Zašto je ulazak u OECD važan za Hrvatsku i što trebamo napraviti nakon slovenske i mađarske blokade?

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović boravit će u utorak u radnom posjetu Mađarskoj, svega nekoliko dana pošto je službena Budimpešta zajedno sa Slovenijom zaustavila hrvatsku želju da se priključi Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

5 činjenica o OECD-u u koji nas ne puštaju Mađarska i Slovenija

Slovenija je blokirala hrvatski pristup OECD-u zbog toga što Hrvatska ne želi prihvatiti kontaminiranu arbitražnu odluku o granici, a Mađarska zbog “stanja MOL-ovih investicija u Hrvatskoj i hrvatskog postupanja prema predsjedniku uprave MOL-a Zsoltu Hernadiju”.

“Neugodno sam iznenađena stavom Mađarske i o tome ću razgovarati s premijerom (Viktorom) Orbanom i predsjednikom (Janosom) Aderom. Postavit ću to pitanje na stol da malo dublje to raspravimo”, kazala je Grabar-Kitarović u nedjelju u intervjuu za N1.

“Postoje otvoreni problemi koji nisu lako rješivi kao INA i MOL. Mislim da postoji način da kao zrele demokratske države pristupimo rješavanju svega toga”, dodala je.

Dr. Markić: Je li nam zamislivo da hrvatsko političko vodstvo brine o hrvatskim državnim interesima poput mađarskog ili slovenskog?

“Političko vodstvo Mađarske i Slovenije spriječava ulazak Hrvatske u OECD, Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj, klub najrazvijenijih zemlja svijeta u koji je Hrvatskoj važno da uđe.

Zašto?

Zato što koriste sva raspoloživa sredstva da ostvare interese Mađarske i Slovenije. Iako na to što traže od Hrvatske uopće nemaju pravo. Slovenski i Mađarski političari rade ono što im je posao – brinu se za interese svojih zemalja.
Nisu naš problem države koje se brinu za svoje interese nauštrb Hrvatske. Naš je problem političko vodstvo Hrvatske koje ne štiti hrvatske državne interese.

Je li sličan potez hrvatskog političkog vodstva prema Srbiji – vezano za njihov ulazak u EU ikome zamisliv?
A ne bismo tražili kompaniju koja nije naša, niti more koje nije naše, nego da otkriju grobove i sudbinu oko 1.000 muškaraca i žena za kojima Hrvatska još traga, od nestalih na Ovčari, preko Like sve do Dubrovnika.

Ili zbog vraćanja arhiva i umjetnina koje su ukradene, zbog nafte koju je Srbija 4 godine ispumpavala i krala u Đeletovcima, zbog položaja hrvatske manjine u Srbiji, zbog nerazriješenih graničnih sporova, zbog ratnih šteta….
Je li nam zamislivo da hrvatsko političko vodstvo brine o hrvatskim državnim interesima poput mađarskog ili slovenskog?”, napisala je na svom Facebook profilu dr. Željka Markić,komentirajući ovu situaciju.

Što je zapravo OECD?

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj međunarodna je ekonomska organizacija sa sjedištem u Parizu, osnovana 14. prosinca 1960. kao nasljednica Organizacije za europsku ekonomsku suradnju (OECC) nastale 1948. u sklopu Marshallova plana s ciljem rekonstrukcije europskog gospodarstva razorenog u Drugom svjetskom ratu.

OECD je jedinstven forum, međuvladina organizacija u kojoj vlade više od 30 tržišnih demokracija rade zajedno na rješavanju gospodarskih, društvenih i upravljačkih izazova globalizacije kao i na iskorištavanju vlastitih mogućnosti. Države članice OECD-a su: Australija, Austrija, Belgija, Kanada, Čile, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Izrael, Italija, Japan, Koreja, Luksemburg, Meksiko, Nizozemska, Novi Zeland , Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države.

OECD zajedno okuplja vlade zemalja iz cijeloga svijeta koje se zalažu za demokraciju i tržišno gospodarstvo, kako bi se podržao ekonomski rast, povećala zaposlenost, podigao životni standard, održala financijska stabilnosti, pomogao ekonomski razvoj drugih zemalja te da bi se pridonijelo rastu svjetske trgovine. Pod održivim gospodarskim rastom OECD podrazumijeva rast koji predstavlja ravnotežu između ekonomskih, socijalnih pitanja i pitanja okoliša.

Demokracije u OECD-u sa svojim tržišnim ekonomijama međusobno surađuju, a ova organizacija stvara okružje unutar kojega one mogu uspoređivati iskustva u smišljanju i provođenju svojih mjera, te tragati za odgovorima na zajedničke probleme, izdvojiti dobru praksu ili koordinirati unutarnje i međunarodne politike.

Članice OECD-a danas sudjeluju s oko 63 posto u svjetskom BDP-u, tri četvrtine svjetske trgovine, 95 posto službene svjetske razvojne pomoći, gotovo polovici potrošnje energije i 18 posto svjetskog stanovništva.

OECD ima trenutačno 35 država članica, gospodarski najrazvijenijih država svijeta, a Hrvatska je o svojoj namjeri da se pridruži toj organizaciji uputila pismo početkom godine.

Hrvatska ispunjava kriterije za članstvo

Kriteriji za članstvo u OECD-u su: Demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika (prema PPP-u, tj. paritetu kupovne moći) koji je bar jednako visok onome najsiromašnije članice OECD-a.

Hrvatska je demokratska zemlja sa zakonima koji jamče pravo privatnog vlasništva, poštivanje ugovora i slobodu udruživanja (dakle, slobodno-tržišno je gospodarstvo), a sa svojim BDP-om ne bi bila niti najsiromašnija članica, pa ne postoji argument zašto se Hrvatskoj ne bi dopustilo članstvo.

Zašto je za Hrvatsku važna pripadnost OECD-u?

Članstvo Hrvatske u OECD-u donijelo bi veliki značaj – utjecalo na investicijsku i poslovnu klimu, a time i na kreditni rejting.

Hrvatska je nakon uzimanja sudbine u svoje ruke, te pobjede u Domovinskom ratu, jako dugo bila objekt, a ne subjekt međunarodne politike, ali ipak je tijekom svog 27-godišnjeg postojanja našla mjesto u međunarodnim organizacijama.

Nakon razaranja u ratu, brojnih posljedica koje je rat donio, te tranzicije iz komunističke u slobodno-tržišno gospodarstvo, Hrvatska sad ima priliku ući u organizaciju koja bi skrbila o globalnom rastu i razvoju, te koja ima mandat pomagati slabije razvijene zemlje članice.

Hrvatska bi zbog toga trebala biti oštra prema Sloveniji i Mađarskoj koje, zbog svojih interesa, sprječavaju da uđe u OECD iako ispunjava sve formalne uvjete. Arbitraža oko granica i neriješena vlasnička pitanja u međunarodnoj tvrtki su bilateralna pitanja i ne bi trebala imati nikakve veze s ulaskom Hrvatske u ovu organizaciju.