“Najava osnivanja povjerenstva za poslijeratnu obnovu služi pokretačima da tobože glume zaštitnike oštećenih građana, a detuđmaniziranom HDZ-u da može glumiti zaštitnika tuđmanizma. Ovo je pitanje kaznenog zakonodavstva, i Hrvatski sabor mora postaviti pitanje DORH-u i pravosuđu zašto ništa nisu napravili, te ovo treba biti povod za veliko pospremanje u hrvatskom pravosuđu. Najavom ovog povjerenstva, vlast i dijelovi dirigirane oporbe, zamagljuju stanje u državnim robnim zalihama, za koje uistinu treba istražno povjerenstvo.”, istaknuli su u priopćenju javnosti saborski zastupnici Milan Vrkljan i Karolina Vidović Krišto te upozorili na nepotizam, korupciju i neučinkovito pravosuđe, ne samo po pitanju poslijeratne obnove, već u nizu afera koje nisu istražene, a u kojima su glavni akteri aferama opterećeni političari poput Radimira Čačića, Anke Mrak Taritaš i brojnih drugih.
“Slijedeći tu logiku, Hrvatskoj uistinu trebaju istražna povjerenstva u slučaju Borg, u slučaju Agrokor, u slučaju Uljanik, u slučaju Croatia osiguranje, u slučaju financiranja HZZO-a, itd.”, dodali su.
> Budimir (TIH): Politički imenovan Stožer kao uvod u katastrofalnu reprizu obnove nakon poplava
Osvrnuli su se i na koalicijskog partnera Andreja Plenkovića, predsjednika SDSS-a i SNV-a Milorada Pupovca i njegovo gostovanje u emisiji sa Savom Štrbcem za kojeg ocjenjuju kako “javno zagovara komadanje njegove države”.
> Plenkovićev koalicijski partner za Tanjug prebrojava krvna zrnca žrtvama potresa
> Pupovac pozvao Srbe izvan RH da prijave obnovu kuća u Banovini: Treba početi već danas
Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti.
“Najava oporbenih ali i vladajućih zastupnika o formiranju saborskog istražnog povjerenstva, koje bi se trebalo baviti možebitnim propustima u obnovi ratom porušenih objekata još je jedan dokaz nefunkcionalnosti sustava, pogotovo onog pravosudnog, ali i usklađenog djelovanja duboke države u Hrvatskoj kroz ključne političke stranke.
Poslijeratna obnova nedvojbeno je jedno od većih epohalnih dijela koje je hrvatska država uspjela napraviti, država koja je bila izranjavana četverogodišnjim ratom, zbrinjavanjem hrvatskih prognanika te izbjeglica iz BiH, uspjela je, manje-više, bez međunarodne pomoći obnoviti razrušene domove. Paušalno blaćenje cjelokupnog procesa obnove od nekolicine političara u Hrvatskoj, koje podupiru vodeći mediji, neprihvatljivo je te vrijeđa većinu hrvatskih građana koji su poreznim novcima financirali taj gigantski poduhvat.
Da, bilo je zlouporaba tijekom obnavljanja, a to nalaže i zdrava logika s obzirom na ogromni broj objekata koji se obnavljao, što je bila javna tajna. Međutim, ako netko nije izvodio građevinske radove po propisanom projektu, a građevinsko nadzorno tijelo je to potpisalo, iako to nije smjelo potpisati, a država je to platila, onda je to kazneno djelo, i to najprimitivnijeg oblika. Kakve bi veze s tim kriminalom trebala imati tadašnja Vlada ili Predsjednik Tuđman? Ovo je isključivo pitanje za pravosuđe.
To kazneno djelo može utvrditi svaki građevinski tehničar u vrlo kratkom vremenskom roku, pa se onda postavlja pitanje – što bi to Sabor trebao raspravljati o građevinskim tvrtkama i nadzornim inženjerima, koji su dogovorno potkradali državu i vlasnike onih kuća kojima je obnova izvršena, jer radove nisu izvodili po građevinskim projektima.
I tu smo kod ključnog problema. Koliko je to do sada osoba procesuirano zbog opisanih kaznenih dijela? Hrvatskom saboru ne treba istražno povjerenstvo za jedan segment kriminala koji se događa u državi, jer Hrvatski sabor je obvezan organizirati institucije da vrše svoju zakonsku obvezu. Međutim, opće je poznato da je rak rana hrvatske države hrvatsko pravosuđe, koje se međusobno štiti s moćnim strukturama hrvatske politike i hrvatskih medija. Jer najava osnivanja ovog povjerenstva služi pokretačima da tobože glume zaštitnike oštećenih građana, a detuđmaniziranom HDZ-u da može glumiti zaštitnika tuđmanizma. Ovo je pitanje kaznenog zakonodavstva, i Hrvatski sabor mora postaviti pitanje DORH-u i pravosuđu zašto ništa nisu napravili, te ovo treba biti povod za veliko pospremanje u hrvatskom pravosuđu.
U hrvatskom društvu, koje možemo nazvati oličenjem društvene nepravde, ne samo da se građane sustavno potkrada i siromaši, već ih se konstantno i vrijeđa.
Kao primjerice Milorad Pupovac, čovjek koji vrijeđa žrtve potresa brojeći im krvna zrnca, političar kojeg bira narodna srpska manjima, čije interese ne zastupa, već zastupa svoje i interese svoje uske klike, ali i čovjek duboke mržnje prema svim europskim i hrvatskim vrijednostima. Taj čovjek, koji je na čelu stranke koja je bila jedan od organizatora agresije na Hrvatsku, i rušila domove koje smo morali obnavljati, najavljuje istražno povjerenstvo, te nastupa zajednički u emisiji sa Savom Štrbcem, čovjekom koji je bio tajnik Vlade Krajine. Vlada SAO Krajine je politološki i praktično bila terorističko-fašistička organizacija. Tu činjenicu nitko zdravorazuman na ovome svijetu ne osporava, te je taj Savo Štrbac na temelju te svoje funkcije morao biti osuđen zbog ratnog zločina. Zašto on nije osuđen, to treba pitati hrvatsko pravosuđe. Prije nekoliko dana Štrbac je u beogradskoj Politici najavio da tu tvorevinu valja obnoviti. Štrbac time prijeti Hrvatskoj, što je kazneno djelo, tzv. Vlada Krajine i dalje djeluje u Beogradu, a hrvatski zastupnik Pupovac nastupa s tajnikom terorističke Vlade – to su pitanja koja u javnosti treba postaviti. Je li moguće da parlamentarni zastupnik u SAD-u, Izraelu ili Švedskoj sudjeluje u emisiji s osobom koja javno zagovara komadanje njegove države? Pa taj bi zastupnik odmah bio prisiljen na ostavku te bi bio prognan iz javnog života.
Nadalje, povjerenstvo najavljuje Radimir Čačić, čovjek koji je prije trideset godina naplatio gradnju škole u Zadru, koju nikada nije sagradio; čovjek za čijeg ministarskog mandata se trošak izgradnje autoceste udvostručio. I ovdje, da hrvatsko pravosuđe funkcionira, Čačić ne bi davao političke izjave, već bi sam bio predmet istraživanja.
Gđa. Mrak Taritaš, „heroina“ obnove Gunje. Da je tuđmanovska Hrvatska plaćala cijene kao Mrak Taritaš u obnovi Gunje (peterostruko više od tržišnih, lopovluk neviđenih razmjera), danas u Dubrovniku ne bismo imali turističke sadržaje, već bi još uvijek trajala obnova od rata.
Najavom ovog povjerenstva, vlast i dijelovi dirigirane oporbe, zamagljuju stanje u državnim robnim zalihama, za koje uistinu treba istražno povjerenstvo.
Parlamentarno istražno povjerenstvo u demokratskim sustavima osniva se kada postoji sumnja da politička struktura sprječava redovna tijela u utvrđivanju činjenica. Tako trenutačno imamo u Njemačkoj aferu Wirecard, jer su upleteni razni politički dužnosnici, ili svojedobno u Francuskoj, kad je parlamentarno istražno povjerenstvo istraživalo stranačke donacije predsjednika Chiraca kad je bio gradonačelnik Pariza. Slijedeći tu logiku, Hrvatskoj uistinu trebaju istražna povjerenstva u slučaju Borg, u slučaju Agrokor, u slučaju Uljanik, u slučaju Croatia osiguranje, u slučaju financiranja HZZO-a, itd.
Ali prijeko potrebno istražno povjerenstvo je vezano uz pravosuđe, to jest o njegovoj nefunkcionalnosti.
Na građevinskim radovima se u poslijeratnom razdoblju kralo, kao što se navodno kralo na izgradnji nasipu koji je pukao, pa se dogodila poplava u Gunji, i kao što se u Zagrebu gotovo na svim građevinskim radovima krade. Jer, ne postoji gotovo nijedna novoizgrađena cesta u Zagrebu na kojoj nakon šest mjeseci što je izgrađena ne propadnu šahtovi, te se mora krpati i time se ponovno oštećuje.
Iz ovih smo razloga protiv najavljenog istražnog povjerenstva, jer je besmisleno, ali predlažemo svim zastupnicima osnivanje ovih navedenih povjerenstava, čime bismo hrvatskim građanima počeli vraćati povjerenje u politiku i počeli raščišćavati nepodnošljivi nepotizam i korupciju koji hrvatske građane osiromašuju i ponižavaju.“, stoji u objavi koju potpisuju Milan Vrkljan i Karolina Vidović Krišto.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.