“Nema veće zaštite bilo kojeg radnog mjesta od visoke potražnje za vašim kompetencijama i uslugama. Ovo o čemu gospodin Ribić govori, pogledajte brojeve i činjenice. Njemu se taj sustav više sviđa od nekog drugog, ali taj sustav dobar je u generiranju nisko plaćenih učitelja koji nemaju tržište na kojem bi plasirali svoje usluge, nego moraju žicati novce od ministra. Osobno bih u životu puno više volio imati slobodu izbora i kao primatelj usluge i kao pružatelj usluge”, istaknuo je konzultant dr. sc. Andrej Grubišić, partner u tvrtki Grubisic & Partners Corporate Finance, gostujući u HRT-ovoj emisiji Otvoreno o štrajku prosvjetara.
> (VIDEO) Vilim Ribić: ‘Milanović je odgovoran za stanje u kojem se sada zemlja nalazi’
>Dr. sc. Grubišić upozorava: ‘O državnoj potrošnji ovisno je od 65 do 70 posto Hrvatske’
“Ne zagovaram privatizaciju, to je imputirano ovdje. Ja sam za slobodu izbora. Sad već nešto plaćamo svi mi skupa. Onaj koji želi da se njegovo dijete obrazuje u nekoj školi, bez obzira je li privatna ili javna, iz novaca koje je platio kao porez, i to je na neki način sustav vaučera, sloboda izbora. Mi danas već nešto plaćamo, a na taj bi se način u javnom sektoru isprofilirali oni koji su dobri, odnosno bolji”, rekao je Grubišić u reakciji na tvrdnje predsjednika Matice hrvatskih sindikata Vilima Ribića.
Grubišić je dao i pogled na konflikt iz realnog sektora iz kojeg dolazi.
“Velika slika govori da je hrvatska ekonomija u stvarnim realnim terminima, kad se uspoređuje 2008. i 2019. godina, više manje na istom nivou, ista količina stvarno realno isproduciranih proizvoda i usluga. Bila je pretkrizna 2008. pa smo imali 6 godina recesiju i zadnje 2-3 godini blagi oporavak. On je bio dobrim dijelom potegnut raznim javnim infrastrukturnim projektima i snažnim povećanjem stranih doznaka od ljudi koji su iselili iz Hrvatske i onda jednim manjim dijelom sramežljivim oporavkom aktivnosti u privatnim sektoru. Bez obzira na to hrvatski rast s obzirom na jako niske baze je izrazito nizak i sve bivše socijalističke zemlje koje su ušle u EU su po paritetu realne kupovne moći, izuzev Bugarske, debelo pretekle Hrvatsku. Baltičke zemlje, Poljska Češka, Slovačka imaju 20-30% veću realnu kupovnu moć mjerenu BDP-om od Hrvatske”, rekao je Grubišić.
Govorio je o svojoj analizi po kojoj je otprilike 65-70 % hrvatske populacije direktno ili indirektno ovisno o državi.
“Tu govorimo o javnom sektoru pa plus članovi obitelji koji su uzdržavani od njihove strane plus umirovljenici, plus oni koji su formalno nezaposleni plus oni koji su zapravo u privatnom sektoru, ali dominantno rade s državom. Vrlo brzo dođete do zaključka da je jako velika skupina onih koji na ovaj ili onaj način potežu državu ili državnu blagajnu za rukav. Do čega smo se sada mi doveli? Doveli smo se da smo se pretvorili u pravom smislu riječi ne u socijalnu nego u socijalističku državu. Iz onih temeljnih funkcija države, policija, sudstvo, diplomacija, vojska i još možda neke infrastrukturne stvari država je na sebe preuzela..”, nije stigao završiti rečenicu Grubišić jer je reagirao Togonal i pitao ga zar nije obrazovanje temeljna funkcija države svugdje u svijetu.
“Nije. I to bi trebala biti individualna odgovornost pojedinca u obitelji”, odgovorio je Grubišić i nije se dao smesti nego je nastavio gdje je prekinut.
”Mi smo se doveli do toga da je država na sebe preuzela vaše obrazovanje, vaše zdravlje odnosno pružanje zdravstvene usluge i osiguranje vaše mirovine. Te tri stvari su 82 milijarde kuna rashoda i kada pogledate o kojim problemima najviše govorimo – govorimo najviše o onome što ja smatram da nisu temeljne funkcije države nego su tako prezentirane. Sad dolazimo na konkretan slučaj. Imamo tri dionika – učitelje, državu i obitelj, odnosno pojedince čija se djeca školuju. Pozicija učitelja je da žele veću plaću što je legitimno. Neki bi trebali mati plaću 15-20 tisuća kuna, neki bi trebali onu koju imaju sada, a neki bi trebali dobiti otkaz jer nisu dovoljno dobri performeri. Oni koji su dobri oni su taoci postojećeg sustava jer ne postoji stvarno tržište za njihove usluge. Imaju ograničenu mogućnost promjene radnog mjesta i neće dobiti značajno drugačije uvjete. Živimo u indoktrinaciji da bi stupanj akademske stručne spreme trebao određivati plaću. To je krivo. Po toj logici bi akademici trebali biti predsjednici uprava velikih kompanija i imati najveće plaće. Praksa pokazuje da to nije tako. Jedan vozač kamiona ima plaću kao jedan kardiokirurg ili kao dva učitelja. Ali to je tržište. To nisu državni novci, to su novci poreznih obveznika. Ništa tu neće dati gospodin Plenković ili bilo koji ministar. Svima onima koji nisu zadovoljni kao poreznici obveznici, a plaćaju za obrazovanje ne žele vratiti novce ako nisu zadovoljni ili ne žele koristiti usluge sustava pa samim tim obitelji postaju taoci tog istog sustava”, rekao je Grubišić.
Na pitanje što bi onda on napravio rekao je da se zalaže za slobodu izbora.
“Za obrazovanje, zdravstvo i mirovine, za koje mi kao porezni obveznici izdvajamo 82 milijarde kuna. Volio bih da ima više slobode izbora kako bi se taj novac potrošio”, naglasio je Grubišić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
