Ministar financija Zdravko Marić gostovao je u Dnevniku Nove TV i pojasnio upravo predstavljenu poreznu reformu te prokomentirao stanje brodogradnje i zdravstva.
Na ovoj se reformi više fokusiralo na PDV, ne na plaćama. Što se tiče plaća, one bi rasle samo onima koji imaju najviše prihode?
Što se tiče poreza na dohodak, to je jedna od mjera koja se tiče povećanja praga kada starta stopa od 36 posto, međutim ima i rasterećenja ukupnog troška rada s obzirom da ukupni trošak doprinosa na plaće, dakle, postojeći doprinos za zdravstveno osiguranje, za ozljede na radu i nezaposlenost pada sa 17,2 na 16,5 posto.
Na koji prag zaposlenika će se to odnositi?
Na sve jer svi plaćamo doprinose na plaću, ali, naravno, to ovisi o visini bruto plaća. Ušteda, odnosno smanjivanje troška poslodavcima je ukupan iznos je između 900 i 950 milijuna kuna. To ipak nije tako mali iznos koji bi se trebao i morao osjetiti, ne samo izravno na plaćama nego i na većoj zaposlenosti.
Pitanje je – hoće li poslodavci tih 900 milijuna kuna preliti radnicima ili ih zadržati za sebe, a vi ni nemate mehanizme?
Uvijek je to pitanje, ali ponavljam, to je ipak 950 milijuna kuna više tako da smatramo kako bi se trebali osjetiti.
PDV se smanjuje, dobar dio ide na 13 posto. Imate li projekciju u potrošačkoj košarici – koliko je tih proizvoda obuhvaćeno s tim PDV-om?
Upravo hrana. Mi smo predstavili taj paket – svježe meso, svježa riba.
Koji je to postotak sniženja?
Zajedno s onim što smo već smanjili, a radi se o isporuci električne energije i odvozu smeća, to su dvije kategorije – hrana i stanovanje. Ukupno dolazi do 65 odnosno 70 posto. Naravno, nije cijela hrana i nije cijelo stanovanje, ali ovo su ipak kategorije koje su najveće. Govorimo o poreznom rasterećenju za sve građane, a oni sa najnižim dohotcima će ovo najviše osjetiti u relativnim terminima. PDV je regresivni porez, svi ga plaćamo jednako bez obzira na visinu dohotka.
Tu je jedna mala ‘caka’. Vi nemate nikakv mehanizam natjerati trgovce da sada smanje cijene.
To je točno, ali imamo dva ključna elementa. Jedan je tržište i konkurencija, poglavito u maloprodaji hrane koja je izuzetno visoka u Hrvatskoj.
Zatrpani smo trgovačkim centrima…
Tako je, i prvi kad krene, i drugi će. Ja se sjećam da, kad smo ranije najavili kako ćemo spustiti PDV na pelene, jedan od maloprodajnih lanaca koji ospkrbljuje pelenama je odmah rekao kako će spustiti cijenu. Drugi je element da to nije malo smanjivanje PDV-a, to je smanjenje s 25 na 13 posto, odnosno prepolavljanje.
Zašto ugostiteljima ne spustite PDV na 10 posto?
Sve je u okviru fiskalnih mogućnosti.
Plaču da će ih Turska i Grčka pokopati sljedeće godine?
Još uvijek je u turizmu snižena stopa na organizirani smještaj, dakle za hotele. Ali, evo, i na ovaj način, snižavanjem PDV-a na ove kategorije proizvoda, osjetit će to i ugostitelji.
Oni tvrde da će s ovakvom stopom PDV-a dugoročno stagnirati, kad bi se smanjilo na 10 posto, oni bi investirali desetke milijardi kuna u nove hotele. Nama trebaju novi hoteli s četiri i pet zvjezdica. S ovakvim PDV-om oni ne mogu ići dalje.
Hoteli jesu na sniženoj stopi od 13 posto. Mi govorimo o apelu ugostitelja – kafića i restorana koji su pokazali protekle dvije godine kako smo i govorili, da nije samo pitanje stope PDV-a.
Izdanih računa je u sedmom mjesecu bilo tri posto manje, u osmom mjesecu je bilo deset posto više.
Prije mjesec i pol dana, otkako smo pojačali kontrole, bilo je gotovo deset posto izdanih računa više, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva.Brodogradnja – je li vrijeme za stečaj?
Ne bih ja u ovom trenutku o tome govorio. Mi smo na sjednici Vlade prezentirali koja su tri moguća scenarija što se tiče Uljanika.
Strateški partner je tu, kako se čini, najdalje. Vidimo da je Končar već ‘digao sidro’. Može li se ići u predstečajnu, s obzirom da je država davala neke kredite ili ne?
Prezentirali smo na Vladi. Ako nema strateškog partnera i ako se ne nađe adekvatan program restruktuiranja koji će privućni novog strateškog partnera, onda neki oblik novog insolventnog procesa će biti neizbježan.
Je li to bolje za radnike? Stečaj ne znači kraj.
Nemojmo žuriti u zaključak da je to već tu. U ovom trenutku mi imamo jednu zaista izazovnu situaciju. Sredstava nema niti za plaće radnika niti za materijal. Postoje brojni ugovoreni brodovi i neki od njih nisu nikad ni započeti, a neki su u nekoj fazi dovršenosti. Ja, kao ministar financija, moram skrbiti u interesu svih poreznih obveznika.
Aktivacija jamstava još nije počela. U najgorem slučaju – što bi to značilo za proračun i građane kad bi ‘leglo’, neki kažu dvije milijarde, jamstava?
Mi smo puno toga učinili kako bi stabilizirali javne financije i takvi šokovi neće ugroziti stabilnost javnih financija. Sigurno da nije dobro da se tako nešto dogodi. Ova sredstva i takve okolnosti sigurno možemo iskoristiti puno pametnije. Premijer Plenković i ja inzistiramo da je ključ u tome da se rastereti porezno i administrativno gospodarstvo.
Da ne financiramo gubitaše?
Upravo tako, a da na rashodnoj strani budemo racionalni i efikasno trošimo i to i činimo već treću godinu zaredom.
Zdravstvo ste spasili sljedeće godine povećanjem doprinosa. To su neke dvije milijarde, ali to nije rješenje. Ne vidi se racionalizacija u zdravstvu.
O tome govorim. S jedne strane jačamo prihodovnu stranu zdravstva, ali nužno je napraviti određene racionalizacije na troškovnoj strani. Kao što je i situacija s cijelim proračunom, nismo stabilizirali proračun samo time što su prihodi porasli, nego i zadržavanjem državne potrošnje.
Znači li ta racionalizacija da država s četiri milijuna stanovnika ne može imati 60 bolnica?
Racionalizacija znači u smislu mreže bolnica, ali tu moramo biti vrlo oprezni. Dakle, tu treba napraviti temeljitu analizu koje bolnice za što trebaju. Ne mora nužno to značiti zatvaranje bolnica.
Ali trebamo imati kirurgiju i u Vinkovcima i u Vukovaru na oko 20 kilometara?
Eto, to je jedan od slučajeva. Nismo stručnjaci za zdravstveni sustav, ali financijski i ekonomski razumijem tu problematiku. Isto tako, dobar dio uštede se može kriti i u samim nabavama.
Nekim bolnicama je rok plaćanja i 300 dana.
Prije one financijske injekcije koju smo prošle godine napravili su rokovi sezali i do 900 dana. Što je zaista visoko. Danas smo to smanjili na godinu dana, što je i dalje visoko.
Što se tiče rasterećenja, prvi je bilo na plaće i to je bio lokalni porez, sad smanjujete PDV. Vi, zapravo, više, što se tiče rasterećenja ili koristi građana, nemate ako ne uvedete porez na nekretnine.
Ta situacija je bila jako aktualna. Prijedlog koji je bio aktualan neko vrijeme bio je nekakav light porez na nekretnine, no on više nije na stolu. Porezno rasterećenje je i dalje moguće činiti u okviru racionalnog trošenja sredstava.
Mi veće plaće nećemo imati u budućnosti ako se ne uvede porez na nekretnine?
Pa ne bih vukao ‘jedan za jedan’, ali snaženje prihodne strane proračuna je od prihoda jedinica lokalne samouprave. U neko dogledno vrijeme, to nije tema na stolu.
