Zašto je Pupovcu prihvatljiv “četnik” Stanimirović, a “ustaša” Hasanbegović nije?

Foto: Fah

Za početak, odmah ćemo istaknuti da su atributi koji stoje uz prezimena ove dvojce političara samo figurativni, a ne doslovni način govora. Dodani su samo zato da bi se označila politička, ideološka i moralna borba i sukobi na hrvatskoj političkoj sceni, kao i njeno licemjerje i neprincipijelnost u etiketiranju – a posebno od strane gospodina Pupovca. On, naime zadnjih dana, ponovno kao i poslije svakih izbora postaje „glavna hollywoodska zvijezda“ koja postavlja uvjete „redateljima“ koji su dobili izbornu legitimaciju građana Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Taj kolokvijalni način izražavanja više želi opisati mišljenje koje pojedinci ili društvene skupine imaju oko ove dvojice hrvatskih političara, a osobito demagogiju i opasnost za Hrvate koja iz toga proizlazi.

Za Zlatka Hasanbegovića etiketa “proutaškog” ili “ustaškog” ministra počela se lijepiti od samog početka njegovog mandata još dok nije ni zasjeo na ministarsku stolicu. Već tada su ljevičarski topovi rigali vatru žešće nego četničke haubice pred Vukovarom.

Grozničavom scotlandyardovskom potragom nađena je jedna “ustaška” kapa koja je trebala potvrditi navedenu tezu koja je zapravo, kada ogoliš stvari, bila unaprijed organizirana hajka i javni linč. Žbirovskom istragom po arhivima novina nađena je čuvena Hasanbegovićeva ustaška kapa na rivi. Konačno je potvrđeno i fotografijom da je Zlatko Hasanbegović “pravi ustaša” (u 2016. ??) i vodeći hrvatski mediji mogli su to slavodobitno objavili na naslovnicama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koji dan kasnije se ustanovilo da je inkriminirana kapa zapravo vlasništva junaka Domovinskog rata – boraca IX. bojne HOS-a iz Splita. Inverzija 180 stupnjeva, isprike nema, šutnja medija ostaje, a „antifašistički bojovnici“ nastavljaju dalje sa 8. ofenzivom koja će dokrajčiti omraženog neprijatelja sa zacrtanog teritorija.

Kasnije su novinari uz veliki trud pronašli i neke slike zastave iz Frankfurta, ili grozničavo izvlačili iz konteksta neke Hasanbegovićeve izjave samo da bi aktivirali javno pripremljena vješala.

Sam Hasanbegović, kao doktor znanosti i povijesni ekspert, jasno se i javno ogradio od režima NDH i ustaša. Usprkos tome, do dana današnjeg on i njegova obitelj prolaze tešku kalvariju etiketiranja, vrijeđanja, laganja, diskreditiranja iz bogate i iskustvom nabijene antifašističke rulje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gospodin Pupovac je bio uvaženi član i jedan od vođa ovih napada na račun ministra Hasanbegovića. I od toga ne odustaje ni dana makar su hrvatski građani dali veliki broj preferencijalnih glasova ministru Hasanbegoviću. Uvjereni smo da je bio 14. na listi da bi dobio bar dva puta više nego na 3. mjestu.

Na drugoj strani Vojislav Stanimirović ima puno “bogatiju” ratnu biografiju iz Domovinskog rata, jednim dijelom jer je i 20 godina stariji od ministra. Pažljivo pročitajte ove tri stvari iz biografije Vojislava Stanimirovića: tijekom bitke za Vukovar bio je pričuvni časnik na čelu sanitetske službe bivše JNA. Bio je i gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom i u rukama četnika. Bio je i ministar bez lisnice u vladi tzv. Republike srpske krajine.

Treba li ponoviti ove tri stvari ili ćete protrljati oči i još jednom isto pročitati? Više od ove tri stvari nećemo pisati jer ovo samo za sebe govori i više nego dovoljno: sudjelovao u napadima na Vukovar kao sanitetski oficir agresorske vojske, nakon pada grada, njegovog uništenja, svih Ovčara, Veleprometa i masakara u gradu i okolici veliko lakoćom postao je – gradonačelnik. Ako je i ostao koji Hrvat u Vukovaru, temeljito je bio očišćen nakon okupacije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao šlag na tortu, naš Vojo je čak bio i ministar u vladi etnički očišćene paradržave tzv. SAO Krajine koja se namjeravala pripojiti Velikoj Srbiji. U toj „državi“ nakon svih ubojstava, progona i paleža, u vrijeme dolaska plavih snaga UN-a ubijeno je preostalih 650 staraca dok nije počela Oluja. Dobro ste pročitali 650 staraca samo za vrijeme okupacije od 1992. do 1995.

Vojislav Stanimirović 1993. godine je objavio članak u novinama „Vojska Krajine“. Prva rečenica glasi: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovar – vukovarska bolnica.“. Jedan od niza poznatih psihijatara srpske ratne povijesti, na čelu sa Raškovićem i Karadžićem, pravdao se kako su tu rečenicu nadopisali urednici tog lista.

1995. je dobio od Radovana Karadžića u Banja Luci „orden za posebne ratne zasluge“.

Sve ovo se isljednici Novosti i hrvatske medijsko-kulturnjačke scene na čelu sa glumačkim i kazališnim megazvijezdama nisu potrudili istražiti po arhivama i novinama kao što su “ustašku kapu”, a našli bi vjerojatno i više od toga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na znanje i ravnanje svima: Vojislav Stanimirović osnovao je u okupiranom i etnički očišćenom Vukovaru stranku SDSS kojoj je danas potpredsjednik Milorad Pupovac!

U dva navrata Vojislav Stanimirović je bio i zastupnik SDSS-a u Hrvatskom saboru. Koliko god to Vukovarci i Hrvati teško podnosili, činjenica je da se tada nije moglo čuti vrijeđanje koje se čuje ovih dana na račun Hasanbegovića. A Stanimirovićeva biografija je tako bogata da bi se urlici trebali čuti do Vladivostoka na istoku do Havaja na zapadu.

Od „pravednika“ Milorada Pupovca ni glasa, a kamoli protesta ili odbijanja sudjelovanja u Vladi zbog “bogate” biografije Vojislava Stanimirovića. Nije niti spomenuo da s „četnikom“ ne može biti u istoj saborskoj klupi, baš kao niti jedan zastupnik SDP-a i HDZ-a.

Riječi težine “ustaša”, “fašist”, “kvisling” koje Pupovac i ekipa tako danas rado glasno prevaljuju preko usta za Hasanbegovića jednostavno – nisu postojale.

Usprkos svemirski različitim biografijama – mirotvornoj Hasanbegovićevoj i ratno-aktivnoj na strani agresora Stanimirovićevoj.

Doista, kada se sjetimo kako su prave četničke horde ubijale po Vukovaru, kako su četničke pjesme odjekivale mrtvim i porušenim gradom, kako se niti jedan Hrvat nije u sedam godina okupacije vratio u Vukovar, pa ni onda dok je u njemu gradonačelnik bio Stanimirović, pitamo se u kakvoj virtualnoj medijski kreiranoj stvarnosti mi živimo već godinama?!

Trebaju li Hrvatima lažne moralne veličine određivati tko je podoban, a tko nije? Oni kojima nije smetala ovakva biografija Stanimorovića, smeta im čista biografija Hasanbegovića? Oni koji nisu podigli glas protiv stranke koju je osnivao i vodio čovjek koji gradonačelnikovao bez moralne upitnosti nad mrtvim Vukovarom? Nad mrtvim Vukovarom u kojem su preostali Hrvati bili građani ne drugog, nego desetog reda?
Njihova šutnja i tada i danas sve govori.

Jer “ustašu” treba eksterminirati po starom dobrom običaju, makar on to ne bio napraviti ga „ustašom“ da ga se može uništiti. I radi kese, i radi arhiva, i radi domoljublja, i radi morala, i radi svega što smeta.

Hrvatski Vladu sastaviti će većina u Hrvatskom saboru, a ne Milorad Pupovac.

Ujedno, ovo je pravi test za Plenkovića, HDZ i demokraciju, pa makar po cijenu ako treba i – novih izbora. Jer i slijepi su u Hrvatskoj progledali, a Hrvatima je doslovno prekipjelo od političkih kuhinja i ucjena još od Ivice Račana, imenjaka mu Sanadera, pa nadalje svih vlasti sve do danas.

Ovog puta neće proći!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.