Kako smo mogli vidjeti Zlatku Hasanbegoviću pronašli su “dokaze” da je ustaša, pa medijsko-politički linč poprima zapanjujuće razmjere. Čak je i kamerman RTL pao, kada je Hasanbegović našao, valjda zgrožen što je napokon vidio ono o čemu je dosada mogao čuti iz pjesme Stipe Mesića, jer je on početkom 90-tih pjevao o “Juri i Bobanu”. Mesić je isticao kako je “nekad šutio, a nekad otvarao usta”. Još je naglasio kako su se tada na skupovima pjevale takve pjesme, uz zaključak: “Nije se valjda pjevalo Po šumama i gorama.”
Kada bih bio studiozan kao novinari “Novosti”, napisao bih kako je Stipe Mesić nosio ustašku kapu na glavi, i to baš dok je bio student. Stjepan Mesić u filmu Branka Bauera iz 1956. “Ne okreći se, sine” glumio je ustašu. Na DVD-u spomenutog filma, Mesić kaže i da je bio iznenađen da je u film ušla samo jedna scena, u kojoj on, kao ustaški časnik, ulazi u tramvaj i razmjenjuje zavodljive poglede s jednom djevojkom.
Objektivni novinari RTL-a zamjerili su Hasanbegoviću da nije pomogao kamermanu da se podigne. Ali zamislite što se u tom trenutku moglo dogoditi. Kamerman je mogao pomisliti kako se Hasanbegović priprema učiniti ono o čemu je toliko puta gledao u partizanskim filmovima, možda baš onome u kome je Mesić imao ustašku kapu na glavi. Nesretni kamerman RTL-a mogao je doživjeti ozbiljne traume, možda čak i PTSP.
Kako kadrovira ova Vlada onda bi kamerman RTL-a vjerojatno morao biti izabran za ministra branitelja, kako bi se od te bolesti izliječio poput Freda Matića, koji, začudo, nije ostao ministar, u novoj Vladi.
Hasanbegović bi se možda drugačije intelektulno razvijao da nije čuo poznatu Mesićevu izjavu, iz Austrije: “U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata – ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje… Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom”.
Anita Malenica je u Slobodnoj Dalmaciji objavila Mesićevu izjavu iz 1992. godine s tribine u Švicarskoj. Tada je govorio kako su “ustaše bili oni koji su željeli hrvatsku državu”, te “ako je i bilo zločina bio je to opći rat u kome su ratovali svi protiv svih”. Izjavio je i kako “nema ništa protiv pripajanja BiH Hrvatskoj, no kako je prioritet istjerati četnike iz Hrvatske”.
Mesić je kao što nam je svima poznato poslije postao Predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata od 2000. do 2010. Već godinama uživa u svom Uredu(sada bivšeg predsjednika) o trošku poreznih obveznika, i ono najvažnije, trenutno je počasni predsjednik Saveza antifašista Hrvatske.
Možda je Hasanbegović u tim formativnim godinama slušajući pjesme, izjave i gledajući predsjednika, kako u studentskim danima snima igrani film s ustaškom kapom na glavi, pomislio kako je to sve što je čuo i vidio istina, pa da i njega u budućnosti očekuju dva predsjednička mandata, Zakon o posebnim pravima predsjednika odnosno doživotne povlastice, i na koncu, mjesto počasnog predsjednika antifašista Hrvatske.
Reformska Vlada sa starim SDP-ovim kadrovima
Nova ministrica uprave, dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović , odlučila se kako će uz pomoć kadrova Arsena Bauka provesti reforme. Prigodom obraćanja javnosti izjavila je; “Počašćena sam što sam upravo ja i moja struka i znanje prepoznati kao dobar temelj da se naprave odlučni pomaci u državnoj upravi.”Dužnosti pomoćnika ministrice uprave razriješeni su te ponovno imenovani Jagoda Botički i Boris Milošević, Baukovi pomoćnici.
Ministar pravosuđa Ante Šprlje ostavio je pomoćnike, Orsata Miljenića, Renata Duka i Ivana Crnčeca. Razriješeni su te ponovno imenovani pomoćnicima ministra pravosuđa. Tako je to kada ministar pravosuđa ima četiri godine radnog iskustva kao sudac u Metkoviću. Ne preostaje mu drugo nego u vremenu koje bude imao pomalo učiti čime bi se kao ministar trebao baviti.
Kako nova Vlada planira u ova dva vrlo osjetljiva ministarstva provoditi reforme sa starim kadrovima, valjda nije jasno niti njima. Osim toga cijeli taj proces imenovanja se bespotrebno odugovlači, a tjedni su potrošeni na precizne dogovore između Karamarka i Petrova. Tako sada imamo paradoksalnu situaciju da umjesto izbornih pobjednika, zemljom de facto vlada Zoran Milanović i njegova medijsko – nevladina mreža aktivista.
Dok predsjednica, isčekuje potpis za smjenu Dragana Lozančića, a Tim Orešković još razmišlja, nije imenovan niti novi ministar branitelja.
Barem s imenovanjem novog načelnika GS OSRH neće biti problema.Mirko Šundov ipak je završio Fakultet političkih znanosti i sigurnosti u Sarajevu 1986. Kao pričuvni poručnik nekoliko godina prije početka Domovinskog rata bavio se pitanjima teritorijalne obrane u Splitu. Početkom rata časno je služio u postrojbama HV-a i ostvario zavidnu karijeru.
No načelno pitanje koje uvijek postavljam je, kada će na čelo Hrvatske vojske doći netko tko nije bio dio vojno sigurnosnog aparata bivše države? Zar četvrt stoljeća državnosti nije bilo dovoljno da pripremimo časnika, koji bi na tu dužnost došao s diplomom nekog od prestižnih svjetskih vojnih akademija?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
