Značaj Erdutskog sporazuma

12. studenog 1995. godine, nakon završetka oslobodilačke akcije Oluja, popisan je ugovor između lokalne srpske zajednice iz još uvijek okupiranih dijelova Hrvatske i hrvatske Vlade.

U ime srpskih pregovarača potpisao ga je Milan Milanović, a u ime hrvatske Vlade Hrvoje Šarinić.

Značaj Erdutskog sporazuma

Erdutski sporazum je naziv za Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu između hrvatskog predsjednika F. Tuđmana i srbijanskoga predsjednika S. Miloševića.

Potpisalo ga je 12. 11. 1995. u Erdutu izaslanstvo lokalne srpske zajednice, a u Zagrebu izaslanstvo hrvatske vlade uz posredovanje Petera Galbraitha (veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj) i Thorvalda Stoltenberga (posrednika UN-a).

Hrvatska je Erdutskim sporazumom pristala na mirnu reintegraciju okupiranoga dijela hrvatskoga Podunavlja, a istodobno su srpskoj zajednici u njemu bila zajamčena sva manjinska i druga prava. Sporazumom je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do integracije navedenoga područja u Republiku Hrvatsku. Određeno je da prijelazna uprava djeluje jednu godinu, uz mogućnost produljenja razdoblja za još jedan mandat (također u roku od jedne godine).

Nakon potpisivanja Erdutskoga sporazuma Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1037 (15. 1. 1996) kojom je odlučilo uspostaviti Prijelaznu upravu UN-a za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem (UNTAES) čiji je mandat okončan 15. 1. 1998.

Nakon toga su Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem sa gradom mučenikom Vukovarom nakon sedam godina okupacije vraćeni domovini Hrvatskoj.

Erdut – mirni hrvatski gradić na Dunavu kao mjesto zločina Arkanovaca

Erdut je hrvatski gradić na Dunavu u blizini Vukovara u kojem su većinsko stanovništvo bilo hrvatsko. Okupiran je u ljeto 1991. zajedničkim djelovanjima vojske Socijalističke Republike Jugoslavije JNA i fašističkih snaga srpskih milicija od Arkanovih Tigrova do četničkih milicija.

U Erdutu i okolici su napravljeni brojni zločini nakon okupacije mjesta od studenog 1991. do proljeća 1992. godine nad Hrvatima i Mađarima Erduta, gdje je u nekoliko navrata ubijeno više od 30 ljudi.

Pred Međunarodnim sudom u Haagu za zločine u Erdutu bili su optuženi Slobodan Milošević, Željko Ražnjatović Arkan, Goran Hadžić, Jovica Stanišić i Franko Simatović – kreatori i provoditelji srpske šovinističke politike istrebljenja iz ratova na području bivše Jugoslavije.