Premda kruži podatak da je sedam osoba u Zagrebu oboljelo od ospica, u HZJZ-u imaju zabilježenih šest slučajeva. Ne otklanjaju mogućnost da postoji i sedmi, dapače, kaže dr. sc. Bernard Kaić, prim. dr. med., voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, očekuju ih još.
Podaci o pacijentima s kojima raspolaže HZJZ dosta su šturi. Riječ je o odraslim osobama, u rasponu godina od 24 godine (najmlađi pacijent) do 54 (najstariji). Ni za jednog od pacijenata ne zna se točno je li bio cijepljen, osim za jednoga za kojega se sa sigurnošću utvrdilo da nije cijepljen.
Takvo što nije čudno jer je u Hrvatskoj uvijek cijepni obuhvat varirao od 85% procijepljenosti prema više, što znači da je pogotovo tijekom sedamdesetih bilo oko 15% djece koja nisu cijepljena. Dodatni problem u zaštiti stvara i činjenica da se kod oko 5% cijepljenih ne razvije zadovoljavajući imunološki odgovor i to je razlog zašto se planom cijepljenja daje i druga doza koja bi taj odgovor trebala postići.
Zaraza moguća “bilo gdje”
Ni jedan od zaraženih pacijenata nije bio u kontaktu s drugim, ne poznaju se međusobno, nisu komunicirali, niti se susretali. Samo se za prvu pacijenticu zna da se zarazila u kontaktu s oboljelom osobom iz Francuske. Za druge se ne zna kako su se i gdje izložili virusu. S obzirom na to da je riječ o bolesti koja se prenosi kapljičnim putem, oboljeli su se mogli zaraziti praktično bilo gdje. Od tramvaja preko javnih prostora poput kina i kazališta do manjih privatnih okupljanja.
Dodatni problem stvara i to da su simptomi ospica, u početku, veoma općeniti i netipični. Podsjećaju na običnu prehladu: curenje nosa, kašalj, suzenje i/ili pečenje očiju, upala grla. Slijede povišena temperatura, umor, a tek između 3 i 5 dana pojavit će se karakterističan osip. No, kako mnogo liječnika, pogotovo onih koji rade posljednjih 20 godina, nikada u svojoj praksi nije vidjelo takav osip na pacijentu, kaže Kaić, lako je moguće da ne prepoznaju bolest ili da ne prijave. A pacijenti su zarazni od prvog trenutka i Kaić apelira na liječnike da u slučaju i najmanje sumnje odmah prijave mogućnost zaraze.
“Naime, u slučaju izloženosti, pacijent i svi s kojima je došao u kontakt imaju vremena samo 72 sata u kojima mogu primiti cjepivo koje će ih zaštititi. Zapravo jedina obrana od virusa ospica i jest cjepivo”, kaže dr. Kaić, prenosi HRT.
Bolje je, kaže Kaić, da liječnici dojavljuju sumnjive slučajeve bolesti pa da HZJZ ima dojave nego da se epidemija proširi. Čekanje testova u ovom slučaju neće pomoći, treba dva dana dok se provjeri o čemu je riječ, a računamo li na ažurnost pacijenata, lako je moguće da i ne dođu do liječnika čim nalazi pristignu.
Cjepiva ima dovoljno, doći u prostorije HZJZ-a
Cjepivo protiv ospica sastavni je dio cjepiva koje se daje prema Planu cijepljena u Hrvatskoj dojenčadi od 12 mjeseci života i koje obuhvaća tri zarazne bolesti – ospice, rubeolu i zaušnjake. Neovisno o tome je li pacijent prebolio neku od ovih bolesti, ako je izložen virusu ospica i ne postoji podatak je li ih prebolio, daje se isto cjepivo. Cjepiva, kaže Kaić, ima dovoljno, cijepiti se može doći u prostorije HZJZ-a, mogu doći svi koji su necijepljeni, te oni koji misle da su bili izloženi virusu. Osim cijepljenja jedini način da se ne zarazimo ospicama jest da smo ih preboljeli ili da se ne dođe s virusom u kontakt.
“Ospice kojima se možemo zaraziti, primjerice, mogu dovesti do lakših i težih komplikacija, počevši od upala uha do najteže posljedice – smrti zbog upale mozga. Što je najgore upala mozga izazvana virusom ospica može nastati i nekoliko godina nakon preboljele bolesti i neizostavno dovodi do smrti. Takvih slučajeva imali smo u Hrvatskoj tijekom devedesetih nekoliko. Smrtnost u ospica kod zaraženosti javlja se, statistički gledano, u jednom na 1000 slučajeva, no to nije pravilo. U Srbiji su, prije godinu, dvije, prilikom manje epidemije imali smrtnost od čak 3 osobe na 1000 zaraženih”, objašnjava dr. Kaić.
Šestero pacijenata za koje HZJZ zna danas je dobro, dvoje je bilo hospitalizirano, četvero je preležalo bolest kod kuće. No, Kaić je siguran da ima još slučajeva, pa čak i onih koji nisu prijavljeni ni liječnicima opće prakse, a kamoli bolnicama ili Zavodu za javno zdravstvo. Ne sumnja da će slučajeva biti još i nada se da će se virus zadržati među odraslim stanovništvom s obzirom na težinu kliničke bolesti kod dojenčadi koju virus može izazvati.
Stanje s ospicama u svijetu: tisuće oboljelih po cijeloj Europi
Stručnjaci to povezuju s lošijim cjepnim obuhvatom, odnosno padom procijepljenosti. U nekoliko je zemalja, primjerice Ukrajini, došlo do epidemije, i u Latviji premda je od srpnja 2018. do srpnja 2019. imala tek 6 prijavljenih slučajeva.
No virus ne poznaje granice pa je u migraciji radne snage, pojašnjavaju nam stručnjaci, došlo do izbijanja manje epidemije s neprijavljenim i još neažuriranim brojem slučajeva i u Latviji. Za Ukrajinu ne postoje točni podaci, no u stručnim se krugovima zna da je epidemija s mnogim slučajevima, strahuje se na tisuće oboljelih. Najviše prijavljenih slučajeva u protekloj godini, prema Europskom centru za kontrolu bolesti, bilo je u Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj. U Sloveniji je bilo 15 potvrđenih i dokazanih slučajeva, u Austriji 140, a u Hrvatskoj je riječ o 32 oboljela.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
