Odvjetnica Vesna Jurički o problemima koje donosi novi Obiteljski zakon

O problemima s novim Obiteljskim zakonom, odluci Ustavnog suda i tome što nas očekuje na jesen razgovarali smo s odvjetnicom Vesnom Jurički, koja je zajedno s grupom odvjetnica koje se bave obiteljskim pravom jedan od predlagatelja Prijedloga za ocjenu ustavnosti novog Obiteljskog zakona.

Još u lipnju prošle godine kada se tek počeo oblikovati prijedlog novog Obiteljskog zakona, ova grupa odvjetnica koja se bavi obiteljskim pravom prepoznala je da se novim zakonom uvode brojne novine koje u praksi neće moći biti realizirane. Dijelom zbog činjenice da se radi o izuzetno skupom zakonu, odnosno o skupim institutima koji se uvode, dijelom zbog činjenice da je zakon pisan kao da je Hrvatska visoko razvijena zemlja s visoko razvijenom socijalnom zaštitom .

Od samog početka ukazivale su i na činjenicu da već imamo veoma dobar Obiteljski zakon iz 2003-će godine, da je taj zakon u primjeni tek 10 godina i da je tek sada stvorena sudska praksa koja je veoma bitna za sigurnost građana. Ukazivale su da nedostatke tog dobrog zakona treba ublažiti izmjenama i dopunama, a ne kreiranjem novog zakon. Upozoravale su i da se u Hrvatskoj se zakoni prečesto mijenjaju, što stvara pravnu nesigurnost i građanima i stručnjacima; da treba vremena i godina da bi se zakon razvio i saživio.

Narod: Zašto uopće novi Obiteljski zakon?

Autorice zakona branile su se argumentima kako je stari zakon loš, jer Hrvatska plaća velike odštete po presudama Europskog suda za ljudska prava, što nije točno. Te kazne je Hrvatska plaćala ne zbog loših materijalnopravnih odredbi, već za procesnih grešaka državnih tijela.

Narod: Jedna ste od podnositelja Zahtjeva za ocjenu ustavnosti novog Obiteljskog zakona. Što je loše u tom zakonu?

Novi Obiteljski zakon uvodi novinu koja se zove „Izražavanje mišljenja djeteta“. To znači da će u postupcima koja se tiču djece, sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje. Zakon kaže da će sud omogućiti da dijete na prikladnom mjestu u nazočnosti stručne osobe izrazi svoje mišljenje. U danim okolnostima u kojima sud radi, to je nemoguće. Naime, čak ni Općinski građanski sud u Zagrebu, kao najveći sud u Hrvatskoj, nema zaposlenu ni jednu stručnu osobu, te nema prikladnu prostoriju prilagođenu djeci u kojoj bi se s djecom moglo razgovarati. O malim sudovima ne treba ni govoriti, jer oni ne da nemaju stručnu osobu, i prikladnu prostoriju, već nemaju ni tzv. obiteljskog suca. Treba li naglasiti da za to nikada nema novaca?

Uvodi se institut obiteljske medijacije u kojem bi stranke trebale sporazumno riješiti sve prijepore, uz pomoć obiteljskih medijatora koji su upisani u registar obiteljskih medijatora u skladu s pravilnikom koji bi trebalo donijeti ministarstvo. U trenutku kada je zakon donesen, a koliko ja znam ni danas, registar obiteljskih medijatora ne postoji, a također nije donesen ni pravilnik, tako da se ne zna koje će osobe moći obavljati obiteljsku medijaciju. Da ne govorim o tome da je jedno od osnovnih načela medijacije dobrovoljnost, a Obiteljski zakon medijaciju nalaže, što znači da nije usklađen sa Zakonom o mirenju.

Uveden je Centar za posebno skrbništvo sa zadatkom zastupanja djece u postupcima pred sudovima i drugim tijelima. Ministrica je više puta rekla kako se predviđa da će taj posao obavljati ukupno 8 posebnih skrbnika za područje cijele države! Kako će 8 zastupnika zastupati svu djecu u svim postupcima koji se tiču djece? Nama se to čini nemogućim!

Novina je „Obiteljski dom“. Namjera zakonodavca bila je zaštiti djecu, na način da se roditelju s kojim djeca žive omogući pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu, ali u svojoj biti ovaj institut može izazvati brojne probleme i nove sporove među strankama. Roditelj koji ostaje s djecom u obiteljskom domu morat će plaćati najamninu drugom roditelju. Zamislite situaciju prosječnog bračnog para koji je jedva kupio stan od 50 m2 i to iz kredita koji otplaćuje npr. muž, a od ženine plaće se živjelo. Sada taj muž, ako će djeca živjeti s majkom mora napustiti obiteljski dom i otići u podstanare. Nastavit će plaćati kredit, ali i alimentaciju za djecu, a žena će njemu plaćati podstanarstvo!

Novi Obiteljski zakon poziva se na Zakon o izvanparničnom postupku i predviđa da će se najveći dio sporova rješavati upravo u izvanparničnom postupku. Nonsens je da u Hrvatskoj takav zakon još ne postoji, već se primjenjuje Zakon o sudskom vanparničnom postupku iz 1934-te godine! Kako to može funkcionirati? Zakon se poziva na zakon koji ne postoji!

I tako nedogled odredbi koje su neprimjenjive u postojećim pravnim i socijalnim okvirima!

Narod: Ustavni sud je vrlo brzo po stupanju na snagu proglasio dio odredbi neustavnima.

Obiteljski zakon je objavljen 20. 6. 2014., odredbe o Centru za posebno skrbništvo stupile su na snagu 28. 6. 2014. Zakonom je predviđeno kako će odredbe o obiteljskoj medijaciji stupiti na snagu 1. 1. 2015., dok se sve ostale odredbe trebaju primjenjivati od 1. 9. 2014.

Ustavnom sudu su od strane dva predlagatelja podneseni Prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s ustavom i međunarodnim ugovorom, te je zatražena hitna odgoda primjene ovog zakona. Mi odvjetnice smo ovaj prijedlog napisale u roku od nekoliko dana, a sadržan je na 28 stranica. Mogle smo napisati još toliko, ali kao što znate, zakon je objavljen u vrijeme praznika, kada je većina nas već imala isplanirane dane s obitelji. Stoga smo u najkraćem vremenu dale najviše od sebe. No, sada već razmišljamo da još doradimo svoj prijedlog.

Ustavni sud je nevjerojatno brzo reagirao, te je već 3. 7. 2014. donio Izvješće kojim je naložio Hrvatskom saboru da odmah uskladi članke prijelaznih i završnih odredbi Zakona koje su u koliziji, te je utvrdio kako novi Obiteljski zakon nije na snazi do 1. 9. 2014.

Narod: Što znači odluka Ustavnog suda?

Izuzetno smo sretni što je Ustavni sud prepoznao potrebu da reagira tako brzo. Istina, u ovom trenutku stigao se baviti samo prijelaznim i završnim odredbama, ali je u svom Izvješću najavio kako će se prigovorima vezanim uz sadržaj zakona tek baviti. Ustavni sud je prepoznao, a to je i jasno napisao da su prigovori svih predlagatelja o prekratkim rokovima prilagodbe na novi zakon vrlo ozbiljni, osobito uz uvođenje instituta obiteljske medijacije. Naglasio je kako je riječ o zakonu koji uređuje iznimno osjetljivo područje obiteljskog prava od utjecaja na individualne pravne sudbine velikog broja osoba i na mnoštvo već započetih i budućih postupaka.

Ustavni sud je već uvidio da je zakon predvidio prekratko vrijeme prilagodbe na nove institute kojima se bitno mijenja obiteljsko zakonodavstvo. Vjerujemo da će uvidjeti da novi instituti nisu uvijek i najbolji, već upravo suprotno, cijeli sustav mogu dovesti u kolaps koji će pogoditi najosjetljivije područje – djecu i obitelj.

Narod: Kako struka prihvaća novi zakon?

Zanimljivo je kako se svi ponašamo kao je novi Obiteljski zakon negdje „na dugačkom štapu“. Pri tome mislim kako se suci, centri za socijalnu skrb i odvjetnici još uvijek ne educiraju, kao da svi jedva čekaju odluku Ustavnog suda i priželjkuju da budu uslišane molbe i želje struka koje znaju što ih očekuje ukoliko Ustavni sud ovaj zakon održi na snazi.

Narod: Što građani mogu očekivati na jesen?

Procjenjujemo da će Centri biti zatrpani svim mogućim zahtjevima stranaka, jer su dobili bezbroj novih nadležnosti. Kako će se Centri u tome snaći ne znamo, jer su već dugo vremena pretrpani.

Sudovi će biti zatrpani novim izvanparničnim postupcima. Većina sudova uopće nema obiteljske suce, a u zagrebačkom sudu već dugo ih je premalo. S novim postupcima bit će ih još manje, a time će sve biti sporije. Obiteljski sporovi su hitne, odnosno najhitnije naravi. Sporost sustava samo produbljuje konflikt, a ne rješava ga.

Logika govori da će Centri za posebno skrbništvo sa 8 zaposlenih pravnika kolabirati već u startu, a prva generacija obiteljskih medijatora se još educira na Poslijediplomskom studiju socijalnog rada.

Zakon predviđa donošenje petnaestak novih pravilnika kao podzakonskih akata. Do sada nismo vidjeli ni jedan, pa o njima ne možemo govoriti. Ti provedbeni propisi trebaju biti na javnoj raspravi, a ona će se dogoditi opet za vrijeme godišnjih odmora. Oni koji će zakon trebati provoditi neće se stići upoznati sa zakonom koji ima ukupno 563 članaka, 14 pravilnika i 1 naputak.