Nakon predaje krenulo je batinanje, uskoro i ubijanje. Veteran obrane Vukovara objašnjava dva razloga zašto im sumještani ne otkrivaju gdje su nestali.
> Sjećanje na žrtvu Borova naselja: Himnu otpjevala Ivona Krajinović, kći hrvatskog branitelja
Iz vodotornja u Vukovaru uživo se u RTL-ovu emisiju Danas javio Andrija Jarak, u subotu povodom 31. obljetnice velikosrpske okupacije Borovog Naselja, četvrti Vukovara. Dandanas je mnoštvo ljudi kojima se tog dana izgubio svaki trag, posebno iz Borovo Commercea. Reporter RTL-a svake se godine javlja s obljetnice. Je li se ove godine nešto promijenilo oko nestalih?
> Zna li možda Milorad Pupovac gdje počiva hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter?
“Nažalost, nije se ništa promijenilo, jer ova stravična brojka od 1821 nestalih i dalje stoji, ništa se ne pomiče. Vjerujem da država ulaže maksimum, ali to je očito nedovoljno”, kazao je Jarak.
Vukovarski veteran obrane Antonio Matić: Izlazimo van, međutim, ‘humanitarci’ pokazuju svoje pravo lice
“Žalosno je da se ne zna puno o Borovo Commerceu, to je bio jedan ozbiljan ratni zločin, 115 ljudi je tamo ubijeno”, dodao je i potom razgovarao s vukovarskim veteranom obrane, bivšim logorašem Antoniom Matićem.
> SOA upozorava na otvoreno pitanje ratnih zločina i nestalih u Domovinskom ratu: Zašto su trebale 3 godine za iskapanja u Boboti od dojave?
“Na današnji dan prije 31 godinu, ujutro ranom zorom, dogovorom svih branitelja sa svih punktova smo se povukli u krug tvornice Borovo, gdje je dogovor bio da će se obaviti organizirana predaja”, opisivao je Matić taj dan:
“Tamo ludilo. Pojavila se informacija da se stupilo u kontakt s JNA, oni kao rade humani potez da se izađe, da se gasi zgrada Commercea da bi se pomoglo civilima, ranjenicima koji se tamo nalaze. Izlazimo van, međutim, ‘humanitarci’ pokazuju svoje pravo lice.”
“Čim smo istrčali, ulijećemo u špalir vojnika koji nas zarobljavaju, viču – bacaj oružje, sve što imaš kod sebe i tamo nas privode dalje do alatnice gdje nas popisuju, uzimaju nam sve iz džepova, dokumente, novce, zlato itd.”, prepričao je skoro u jednom dahu.
> Dan sjećanja: U Vukovaru unatoč kiši rijeka ljudi sudjelovala u Koloni sjećanja, tisuće ljudi i u Škabrnji
Rekao je da je zgrada Borovo Commercea, koja je bila ponos tog kraja, izgledala apokaliptično: “Pukla je popola. Oni su zadnja dva, tri dana tukli samo nju. Već je prestalo granatiranje Borovog Naselja, sve je bilo po zgradi Borovo Commercea. Znali su tko je tamo, što je tamo, da to nije vojni objekt, vojni punkt, ali su ga ubili.”
Jarka je zanimalo znaju li lokalni Srbi gdje su ljudi koji su tog dana “nestali”?
“Kako ne bi znali? Oni su ih i odveli, oni su ih i pobili. Naravno da znaju gdje su. Neki se boje reći, većina ih ne želi reći. Jer, to su napravili ne zato što se dogodilo slučajno, nego su to i htjeli”, odgovorio je.
Dalje je opisivao: “Zamislite kad vidite neke starce, ranjenike, naslonjene licem prema zidu gdje ih pretresaju, tuku… strašno…”
> Predsjednica Vukovarskih majki: ‘Čovjek koji je odveo mog muža živi u Vukovaru i šuti’
Jarak je ustvrdio da su bili posebno bijesni jer su bili pod utjecajem KOS-ove propagande da tamo ima plaćenika, arapskih dragovoljaca, odasvud, čak iz Securitatee.
“Najbolju pohvalu nam daje neki oficir JNA, mislim da je bio major po činu, kad je vidio tko se tu predao i oružje koje smo mi priložili, pa kaže: ‘A šta je? Gdje su vam oni iz Legije stranaca, Securitatee i plaćenici?’ Pa se okreće svojim vojnicima i kaže: ‘E, da su mi ovi, ja bih za pet dana bio u Beču'”, prisjetio se.
Matić: “Zamislite žene silovane koje prolaze pored ljudi koji su to radili”
Potom je Matić prošao višemjesečnu torturu logora. Imao je ipak toliko sreće da je preživio. Za onih 1820 ljudi čija se tijela niti danas ne mogu pronaći, kazao je:
“Žalosno je da naši današnji, pa i bivši susjedi, koji ovdje žive s nama i rade u državnim službama, u upravi, u policiji, svuda, znaju gdje su, neće reći. Zbog čega, nije mi jasno…”
> Identificirane žrtve iz masovne grobnice u Boboti: ‘Ovo je slika moje majke’
> Četnici koji su likvidirali starce 1991. i zakopali ih na divljem deponiju kod Bobote oslobođeni su na sudu u Beogradu
Rekao je da težak suživot u Vukovaru dok se ne nađu svi ti mrtvi ljudi: “Ima, živimo. Ali, uvijek nam svi govore sa strane: ‘Pa, dajte više…’ Ali, teško je. Teško je. Pa zamislite ljude koji su izgubili sinove, majke, koji su izgubili pa prolaze pored čovjeka, žene silovane koje prolaze pored ljudi koji su to radili.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
