Prije četiri dana, u Splitu je otkriven, dugo očekivani, spomenik Miljenku Smoji i to baš u godini njegovog stotog rođendana. Dugogodišnje inicijative splitskog SDP-a, a bez protivljenja HDZ-a, uspio je na koncu ostvariti ekstremni ljevičar Ivica Puljak. Smoje je, ako je suditi po onome što piše na Wikipediji ili mainstream medijima, Splićanin koji po svom liku i djelu zaslužuje spomenik u Splitu. Prema riječima Tomića, Dežulovića i sličnih Smoje je napokon došao na svoje, ili kako bi rekao Markovina: ”Split je sa Smojom sada poravnao račune”.
Niti jedan mainstream medij nije otvorio pitanja kontroverze oko lika i djela Miljenka Smoje, nego postavljanje spomenika predstavljaju “dobitkom” za Split.
”Dobitak” za Split ili korak unatrag?
Večernji list piše: ”Splitska legenda Miljenko Smoje napokon dobio spomenik u rodnom gradu”.
Za Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju, ovo je jedan od istaknutijih događaja u hrvatskoj povijesti:
No ne misle svi o Smoji onako kako je opisala Wikipedija ili lijevi mainstream mediji. Nekima naprosto smeta što je Smoje, bez obzira na svoj literalni talent i opus, imao manjak nacionalnog, hrvatskog osjećaja. Više je volio Jugoslaviju, nego Hrvatsku. Draža mu je bila crvena petokraka na Hajdukovom dresu nego hrvatska šahovnica, a kad je u Hrvatskoj bilo najgore nije krio veće simpatije prema Miloševiću nego prema Tuđmanu. Pa kako mu onda ne bi zamjerili hrvatski domoljubi?
>14. veljače 1923. Miljenko Smoje zašto je napisana knjiga Spomenik izdaji: nova Orjuna prilozi za životopis Miljenka Smoje?
Spomenik izdaji
Hrvatski novinar Joško Čelan napisao je knjigu ”Spomenik Izdaji” u kojoj je detaljno opisao lik i djelo Miljenka Smoje, ali iz jedne druge perspektive. Nije njemu Smoje bio neka nepoznanica da bi se moglo reći kako je u nečemu pretjerao ili obezvrijedio tog slavnog Splićanina, naprotiv poznavao ga je dobro.
Čelan je pisac triju uspješnih političko-publicističkih knjiga (”Oklevetani narod/Hrvati u Bosni i Hercegovini”, ”Oteto zaboravu/Domovinski rat na hrvatskom jugu” i ”Trećejanuarska Hrvatska”). Golemi trud uložio je u pisanje ove knjige, potaknut idejom gradskih vlasti da Smoji, koji je već dobio ulicu i knjižaru, podignu velebni spomenik od bronce, najvjerojatnije na Matejuški, rekao je tada Čelan.
”Smoje je cijeli život bio režimski novinar. Smoje je pisao režimski, nije bio tek režimski miljenik, već njegov stup, njegov medijski egzekutor, pa je tako bio i tretiran”, piše Čelan o Smoji.
Sramota i uvreda za hrvatski Split
U mladosti je bio makro i kockar. U prvom braku je bio ravno četiri dana dok ga nisu izbacili iz kuće.
Smojin anarhizam bio je komunistički , jugonacionalistički i srboljubivi fanatizam. On se smjenjivao s običnim režimskim oportunizmom i potpunom političkom amoralnošću, navodi na jednom mjestu Joško Čelan u svojoj knjizi ”Spomenik izdaji: Nova Orjuna – prilozi za životopis Miljenka Smoje”.
Kleronacionalisti iliti fašisti
Na 77. Stranici Čelan piše: neprijatelji su mu bili Isus Krist, njegova majka, kraljica Hrvata, i oni seljački momci preko brda koji pjevaju dištonantno – Hrvati iz Dalmatinske zagore koje Smoje i njegovi zovu vlajima. Smoje ih zove hrvatske horde koje su se u fini crveni i jugoslavenski Split spustile s druge strane brda.
Tako povodom sukoba na utakmici Hajduk – Crvena zvezda 26. 10. 1985. piše:
”Kleronacionalisti, još bolje reći fašisti, spremaju se na akcije, ali nisu to Splićani, ti torcidaši su opaki, opasni, zadojeni mržnjom a još i tuku pitomce.” Tim riječima brani Smoje crveni Split pred svojim beogradskim prijateljima i poziva ”miliciju da dejstvuje”.
To je bio Smoje, trebaju to znati mladi, posebno pripadnici Torcide koje podsjećamo na još jedan biser orjunaša Smoje.
>21. srpnja 1883. Dalmacija tko su zloglasni autonomaši i orjunaši?
Nije otišao ni na jednu utakmicu Hajduka otkad je skinuta petokraka s dresa
Bio je najžešći protivnik skidanja crvene zvijezde s Hajdukovog grba, zakleo se da više nikada neće na utakmicu dok je hrvatski grb na prsima hajdukovaca, što je i održao, nije otišao ni na jednu utakmicu, a u Beogradu je 1994. godine obećao da će se zvijezda vratiti na hajdukov grb.
Smoje je 04.03. 1990. tražio da se poglavnika Tuđmana strpa u pržun, za Matu Meštrovića je pisao da je ustaša, a za HDZ- ovce je naveo da su to: ”crni paraziti iz malih mista koje je lako pripoznat po glavan”.
Najzaslužniji je zajedno s orjunom iz Slobodne Dalmacije što je od zločinačke tzv. JNA i zločinca, njegovog prijatelja Kadijevića, Slobodna Dalmacija dobila plaketu zahvale za suradnju s JNA, 22. 12. 1990. godine.
Slobodna Dalmacija: Srušeni Sadam i Čelan
Jedan od rijetko hrabrih pojedinaca u to vrijeme u Splitu bio je Joško Čelan. Pisao je članke poput onih: ”Kulušić i Kadijević dva oka u glavi” i otvoreno ih nazivao nacionalnim izdajnicima.
”Kulušić ga je potom fizički napao, a uručen mu je i otkaz na način da je Slobodna na naslovnici objavila vijest: srušeni Sadam i Čelan. Toliko im je bilo bitno dati Čelanu otkaz da su to izjednačili sa rušenjem Sadama Huseina. Danas se, vjerovali ili ne, novinarska nagrada zove po tom Miloševićevcu Jošku Kulušiću koji je bio glavni urednik s završenom osnovnom školom”, ispričao je svojevremeno splitski gradski vijećnik Luka Podrug, koji se oduvijek protivio postavljanju Smojinog spomenika.
Za što se sve Smoje zalagao?
– Pozdravio je oduševljeno antibirokratsku revoluciju
– Za Miloševića napisao da je naš čovjek
– Tražio uvođenje izvanrednog stanja na Kosovu
– Slavio Miloševićev skup na Gazimestanu
– Pisao kako je povijesna (istorijska) zadaća Dalmacije u spašavanju Jugoslavije
– Bio je posebno omiljen među generalima tzv. JNA
– Najzaslužniji je što je Slobodna Dalmacija dobila plaketu JNA 22. prosinca 1990 godine
– Hajduka se potpuno odrekao i nije više išao na utakmice jer je skinuo crvenu zvijezdu
– U Beogradu je obećao 1994. godine da će vratiti ”zvizdu na hajdukov grb”
”Ako se već postavlja spomenik onda na njega treba napisati istinu”
Joško Čelan piše da spomenik Smoji može biti postavljen u Beogradu, Londonu ili Bruxelesu ali nikako u Hrvatskoj i u Splitu.
A ako ga se već postavlja, onda na njega treba napisati istinu:
”Miljenko Smoje, izdajnik, špijun, mrzitelj, psovač, pijanac, kukavica, tužitelj taksista radi križa, tužibaba Torcide, protivnik hrvatskog grba na hajdukovom dresu, rasistički mrzitelj vlaja, imoćana, hercegovaca, zagrebčana, odnosno Hrvata, ljubitelj Tita, Miloševića, prijatelj Kadijevića i samoproglašeni četnik”.
Ovo bi bilo dovoljno za spomenik izdaji, pa neka mlade generacije, pljuju po njemu uz pouku – kakvi ne smiju biti.
Smoje je posebno mrzio Crkvu
”Smoje je posebno mrzio Crkvu o čemu bi se mogla napisati još jedna ovakva knjiga”, piše Čelan.
Nakon što je na 500 stranica iznio dokumente, dokaze, činjenice, citate i svjedočanstva o nemoralu, prevrtljivosti i pokvarenosti Miljenka Smoje, Joško Čelan na 482. stranici knjige zaključuje citatom: ”Miljenko Smoje je dakle, kada se sve zbroji, odvaže i usporedi, zasigurno najveći totalitarni jugokomunistički i četnikoido – orjunaški medijski batinaš i doušnik svih vremena na ovim prostorima.” Smoje nije ni pokopan u Splitu, a glorificiraju ga oni koji su mu svjetonazorski slični ili isti. Čelan piše da je Smoje umro kako je i živio, s psovkama na usnama.
>18. prosinca 2014. Ante Žanetić splitski orjunaši i komunisti tri puta pretukli legendu Hajduka na rivi!
Rasprave na društvenim mrežama
Pitanje kontroverza oko Smoje otvorilo se i na društvenim mrežama. Oni koji ne dovode u pitanje moralnost postavljanja spomenika ovom splitskom orjunašu, uspoređivali su nerado njegov kip s kipom Franje Tuđmana iako nimalo ne sliče. ”Zadnja osoba s kojom bi Smoje htio da ga se uspoređuje je Franjo Tuđman”, nezadovoljno su pisali, naglašavajući ideološki jaz između ova dva čovjeka. Neki su ga usporedili i s istinskom splitskom legendom Oliverom Dragojevićem, međutim jedan korisnik Facebooka poduže je i detaljno objasnio kako ova usporedba ”ne drži vodu”.
Prenosimo dio objave Marka Mikulića:
”Jedan od ovih dvojice svjetski je umjetnik, pjevač i čovjek o kojem dovoljno govori njegova izjava da nikada neće pjevati u zemlji koja je nanijela toliko zla njegovoj domovini. To je odlučio promatrajući lice oca svoje supruge dok je gledao kako mu brod gori pod granatama jugo vojske.
Rekao mu je, ako Vas tješi, ja nikada više neću tamo pjevati. I nije. Drugi je privilegirana komunistička protuha čija je zla teško nabrojati. Torcida je paljenjem jugo zastave na Poljudu pokazala što misli o Jugoslaviji.
A što vi mislite kome od ovih dvojice je splitska vlast podigla spomenik?
Pogodili ste!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
