Znanstvenici iz Švedske, Danske i Njemačke objavili su rezultate analize sastava reciklirane plastike, plastičnih peleta i granula koje se rabe za ponovnu uporabu, za proizvodnju novih plastičnih predmeta (Data in Brief 2023, 51, 109740), piše Valerije Vrček za Glas Koncila. Podatci su porazni jer pokazuju da je reciklirana plastika – kemijsko smeće.
Kemijska kaljuža
Istraživači su prikupili reciklirani plastični materijal iz tridesetak postrojenja za prikupljanje i obradu reciklirane plastike. Obišli su pogone u Kamerunu, Mauricijusu, Nigeriji, Tanzaniji, Argentini, Indiji, Indoneziji, Tajvanu, Maleziji, Srbiji, Nepalu… To su, dakle, svjetska odredišta u kojima završava europski i američki plastični otpad. U recikliranim plastičnim peletama otkrili su dvjestotinjak vrsta pesticida, više od sto vrsta lijekova te osamdesetak vrsta drugih industrijskih kemikalija. Većina je tih spojeva štetna za zdravlje i okoliš te čini recikliranu plastiku – neuporabljivom. Ukupno je detektirano pet stotina vrsta kemikalija koje završavaju u recikliranoj plastici tijekom prikupljanja, transporta i obrade plastičnoga otpada: prehrambeni aditivi, poliklorirani bifenili, surfaktanti, filtri UV zračenja, bojila, repelenti, inhibitori korozije, biocidi…
Plastična apoteka u vatri
Osim što je reciklirana plastika prljavija od djevičanske, ona je neprikladna i za spaljivanje. Otpadna je plastika prava apoteka, farmaceutska i poljoprivredna: lijekovi poput naproksena, fenazona, atenolola, propranolola i paroksetina ili pesticidi poput diurona, diklorbenzidina, imazalila i tiabendazola redoviti su sastojak reciklirane plastike.
To znači da bi se takva plastika trebala paliti u spalionicama medicinskoga otpada! Kada bi plastika na tržištu bila čisti kemijski polimer, koji sadrži samo ugljik, kisik i vodik, njezino bi spaljivanje bilo (ekološki) prihvatljivo jer bi se umjesto dioksina razvijali samo plinovi ugljičnoga dioksida i vodene pare. Takve plastike međutim nema. Tijekom proizvodnje plastičnih materijala rabi se kemijski arsenal od 13 tisuća vrsta tvari: metalni katalizatori, omekšivači, antioksidansi, aditivi, mirisi, monomeri…
Pouka iz Osijeka
Takav mikroskopski pogled u strukturu i sastav otpadne plastike otkriva moguće posljedice spaljivanja plastike. Kada gori plastika, gori čitav periodni sustav! Tisuće namjerno dodanih tvari i stotine kemijskih satelita reciklirane plastike spalionicu pretvara u kemijski reaktor s neugodnim iznenađenjima. Ako se takav materijal pali na otvorenom, kao nedavno u Osijeku, to je kemijska erupcija bez filtra. Iako su započele istražne radnje, pretresi i ostavke, iz analitičkih laboratorija nadležnih institucija – ni glasa ni brojaka. Jer ako nema kemijskoga onečišćenja, nema ni krivice.
Ekologija etike
Plastika je, opravdano ili ne, postala drugo ime za smeće. U oblikovanju je plastike često ugrađena ideja brzoga i jeftinoga rješenja. Plastika je »quick-fix« za komociju i džep potrošača, jednokratni proizvod koji rijetki cijene pa se – baca. No bačena i prešana niti je za spaljivanje niti je za recikliranje. Plastika je u okolišu tako postala kemijski trag pohlepe industrije polimera i neodgovornosti korisnika jeftinih derivata nafte. Rješenja su teška jer pretpostavljaju proizvodnju mnogo kvalitetnije, čišće i skuplje plastike. A takva rješenja uvijek zapinju u konfliktu moralnih imperativa i financijskih interesa.
Poslušajte Valerija Vrčeka u podcastu “55 minuta kod Željke Markić”:
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
