Opuzenac Stipan Ujdur, umirovljenik, objavio je nedavno nakon dvije godine rada, animaciju 3D modela renesansnog Dubrovnika. Zaljubljeniku u 3D animaciju ovo nije prvi projekt ovog tipa. U formatu 3D animacije prethodno je obradio Dioklecijanovu palaču i antičku Naronu u Vidu kod Metkovića. Ujdur je istaknuo kako se ne radi o animiranom, odnosno crtanom filmu, već da se ovakve animacije korisna podloga za pravljenje animiranih filmova, za što su potrebni drugačiji programi i računalna, što iziskuje velika materijalna sredstva koja su njemu kao umirovljeniku nedostupna.
“Na animaciji su prikazane dnevne životne situacije civilnog i vjerskog života Grada, iz različitih perioda. Neke scene su prikazane na šaljiv način, dok su druge strogo ozbiljne. Zanimljiva je scena ispred tvrđave Lovrijenac, kad su Mlečani došli s tadašnjim jedrenjakom, današnjim platformama za izvođenje radova na vodi ili u blizini vode. Ovakvi jedrenjaci su imali sve zanatlijske, zidarske stručne kapacitete za brze radove, a imali su i svoju kuhinju za radnike i prateće vojno osoblje. Odlike ovakvih brodova su ravne velike palube s najnužnijim kabinskim dijelom”, opisao je Ujdur, prenosi dubrovniknet.hr.
“Naoružanje i vojni arsenal koji se vidi na kuli Minčeti, nalazio se i na ostalim tvrđavama, a bio je najmoderniji za to doba. Zbog specifične geopolitičke lokacije Grad je ulagao mnogo u naoružanje i obranu.”
“Scena kod velike Onofrijeve fontane prikazuje okupljanje gospara i gospođa, peračice rublja i nosilje vode, a osim fontane prikazana je i zavjetna crkva sv. Spasa koja je podignuta nakon potresa 1520. godine, a ostala je netaknuta i nakon potresa 1667. godine. Za razliku od crkve sv. Spasa, u velikom potresu razoren je franjevački samostan, a preživjela je jedino Pijeta na južnom portalu”, autor je istaknuo da je moguće da ovo bude tema budućeg 3D prikaza razaranja važnijih objekata u velikom potresu 1667., a pojasnio je da su mu za to potrebni podaci o unutrašnjoj arhitekturi i teksturama zidova, odnosno interijera objekta koje bi potom u ovoj tehnici obradio. Kako takvo prikupljanje podataka iziskuje mnogo vremena novog bi se projekta moga prihvatiti tek iduće godine.
“Scena sv. Vlaha zanimljiva je po tome što se vidi crkva u izvornom obliku, koja je bila okrenuta u smjeru istok-zapad, za razliku od današnje orijentacije na sjever-jug, ali je vidljivo da je zvonik i dalje okrenut prema zapadu, odnosno Rimu. Crkva je oštećena u potresu, ali je do temelja izgorjela 1706. godine, nakon čega je napravljena crkva kakvu danas poznajemo.”
“Neki dokumenti upućuju na to da je prostor od Luže do Kneževa dvora bio tvrđava, a to potvrđuje i Veduta, na kojoj se vidi da je zid od Arsenala bio u ravnini istočnog zida do Kneževa dvora, dok je danas u ravnini zapadnog zida zvonika do Kneževa dvora. Zato je mala Onofrijeva fontana unutar niše, a nije ispred zida kako je bila prije 1667. godine. Uz ovu fontanu tada se nalazila i židovska fontana koju su zvali “Košer fontana”, a bila je namijenjena samo za potrebe Židova. Prema Veduti Knežev dvor je umjesto današnjih pet, imao šest arkada”, pojasnio je animaciju Ujdur, a potom se osvrnuo na glazbenu podlogu korištenu u prikazu.
“Glazbeni izvori su različiti, ponovno remiksani prema potrebama scena. Prevladava renesansna glazba mediteranskog podneblja. U sceni kod Onofrijeve fontane nema glazbene podloge već se čuje šum vode i glasovi ljudi. Lutnja je primarni instrument, osim dijela od franjevačkog samostana do crkve sc. Vlaha. U ovoj se sceni primarna je sakralna glazba, odnosno orgulje i gregorijanski napjev na latinskom, koji se tad koristio u crkvenoj liturgiji. Scena kod Orlandova stupa također ima specifičnu zvučnu podlogu. Čuju se bubnjevi i bas kao najava nečega. U početku se čuju lanci, okovanog osuđenika. Od Sponze do Kneževa dvora zvučna je podloga je ponovno renesansna lutnja, dok se kod scena s fontane ponovno čuje šum vode, dok se kod štanda s kovačem čuje zvuk kovanja, odnosno udarca čekićem po metalu. Potom se od Kneževa dvora do Sponze ponovno čuje lutnja te zveket mačeva i topot koraka dubrovačkih vojnika. U scenama izvan zidina i unutar Porta prevladava flauta, dok se u pozadini čuje šum valov i galebovi. Kod Lovrijenca su primarni bubnjevi kao topovska paljba, isto kao i na Minčeti. Završna scena potresa ima specifične efekte trešnje i eksplozija. U sceni razorenog Dubrovnika čuje se zvonjava zvona, zvuk koji se uobičajeno koristio za obavještavanje o svim katastrofama.”
Autor 3D modela i animacije je Stipan Ujdur iz Opuzena, autor trešnje i razorene Sponze je Martin van der Mejide, iz nizozemskog Arnhema, a autor zvučnih efekata je Nikola Vidić iz Zagreba.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
