Radni tjedan saborski zastupnici započeli su slobodnim govorom. Jedna od tema bila je odluka Centra za socijalnu skrb Zagreb koji je sredinom ovog mjeseca odbacio zahtjev za obavljanje udomiteljstva koji je podnio homoseksualni par Ivo Šegota i Mladen Kožić. U rješenju Centra piše da “ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda”.
Naime, u prosincu je u medijima objavljeno da je Upravni sud ukinuo odluku Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike da homoseksualni par ne može udomiti dijete povjereno na skrb Republici Hrvatskoj. Mediji navode kako je homoseksualni par koji je tužio Ministarstvo Upravnom sudu izjavio kako su dobili najljepši dar pod bor.
> Centar za socijalnu skrb odbio homoseksualni par – u interesu djeteta i u skladu sa zakonom
> UIO: Djeca nisu poklon pa da ih država stavlja pod bor homoseksualnim parovima
“Imali smo nekoliko slučajeva koji nas maksimalno provociraju kao društvo. Svjedočili smo slučaju Ive Šegote i Mladena Kožića kojima je uskraćeno udomiteljstvo. Ono im je uskraćeno zbog jedne argumentacije, a to je protuhumana argumentacija. Argumentacija koja proizlazi ih onih slojeva društva koji smatraju da njihov reducirani pogled, reducirana ljubav i reducirano roditeljstvo, reducirana kultura, reducirani jezik, reducirana vjera, reducirana humanost trebaju biti mjera humanosti čitave države”, rekao je u svom slobodnom govoru Marko Vučetić iz Kluba nezavisnih zastupnika.
“Ovi zagovornici reducirane ljubavi i reducirane zbilje ne shvaćaju da spolni čin i seksualnost ne ulaze u područje odgoja, udomiteljstva i posvajanja. Oni koji smatraju da zbog seksualne orijentacije nekome treba uskratiti udomiteljstvo nisu ništa drugo nego manijakalni dijelovi društva koji Hrvatsku žele svesti na manijakalnu pseudo-tvorevinu“, dodao je.
O istom je slučaju govorio i SDP-ov Nenad Stazić.
“Zagrebački centar za socijalnu skrb odbio je zahtjev istospolnog para Ive Šegote i Mladena Kožića za udomljenjem djeteta. To si je dopustila nekakva Tatjana Brozić Perić, šefica toga centra. Ona je to sebi dopustila unatoč presudi Upravnoga suda. Žena ne poštuje odluke suda, ona misli da je iznad suda, ona misli da je ona iznad zakona i ona sebi dopušta da ne udovolji presudi suda. To je kazneno djelo i da smo mi nekakva država, ali barem nekakva, ta izvjesna Tatjana Brozić Perić do danas u osam sati ujutro do početka svog radnog vremena više ne bi bila na tom mjestu, ona bi bila smijenjena, ona bi bila potjerana jer ne poštuje odluke suda“, rekao je Stazić.
“Mi predsjedamo sada Vijećem EU i umjesto da budemo primjer naprednih zemalja, otvorenih zemalja nama nekakva Tatjana Brozić Perić određuje ritam i vuče nas u srednji vijek. Pa to se samo može usporediti sa ovim što je govorio Zekanović ovdje koji ne shvaća da se zakoni moraju poštivaju jer tako određuje Ustav, koji napada ovdje homoseksualne parove, registrirano partnerstvo i koji bi se s njima obračunao na najokrutniji način. Hitler je za njih smislio rješenje, slao ih je u koncentracijske logore, Zekonović bi očito htio da se ta praksa nastavi i u Hrvatskoj. Što ta Tatjana Brozić Perić nije zabranila da djeca, mala djeca bez pratnje odraslih idu u Crkvu jer im tamo prijeti veća opasnost od popovske pedofilije nego što im prijeti udomljenje kod homoseksualnih parova. Pa to bi bila nekakva briga za djecu. Dal ta žena uopće zna što je briga za djecu?”, dodao je.
Ordo Iuris: ‘Ne postoji pravo na roditeljstvo za istospolne parove’
“Potrebno je odati priznanje Centra za socijalnu skrb Zagreb na dosljednoj primjeni Ustava RH, zakona i europskih konvencija, a posebno na tome što su u svom odlučivanju očito na prvo mjesto stavili zaštitu prava djeteta“, ističe se u priopćenju Zaklade za pravnu kulturu Ordo Iuris.
“Ne postoji pravo na roditeljstvo za istospolne parove. Nužno je u fokus staviti prava djece kojima je po Konvenciji o pravima djeteta i načelu najboljeg interesa djeteta zagarantiran čitav niz prava, posebno pravo na oca i majku, a koja su ipso facto nespojiva s njihovim udomljavanjem ili posvajanjem od strane istospolnih zajednica”, upozorava Zaklada.
Upozorenje U ime obitelji
” Želimo naglasiti da su djeca kojoj država pronalazi dom – bilo kroz udomljavanje bilo kroz posvajanje – najranjiviji i najnezaštićeniji članovi našeg društva. Djeca koja se daju na udomljavanje i posvajanje nisu poklon koji država stavlja pod bor istospolnim parovima”, priopćila je udruga U ime obitelji nakon prve objave vijesti o odluci Upravnog suda.
“U procesu udomljavanja i posvajanja djece centri za socijalnu skrb, državne i društvene institucije dužne su imati u centru svog odlučivanja – interese djeteta, ne potpadajući pod pritiske LGBT lobija i interesnih grupa. Svi smo mi, kao članovi ovog društva, odgovorni ako se onu djecu koja nemaju svoju majku ili oca da ih štite stavlja u eksperimentalne uvjete u kojima država i društvo imaju vrlo ograničene mehanizme praćenja i nadzora.
Homoseksualne partnere koji su tužili Ministarstvo zbog odluke da ne mogu udomiti dijete, prema informacijama iz medija, Centar za socijalnu skrb protuzakonito je i proizvoljno uveo u sustav provjere koja je imala za cilj ishođenje licence za udomljavanje, zbog čega je taj proces zaustavljen. Cijeli ovaj proces ocjenjujemo kao još jednom u nizu pokušaja LGBT i interesnih lobija da se, suprotno interesima djece, Konvencije o pravima djeteta, Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o udomljavanju i volji hrvatskih građana jasno izraženoj na narodnom referendumu o braku – otvori put udomljavanju i zatim posvajanju djece od strane istospolnih parova.
U ime obitelji ističe kako je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, što potvrđuju i znanstvena istraživanja, a onda, ako to nije moguće, u zajednici ili formi provjerene društvene skrbi koja, koliko god je moguće, imitira upravo zajednicu u kojoj dijete jedino dolazi na svijet, zajednicu žene i muškarca”, istaknuli su.
Relevantna istraživanja: Nije isto podižu li djecu istospolni parovi ili muškarac i žena
Suprotno od onoga što tvrdi Martinović, relevantna istraživanja pokazuju da nije istinita tvrdnja da nema razlike za djecu koju podižu istospolni parovi ili muškarac i žena.
Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Slični rezultati dobiveni su i istraživanju Paula D. Sullinsa iz 2016. godine koje je objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents).
Istraživanje je pokazalo da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
Prema rezultatima istraživanja sociologa Marka Regnerusa pod nazivom “Istraživanje novih obiteljskih struktura” iz 2012. godine, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene.
Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito su manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
