Vlada i Ministarstvo moraju odrediti kako će nastaviti reformu obrazovanja: Što bi značio povratak Jokića?

Nakon održavanja 10. državnog stručnog skupa za učitelje i nastavnike povijesti na temu Domovinski rat – Prekretnice Domovinskog rata u Opatiji, na kojem se iznošenjem činjenica učinkovito suprotstavlja dezinformacijama o Domovinskom ratu, u subotu je, u tri hrvatska grada u kojima SDP ima jaku podršku birača, održan „Marš za znanost“.

Službeno je to bio “Marš za znanost” kao dio globalnog pokreta protiv Trumpa, a lokalno, u Hrvatskoj, to je zapravo “marš” protiv vjeronauka u školama, protiv Vlade RH i premijera Plenkovića, zapravo nastavak SDP-ovog i HNS-ovog političkog prosvjeda za provedbu kurikulne reforme na način kako ju je zamislila Jokićeva skupina. Uostalom, i jedan od zahtjeva istaknut u proglasu uoči toga „marša“, je da se “cjelovita kurikulna reforma i implementacija Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije nastave s točke i s ljudima koji su ju vodili do 2016. godine”.

Vlada RH i njezino resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja moraju se odrediti na koji način će nastaviti reformu obrazovanja.

Ako će biti onako kako traže sudionici “Marša za znanost”, izbori se nisu ni trebali održati, neka nam onda politiku i dalje vode SDP-HNS i Pupovac.

Danas se oporbeni političari, ali i neki iz pozicije, nadmeću tko će više podržati Jokićevu Ekspertnu radnu skupinu, koja je navodno bila progresivna i s vizijom. Usta su im puna brige za razvoj STEM područja, a činjenica je da ta njegova bivša skupina nije imala niti jednog člana iz STEM područja, za koje svi političari tvrde da je presudno za razvoj Hrvatske. Pa kako onda mogu podržavati nešto što je i u simboličkom smislu bilo suprotno tome?

Svi ozbiljni analitičari vide, da je za usporavanje procesa reforme obrazovanja, pa tako i provođenje kurikulne reforme, jer ona je samo dio toga procesa, odgovorna upravo isključivost Jokića i njegove skupine, koja se očituje u odbijanju njezina proširenja novim znanstvenicima. I to ne na prijedlog politike, nego Rektorskog zbora i HAZU – odluka Saborskog odbora za znanosti i obrazovanje uslijedila je nakon toga. A danas, oni koji su postupili ucjenjivački, po načelu – “ili će biti samo po našemu ili dajemo ostavku”, opet se kandidiraju za članove novoga ERS-a, bez imalo srama. Da su imalo dosljedni, ne bi se vraćali, javnost ih je odavno oplakala!

Na Vladi je odgovornost, posebice na resornom Ministarstvu, da odluči hoće li politiku obrazovanja voditi SDP-ovi i HNS-ovi manekeni i demagozi, ili će se u reformu uvesti nove ljude, nekompromitirane isključivim stavom koji su pokazali članovi bivše Ekspertne radne skupine. Prihvaćanje onih koji nisu htjeli prihvatiti druge, HDZ-ovi birači protumačili bi kao slabost i nesigurnost vladajućih, kao njihovu kapitulaciju pred agresivnim pritiskom medija, koji opet guraju Jokića kao nekog spasitelja, prešućujući da je ostavka koju je svojedobno dao bila njegov izbor.

Njegova izjava da “kandidaturu za novog voditelja ekspertne skupine smatra svojom profesionalnom obvezom i odgovornošću…” (Jutarnji list, petak 21. travnja 2017., str. 9), u kontradikciji je sa spomenutom ostavkom, koja je zapravo bila bijeg od odgovornosti i obveze suočavanja s nekim novim ljudima i njihovim argumentiranim mišljenjem.

Da je tada pokazao odgovornost, odnosno da je imao svijest za suradnju, a ne za ucjenu, reforma ne bi bila usporena, ne bi trebao ni novi natječaj. Samo da je bilo odgovornosti i profesionalnosti prema narodu i državi, a ne isključivo prema bivšoj vlasti, koja ga je na to mjesto postavila partijskom odlukom, kako je priznao čelnik SDP-a, mimo javnoga natječaja (jer to javni poziv nije)…

Zapravo, resorno je Ministarstvo već kapituliralo, kad je prihvatilo da se opet raspiše natječaj za članove ERS-a, jer to odgovorni ljudi ne rade. Ne može se jedan od najvažnijih projekata provoditi na dobrovoljnoj bazi, to su bile i prije glavne zamjerke, koje je uvažilo Šustarovo ministarstvo i osnovalo Povjerenstvo za unaprjeđivanje reforme obrazovanja koje se obratilo važnim i raznovrsnim ustanovama sa zahtjevom da one predlože ljude u to povjerenstvo, pa je tako bilo zastupljeno i STEM područje, i strukovno obrazovanje, i poslodavci, i važni znanstveni instituti…

Apsurdno je da se pored ljudi u Ministarstvu, te silnih agencija, primjerice Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje, osniva neko vanjsko tijelo, i to još na dobrovoljnoj bazi. To je nastavak anacionalne politike kukuriku – SDP-HNS koalicije, koja je ignorirala hrvatske ustanove, a forsirala nevladine udruge… Osnivanje takvih tijela, koja ionako ne mogu raditi bez pomoći ministarstva i agencija, ima smisla samo ako ih se osniva radi savjetodavne uloge, jer sve operativne poslove treba vratiti u postojeće institucije, prije svega u Ministarstvo koje mora biti glavni voditelj reforme i koje mora odrediti ustanove, odnosno ljude koji će voditi tu reformu.

Sudbina Hrvatske, ako su zaista u pravu oni koji reformu obrazovanja smatraju presudnom za budućnost Hrvatske, ne može ovisiti o dobrovoljnom javljanju kandidata!

Nitko nije reagirao na izjavu bivšeg ministra Mornara (“borit ću se za povratak Jokića do zadnje kapi krvi”), koja upućuje na zaključak da je njegova misija u tom povjerenstvu spašavanje vojnika Jokića, odnosno vraćanje dezertera iz bivše Ekspertne radne skupine. Svakome je jasno, da bi njegov povratak, kao i imenovanje bilo kojega člana bivše Ekspertne radne skupine u novu skupinu, uz podršku koju cijelo vrijeme imaju u dijelu lijevih medija, negativno utjecalo na raspoloženje HDZ-ovog biračkog tijela uoči lokalnih izbora, a ne bi umirilo lijeve stranke u napadu na ministra.

Naravno, da se takvi potezi više ne bi mogli pravdati ni “političkom korektnošću”, jer biti korektan prema nekome tko nije bio korektan i tko i dalje radi protiv vladajuće garniture i puca iz svih medijskih oružja po ministru, želeći ga ukloniti s političke scene, politički je glupo. U ovakvim okolnostima, pod pritiskom medija i globalnih marševa koji se koriste za lokalno protuvladino djelovanje, dati povjerenje članovima bivše Ekspertne radne skupine, koji to povjerenje nisu bili spremni dati drugima, pa su dali ostavke kad njihova ucjena nije prihvaćena, bio bi znak ozbiljne slabosti i resornog ministra i vladajućih. Sigurno je da bi u tom slučaju mnogi koji su do sada branili ministra, to prestali raditi, a isto bi se odrazilo i na autoritet premijera Plenkovića. Ne treba sumnjati da je ministar Barišić, kao iskusan političar, svjestan toga.

I dok se još ne zna konačan stav vladajućih prema Jokiću i njegovoj bivšoj skupini, moguće je da se Pantovčak napokon odredio prema bivšem voditelju ERS-a, barem se tako čini nakon imenovanja poduzetnika Bakića za predsjedničina savjetnika, s obzirom na to da je on gostujući svojedobno u Dnevniku HTV-a kritizirao način na koji je Jokićeva ekipa provodila kurikuralnu reformu.