spolnim stanicama i tkivima te zametcima, znanstveni i istraživački rad na zametku, surogatstvo, spajanje ljudskih i životinjskih spolnih stanica i tkiva te kloniranje. U slučaju heterologne umjetne oplodnje – koja je dopuštena no u praksi se provodi samo homologna umjetna oplodnja – zakon nalaže da dijete prije svoje 18. godine mora biti upoznato s time da je začeto donorskim genskim materijalom, a kao punoljetno ima pravo saznati identitet donora.

Važeći zakon dakle dopušta i homolognu i heterolognu umjetnu oplodnju. Koja je razlika? Kod homologne umjetne oplodnje koristi se genski materijal muškarca i žene koji su se postupcima umjetne oplodnje podvrgli kao bračni par.

Kod heterologne umjetne oplodnje, naprotiv, za umjetnu oplodnju bračnog para koristi se genski materijal jednog ili dva anonimna donora. Pojmovi homologne umjetne oplodnje i heterologne umjetne oplodnje uvriježili su se nakon što ih je 1987. g. Kongregacija za nauk vjere definirala i tematizirala u dokumentu Donum vitae (Dar života: naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja).

>Pravobraniteljica za djecu odgovorila na upit Narod.hr-a: Ne vidi ništa sporno u zagovaranju surogatstva

Majčinstvo i očinstvo stapaju se u djetetu, a s obzirom na to da oplodnja doniranim genskim materijalom dezintegrira majčinstvo i očinstvo te čini povredu prava ljudskoga bića da bude začeto, nošeno u utrobi, dano na svijet i podizano u braku, heterologna umjetna oplodnja za Katoličku Crkvu jednoznačno je neprihvatljiva. Isto vrijedi i za surogatstvo.

Kampanja za ozakonjenje surogatstva

Nedugo nakon što su Zagreb proljetos preplavili jumbo-plakati udruge Dugine obitelji o „istospolnom roditeljstvu“, javnost se zabavljala viješću da je zahvaljujući surogatstvu pokojni sin španjolske tv-voditeljice Ane Obregón postao otac tri godine nakon svoje smrti. A kad je Jutarnji list objavio vijest o pripremanju domaćeg terena za uvoz sperme i jajnih stanica, mediji su vrvjeli napisima o stanju heterologne umjetne oplodnje u Hrvatskoj.

Na sve se strane najavljivalo: gamete će u Hrvatsku pristizati avionom! U filmu Bogovi su pali na tjeme Bušmanima „bogovi“ „s neba“ šalju praznu staklenku Coca Cole – nešto što u tom plemenu nikad prije nisu bili vidjeli – koja im donosi naoko blagodati a zapravo razdor, i koje se više ne mogu riješiti. Bogomdano čudo heterologne umjetne oplodnje i nama prispijeva na sličan način, ravno s neba, „avionom“.

U nas međutim nikakvoj pomutnji mjesta nema i mi možemo spokojno spavati jer sve će se odvijati „po točno utvrđenoj proceduri“, umiruju nas mediji. Usput budi rečeno: u raskoraku između zakona, po kojemu je heterologna umjetna oplodnja dopuštena, i prakse, u kojoj se ona na teret HZZO-a obavlja ne u Hrvatskoj nego u Makedoniji ili Češkoj, u svakom se trenutku može očekivati da neka nova Mirela Čavajda dramatično ukaže na to da Hrvatska ne provodi vlastiti zakon.

Nakon ljetne stanke kampanja se nastavila. Udruga Roda postavila je izložbu o stigmi neplodnosti i organizirala panel-diskusiju o umjetnoj oplodnji. U medijima se naširoko razglabalo o još uvijek nedovršenom dokumentarnom filmu o umjetnoj oplodnji Postati majka koji financijski podupiru HAVC i Grad Zagreb.

Zakonsko ušminkavanje

Podalje od medijske galame, stranka Možemo u svibnju je u saborsku proceduru uputila Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, a svoj Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji u srpnju je u javno savjetovanje poslao i SDP.

Pred kraj godine pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u javnom je savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona zatražila da se Obiteljski zakon izmijeni na način da efekti prekograničnih surogatskih aranžmana hrvatskih građana budu legalni usprkos tomu što zakon o umjetnoj oplodnji surogatstvo izrijekom zabranjuje.

“Dugine obitelji” = falsificirane obitelji. https://t.co/YwbOZsEZul

— Gospa tužnog lika (@utikejt) January 12, 2024

Kao što je u jeku Afere Zambija tražila žurne izmjene „propisa“ te donošenje smjernica i procedura kako bi trgovina djecom iz zemalja trećega svijeta barem izgledala nešto pristojnije, tako i sad pravobraniteljica za djecu blatantno kršenje zakona u izričito nedopuštenoj praksi nastoji prikriti zakonskim ušminkavanjem.

Svega par dana kasnije, kao pogodna ilustracija prakse kakvu je pravobraniteljica za djecu imala u vidu, došla je vijest o prekograničnom surogatskom aranžmanu srpske pjevačice Marije Šerifović, a neki su mediji promptno objavili i cjenike usluga aranžmana doniranja spolnih stanica i surogatstva u inozemstvu.

Sve izmjene zakona o umjetnoj oplodnji vode u surogatstvo

Ljudi će uvijek bar načelno podržati majčinstvo i svaku buduću majku. A majka je po prirodi žena. Stoga su u kampanji za promjenu važećeg zakona o umjetnoj oplodnji kao živi štit isturene žene – naročito single žene, žene u istospolnom partnerstvu te takozvane transmasc žene – kao potencijalne buduće majke.

Tomu naprotiv, single muškarci i muškarci u istospolnom partnerstvu upadljivo su izostavljeni i prešućeni, jer se veoma vodi računa o tome da je znatan dio građana izrazito nesklon već i pomisli na posvajanje djece od strane dvojice muškaraca, a kamoli angažiranju surogatkinja od strane muških istospolnih parova, bez čega je umjetna oplodnja muškog istospolnog para neizvediva.

Naime, s obzirom na to da po prirodi muškarac ne može iznijeti trudnoću, zainteresirani muški istospolni par ne samo da bi do zametka mogao doći isključivo heterolognom umjetnom oplodnjom (jednako kao i ženski istospolni par), nego bi k tome za iznošenje trudnoće morao angažirati surogatkinju.

Tri glavna prigovora na važeći zakon o umjetnoj oplodnji lijevoliberalnih političkih aktera

U mnogobrojnim javnim i medijskim istupima, kroz raznorazne kulturnjačke i NGO inicijative i projekte te u spomenutim prijedlozima izmjena zakona lijevoliberalni politički akteri iznose tri glavna prigovora na važeći zakon o umjetnoj oplodnji:

1. umjetna oplodnja krajnja je mjera u slučaju neplodnosti, dakle zakon ne dopušta umjetnu oplodnju na zahtjev;
2. anonimnost donora nije bezuvjetna i komercijalni su aranžmani doniranja nedopušteni, dakle zakon otežava regrutiranje donora;
3. umjetna oplodnja nije moguća za lezbijke u registriranom ili neformalnom istospolnom partnerstvu, dakle zakon je diskriminatoran.

Što treba imati na umu?

Premda nitko nije iznio izričit zahtjev za ozakonjenje surogatstva ili brisanje čl. 31 („Zabrana zamjenskog majčinstva“) iz važećeg zakona, treba imati na umu:

Ad 1. izmijenjeni zakon, koji bi dopustio umjetnu oplodnju na zahtjev a istodobno zadržao odredbu o zabrani surogatstva bio bi i dalje diskriminatoran (prema single muškarcima);
Ad 2. izmijenjeni zakon, koji bi olakšao regrutiranje donora a istodobno zadržao odredbu o zabrani surogatstva bio bi i dalje diskriminatoran (prema single muškarcima i registriranim istospolnim parovima);
Ad 3. izmijenjeni zakon, koji bi registriranim ženskim istospolnim parovima omogućio umjetnu oplodnju a istodobno zadržao odredbu o zabrani surogatstva bio bi i dalje diskriminatoran (prema single muškarcima i registriranim muškim istospolnim parovima).

Prijelazna faza

Ne treba iznenaditi da, iz pragmatičnih razloga, ni Možemo ni SDP pa čak ni Dugine obitelji ne traže izrijekom ozakonjenje surogatstva, i da pravobraniteljica za djecu to čini tek izokola.

No ne treba niti gajiti iluzije da i taj zahtjev neće doći na dnevni red vrlo brzo, jer sasvim je jasno da bi zakon koji bi inkorporirao sve tražene izmjene a zadržao odredbu koja izričito zabranjuje surogatstvo i dalje bio diskriminatoran spram single muškaraca i registriranih muških istospolnih parova, za koje je umjetna oplodnja bez aranžmana surogatstva – i bez „umjetne maternice“, tj. superinkubatora, tj. tehničke naprave koja bi u gestaciji zamijenila ženu – neizvediva.

Tražene izmjene zakona jesu samo prijelazna faza između umjetne oplodnje kao krajnje mjere u liječenju neplodnosti bračnog para i surogatstva kao komercijalne usluge na zahtjev za sve i bez ograničenja.

Implikacije surogatstva

Surogatstvo je specifični aranžman heterologne umjetne oplodnje u kojemu trudnoću kao jednu od etapa u postupku umjetne oplodnje iznosi surogatkinja. Surogatkinja je žena koja za novčanu naknadu izvodi drugu etapu majčinstva tj. iznosi trudnoću s djetetom s kojim nema nikakve veze ni u trenutku začeća, s obzirom na to da dijete nije začeto njezinim genskim materijalom, ni nakon poroda, s obzirom na to da po ugovornoj obvezi njezin angažman porodom završava te se dijete predaje naručitelju.

Ozakonjeno surogatstvo falsificira majčinstvo, očinstvo i obitelj.

U prirodnom začeću sudjeluju jedna žena i jedan muškarac. U homolognoj umjetnoj oplodnji također sudjeluju jedna žena i jedan muškarac, i to u bračnoj vezi. Heterologna umjetna oplodnja i surogatstvo uključuju sve veći broj aktera i dodjeljuje im različite uloge otvarajući širom vrata neslućenoj kombinatorici.

Neslućena kombinatorika oko surogatstva

Tako u pojedine etape procedura heterologne umjetne oplodnje sa surogatstvom mogu biti uključene različite žene i muškarci: sa ženske strane jedna žena daje genski materijal za začeće, druga žena iznosi trudnoću i rađa dijete, treća žena – single žena ili žena u braku – naručuje dijete i skrbi o njemu po njegovu rođenju, a s muške strane jedan muškarac daje genski materijal za začeće, drugi muškarac – single muškarac ili muškarac u braku – naručuje dijete i skrbi o njemu po njegovu rođenju.

Ni donorica genskog materijala ni surogatkinja nisu djetetu majka, niti je donor genskog materijala djetetu otac. Status roditelja stječu naručitelji djeteta, koji niti su s djetetom srodnički povezani, niti je dijete prethodno ostalo siroče ili bilo izdvojeno iz obitelji. Surogatstvo majčinstvu i očinstvu kao bitnu odrednicu pridaje čin naručivanja djeteta.
Dopuštajući surogatstvo, status majke i oca zakon dodjeljuje naručitelju djeteta čineći dijete predmetom trgovine, te time falsificira majčinstvo, očinstvo i obitelj.

Uz već rečeno, kad je brak zakonom falsificiran pa obuhvaća i istospolne parove, ozakonjenje surogatstva dezintegrira majčinstvo, očinstvo i obitelj uvišestručenjem i ukidanjem roditeljstva.

Ozakonjeno surogatstvo uvišestručuje majčinstvo i očinstvo

Majčinstvo, već falsificirano dodjeljivanjem statusa majke ženi koja dijete naručuje, zakonom se udvostručuje kad dijete naručuju dvije žene u „istospolnom braku“. Zakon dodjeljuje status majke objema naručiteljicama te time, osim što falsificira majku, ustanovljuje i duplikat falsifikata majke. Analogno vrijedi i za očinstvo, koje se zakonom udvostručuje kad dijete naručuju dva muškarca u „istospolnom braku“.

Dopuštajući surogatstvo, ljudski zakon dodjeljuje djetetu nešto što po prirodi nikome ne pripada, a to su dvije majke ili dva oca, te je po tome izravno protivan naravnom zakonu.

Ozakonjeno surogatstvo ukida majčinstvo i očinstvo

Majčinstvo i očinstvo zakonom se ukidaju prvo anonimnošću donora, zatim istekom ugovorne obveze surogatkinje, i konačno – i definitivno – preuzimanjem djeteta od strane naručitelja. Posljedično, donori spolnih stanica nemaju prema djetetu nikakva prava, dužnosti ni odgovornosti (npr. glede imovinsko-pravnih odnosa, kao što su uzdržavanje i nasljeđivanje). Uz to, žena koja iznosi trudnoću nema pravo donijeti odluku o abortusu.

Abortus, etabliran zadnjih desetljeća kao ekskluzivno pravo trudne žene, ne postaje time protuzakonit nego se redefinira, a odluka o abortusu premješta se na druge aktere.

Dopuštajući surogatstvo, ljudski zakon ukida djetetu još prije nego što je ono začeto nešto što po prirodi svatko ima, a to su majka i otac, te je po tome izravno protivan naravnom zakonu.

Zaključno

Umjetna oplodnja, isprva skup metoda koje adresiraju zdravstvene probleme dijela bračnih parova i liječe neplodnost na dobro braka i obitelji, danas je preobražena u industriju proizvodnje ljudi na zahtjev i po narudžbi otvorenu svakome zainteresiranom.

Budući da univerzalni pristup umjetnoj oplodnji nije moguć bez surogatstva, surogatstvo se u kampanji za ozakonjenje, koja u Hrvatskoj traje već godinu dana, nastoji prikazati kao čin altruizma, nova nada za neplodne parove, jamstvo da će se rađati isključivo željena djeca, raskid s praksom diskriminacije seksualnih manjina, zalog jednakosti svih pred zakonom, najnoviji trend-setterski must have, i naposljetku kao efikasna demografska mjera usmjerena protiv „izumiranja Hrvata“.

No kao što neželjenje djeteta ne može opravdati abortus, tako ni željenje djeteta ne može opravdati surogatstvo. I kao što ozakonjenje „istospolnog braka“ ne samo da ne ukida diskriminaciju nego dapače omogućuje i pospješuje pojavu sve većeg broja sve čudovišnijih anti-diskriminacijskih zahtjeva – a i zahtjev za ozakonjenjem surogatstva jedan je od njih – tako ni ozakonjenje surogatstva ne sprečava nego, uvijek pod prijetnjom novih optužbi za neku novu diskriminaciju, otvara prostor za primjerice uspostavu instituta trećeg roditelja (kod postupka donacije mitohondrija, eng.: mitochondrial replacement therapy, MRT). I naposljetku, kao što abortus ne poboljšava socio-ekonomski položaj žene, tako ni surogatstvo ne pospješuje demografski prirast zemlje.

Surogatstvo je dio industrije proizvodnje ljudi na zahtjev

Surogatstvo je dio industrije proizvodnje ljudi na zahtjev, oblik kupoprodaje dijelova tijela (s obzirom na donore i naručitelje), oblik iznajmljivanja tijela (s obzirom na surogatkinju i naručitelje), te oblik trgovine ljudima (s obzirom na dijete i naručitelje). Falsificirajući obitelj i roditeljstvo, dezintegrirajući majčinstvo i očinstvo, raskidajući veze djeteta s majkom i ocem te čineći dijete predmetom trgovine, surogatstvo krši naravni zakon te je kao takvo apsolutno neprihvatljivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa