“Plenković želi oteti Kolonu sjećanja Gradu Vukovaru i uništiti ju kao i proslavu Oluje u Kninu. Ne će biti dobro, moglo bi doći do bunta ogorčenih branitelja i građana…. Svake godine tih 5,5 kilometara u koloni prijeđem, šutim, ne pričam ni s kim, samo razmišljam i sjećam se svoga ubijenog brata blizanca, suboraca, prijatelja i pobijene rodbine. Ne treba nam neiskreno sudjelovanje zločinačkoga SDSS-a u Koloni sjećanja. Oni na tzv. groblju šajkača provokativno odaju počast poginulim agresorima na Vukovar – nema ondje nikakvih civilnih žrtava”, ističe Zlatko Zaoborni, legendarni vukovarski branitelj koji je ostao bez noge, brata koji je ubijen 18. studenoga u Vukovaru, i koji je proveo devet mjeseci u logoru u Srbiji.
Vukovarski branitelj Zlatko Zaoborni član je Savjeta za branitelje vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, a nedavno ga je Grad predložio i za člana Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj, koji sudjeluje u organizaciji Kolone sjećanja u Vukovaru 18. studenoga. Njegovo imenovanje u to Vijeće smetalo je nekim pojedincima pa je u njegovu obranu stao i gradonačelnik Penava objašnjavajući kako je riječ o vukovarskome branitelju koji je u ratu izgubio brata blizanca i koji je devet mjeseci proveo u srpskome logoru. U razgovoru s Andreom Černivec za Hrvatski tjednik Zlatko Zaoborni govori o životu u Vukovaru, svome ratnom putu, bratu, Koloni sjećanja, odnosu hrvatskih vlasti prema Vukovaru, braniteljima, žrtvama, ali i o Srbima u tome gradu.
> Penava: ‘HDZ i SDSS pripremaju koaliciju u Vukovaru protiv mene na lokalnim izborima’
Dugogodišnji ste član gradonačelnikova Savjeta za branitelje. Nedavno Vas je vukovarsko Gradsko vijeće Vladi predložilo za člana Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj, nakon čega su na Vas uslijedili napadi. Zašto je i kome sporno Vaše imenovanje u ovo Vijeće?
Zlatko Zaoborni: To smeta jednoj osobi u Vukovaru – predsjedniku Živoga zida – kojega uopće ne želim imenovati jer to i ne zaslužuje. Želi me diskreditirati, a sve mi se čini da me želi i isprovocirati kako bi izazvao nekakav revolt u meni. Riječ je o čovjeku koji nešto mulja, propali je privatnik koji se igrom slučaja našao u politici i od njega se ništa drugo ne može ni očekivati.
Svake godine pred vukovarsku obljetnicu svjedočimo uhićenjima za ratne zločine, od čega na kraju ne bude ništa. Kako ste Vi doživjeli ova posljednja uhićenja u Negoslavcima?
Zlatko Zaoborni: To je jedna pojedinost kojom se koriste pred važnije obljetnice za Vukovar. Tada imamo situaciju da se ili uhićuje za ratne zločine ili se pronalazi nestale. To je praksa zadnjih nekoliko godina. Ide se na to da se sve – kad je obljetnica – svede na igrokaz.
Od početka ste sudjelovali u obrani Vukovara, iza sebe imate veliki ratni put, čak ste bili i zarobljeni, brata izgubili…
Zlatko Zaoborni: Uključio sam se na samome početku u obranu Vukovara 1991. Dana 1. studenoga bio sam ranjen, ostao sam bez desne noge. Jedno vrijeme bio sam u vukovarskoj bolnici, kad sam saniran prebačen sam u Borovo commerce u Borovu naselju da se oslobodi bolnica za teže ranjenike koji su stizali. Ondje sam 19. studenoga dočekao i pad Borova naselja. Imao sam 20 godina 1991. godine. Brat blizanac, mlađi od mene 10 minuta, zarobljen je 18. 11. 1991. na Mitnici s još devetoricom svojih suboraca, među kojima je bio i naš bratić. Odvedeni su u nepoznatome pravcu i ubijeni. Nakon toga završio sam u logoru odakle sam izašao 14. kolovoza 1992., dakle devet mjeseci proveo sam u logoru i izašao u onoj razmjeni Svi za sve. U tih devet mjeseci, šest mjeseci proveo sam u samici, prebačen u Beograd, gdje sam bio osuđen za pobunu i povrjedu leša. Osudili su me nas 9.5 godina jer sam pucao tijekom borbi u Vukovaru na jednoga srpskog vojnika za kojega se kasnije utvrdilo da je već od ranije bio mrtav.
Nitko se nema pravo petljati u organizaciju Kolone sjećanja
Pretpostavljam da ste i svake godine u Koloni sjećanja u Vukovaru. Kakav je osjećaj tada u Vama?
Zlatko Zaoborni: Ni s kim ne pričam u toj koloni. Imam svoj put i na tom putu od 5,5 kilometara prijeđem sa svojim razmišljanjima i sjećanjima na svoga brata, suborce, prijatelje i rodbinu koja je pobijena u Vukovaru. Sve ove godine sudjelujem u Koloni, nisam bio samo jedne jer sam imao operaciju noge, ali od 1998. dio sam vukovarske kolone. Kad je bila prva Kolona sjećanja, igrom slučaja bio sam u Vinkovcima. To je bila ona mala kolona do Veleprometa.
Je li pronađeno tijelo vašega poginulog brata?
Zlatko Zaoborni: Moj poginuli brat Zdenko pronađen je i pokopan u veljači 2003. godine. Tijelo mu je otkriveno u masovnoj grobnici na mjestu gdje su danas bijeli križevi na Memorijalnome groblju hrvatskih branitelja.
Kad gledate sve to, postoje li danas velike tenzije između naroda i političara kad je Vukovar u pitanju?
Zlatko Zaoborni: Naravno da postoje. Pogledajte sada ovu kolonu za 18. studenoga, i krenimo od ovoga Vijeća za Domovinski pijetet, mir i razvoj. Država nam želi uzeti i preuzeti obljetnicu 18. 11. i stradanja Vukovara. Moje je mišljenje da žele napraviti program sličan onomu što se odvijao u Kninu –da oni sebe ograde od naroda, polože vijence i na svoj način obilježe taj dan, a mi kako mislimo. Možemo li biti ljutiti i vikati zbog toga –možemo, ali mogu nas okružiti i onda opet ne ćemo moći ništa. Sličan smo scenarij već vidjeli i ovo je samo moje mišljenje.
Tko vam točno i kako želi oduzeti Kolonu sjećanja?
Zlatko Zaoborni: Konkretno, upravo jučer je ministar branitelja Tomo Medved u Vukovaru izjavio medijima da će ONI organizirati obljetnice sjećanja na Vukovar, odnosno održavanje Kolone sjećanja. Pametnome dosta! Inače, Kolona sjećanja nije ni Medvedova, ni Panavina, ni moja niti bilo koje vlade, već naroda koji živi u Vukovaru.
Pretpostavljam da ne ćete dopustiti da do toga dođe jer je Grad organizator?
Zlatko Zaoborni: Grad je organizator. Od kada je gradonačelnik Penava na čelu Vukovara, kao član njegova Savjeta za branitelja sudjelujem već nekoliko godina u organizaciji obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Svake godine sve prolazi u najboljemu redu i ne vidim razloga zašto bi se netko trebao petljati u organizaciju onoga što radi Grad Vukovar i njegovi građani od 1998. Sad to netko želi preuzeti i staviti svoju šapu na to – mislim da će biti bunta u Vukovaru, ne će biti dobro.
Kad već govorimo o politici, Vladi, političarima i Vukovaru i kad to uspoređujemo s onime što radi gradonačelnik Penava, očito je da postoje velika razmimoilaženja između njega i premijera Plenkovića. Tko, po Vašemu mišljenju, zastupa ispravne političke stavove?
Zlatko Zaoborni: Ivan Penava zastupa ispravne političke stavove. Iskren je od samoga početka, muče ga neke stvari koje su ljudi u državi zaboravili, a odnosi se na nestale, osuđivanje ratnih zločina i dignitet Domovinskoga rata. Mnoge političare to nije briga, oni su daleko od toga. Znam da je prošlo 30 godina od Domovinskoga rata i da se treba okrenuti budućnosti, ali trebamo riješiti i ono što je bilo – ne možemo to ostaviti po strani. Podržavam potpuno gradonačelnika Penavu, stojim uz njega i smatram da je jako dobar njegov odnos prema braniteljima i svemu što se ovdje događa.
“Ne treba nam lažna srpska iskrenost”
Smatrate li onda da je ostvarena ikakva pravda za Vukovar i zločine koji su se ondje događali?
Zlatko Zaoborni: Nije. Nikakva pravde ovdje nema. Imamo pojedinačnih slučajeva – netko osuđen, netko nije, dobili koju godinu, pušteni na slobodu. Ako ćemo gledati iskreno, ništa nije ostvareno kako bi se zadovoljila pravda u Vukovaru. Ništa nisu napravili za Vukovar.
Tko je onda najodgovorniji za takvu stanje, odnosno tko opstruira da se takvo stanje riješi?
Zlatko Zaoborni: Ne znam kako to ide, ali riječ je o svim vladama koje smo do sada imali – bila ona HDZ-ova ili SDP-ova – kao da su se dogovorili i svi od reda isto misle. Nema tu neke velike razlike među njima pa ne znam ni koga bih popljuvao, a koga pohvalio.
Po Vašemu mišljenju, nitko se nije ni iskazao?
Zlatko Zaoborni: Ma kakvi, to je ono na što stalno upozoravamo – kako se samo pred važnije obljetnice vodi računa o Vukovaru. Imamo nekakve akcije, ali vidimo kako to na kraju završi.
Spomenuli kako Vlada na nekakav način želi oteti Kolonu sjećanja u Vukovaru i napraviti nešto slično kao u Kninu. Smatrate li da bi u Koloni sjećanja trebali biti i predstavnici srpske manjine?
Zlatko Zaoborni: Nemam ništa protiv njih ako je to iskreno. Ako je to nametnuto ovom koalicijom na razini države u kojoj je zločinačka organizacija SDS, onda to ne smatram normalnim. Oni imaju dogovor da će doći. To nije iskreno. Ta lažna iskrenost nama ne treba. Ne želimo ju.
Je li po Vama bilo iskreno Pupovčevo polaganje vijenaca u Dunav za sve stradale?
Zlatko Zaoborni: Ne, nimalo… Imaju oni svoj žrtve i normalno je da svatko svoje žrtve poštuje. I mi ih poštujemo. Ali ovo je bio samo njihov način da još jednom iskažu svoje nezadovoljstvo prema hrvatskoj državi. Tim polaganjem vijenaca on je nama išao nešto nabiti na nos.
“Apsurdno je očekivati suživot u Vukovaru”
Nedavno je i Vojislav Stanimirović sudjelovalo na opijelu, kako oni navode, za stradale srpske civile u Vukovaru?
Zlatko Zaoborni: To je bilo na groblju šajkača, kako ga mi nazivamo. Oni to zovu alejom. Riječ je o bespravno sagrađenom groblju na tuđim dvorištima i zemljištima. To samo pokazuje koliko je loš naš zakon o spomenicima i grobljima i da bi se po tom pitanju trebalo nešto napraviti. Ovdje je riječ o tomu da oni redovno dolaze i pale svijeće te govore o svojim civilnim žrtvama, a činjenica je da ondje leže agresori koji su pucali na Vukovar i koji su se borili protiv hrvatskih branitelja. Ondje uopće nema civilnih žrtava – samo agresora koji su ubijali sve pred sobom.
Kada će i je li već sada moguć suživot između Hrvata i Srba u Vukovaru?
Zlatko Zaoborni: Suživot se treba dogoditi. Krenimo od vrtića, škola pa do svega ostaloga. Neka ne bude odvojeno srpsko od hrvatskoga. Tek tada će suživot biti moguć, ne možemo ga mi nametati. Već sad su se trebali steći uvjeti za to da ništa ne bude odvojeno jer ovo samo povećava tenzije. Kako ćemo nametnuti suživot ako su djeca odvojena od malih nogu i ne druže se međusobno. Apsurdno je očekivati suživot ovdje ako su ove stvari krivo posložene.
Tko forsira odvojenost?
Zlatko Zaoborni: Forsiraju Srbi, odnosno Milorad Pupovac, ali sve je potpomognuto i hrvatskim vladama svih ovih godina jer one to dopuštaju.
Jesu li Srbi u Vukovaru danas zaštićeniji od Hrvata koji žive na tom području?
Zlatko Zaoborni: Jesu samim time što imaju više prava. Ne znam zašto, ali kao da im se imamo potrebu dodvoravati i izmišljati svako malo neka nova prava koja ‘zaslužuju’. Do kada? Pozivaju se na Erdutski sporazum kojega više nema. Istekao je, ne priznajemo ga. Pupovac je u tim stvarima vrlo jak, zna iskoristiti situaciju i zna dobiti sve što traži, našao je načine i na tome neumorno radi.
Kad slušamo sve što govorite, nameće se pitanje je li hrvatska vlast na neki način izdala Vukovar, ostavila ga da se sam suočava i nosi s problemima u mirnodopsko vrijeme?
Zlatko Zaoborni: Nije u potpunosti. Pomažu oni, ali ne u svemu i ne toliko u bitnome. Ima pomaka, ali u biti nije onako kako bismo mi htjeli da je uređeno stanje u gradu.
“Najveći heroji obrane Vukovara leže na Memorijalnome groblju”
Tko su najveći heroji obrane Vukovara?
Zlatko Zaoborni: Najveći heroji obrane Vukovara leže na groblju u Aleji hrvatskih branitelja. To su naši najveći ljudi i ne bih nikoga izdvojio jer su svi dali sebe za Hrvatsku. Mi preživjeli imali smo sreće, ima heroja i među nama, ali ne treba nikoga posebno isticati.
Pamtimo li mi te žrtve, odajemo li im dovoljno počast?
Zlatko Zaoborni: Pamtimo, svakako. Otkako je gradonačelnik Ivan Penava došao na vlast, obilježena su mjesta stradavanja Velimira Đereka, Petra Kačića i Blage Zadre. To smo napravili, obilježavamo njihove obljetnice. Nedavno smo obilježili obljetnicu stradavanja Blage Zadra i Alfreda Hilla, držimo do naših junaka i odajemo im počast koju zaslužuju. Obljetnicu stradavanja Marka Babića također obilježavamo, sjećamo se svih hrabrih ljudi koji su dali život za Vukovara. Isto tako ima jako mnogo ljudi, istinskih heroja, koji su dali život, a kojih se i ne sjetimo. Zbog svih njih imamo 18. studenoga kada se prisjećamo svih svojih žrtava u Domovinskome ratu.
Smatrate li herojem i bivšeg SDP-ovoga ministra branitelja Predraga Matića Freda?
Zlatko Zaoborni: Ne!
“Dok sam živ, borit ću se da ćirilica ne bude u Vukovaru”
Zlatko Zaoborni: Ćirilica u Vukovaru? Nikada! Dok sam živ, borit ću se za to da ovdje ne bude ćirilice. Razbio sam ploču 2016. na policijskoj postaji, snosio sam posljedice, dobio uvjetnu kaznu. Smatram da ćirilici nije mjesto u Vukovaru, a bude li se nametala, opet ću iskazati svoj revolt.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
