Igrači s puno utakmica u nogama znaju kako u određenom trenutku igre treba stati na loptu, sagledati situaciju i donijeti najbolju odluku. Kad bi barem naši političari koristili ovo pravilo vjerojatno ne bi donosili loše odluke Ili možda znaju ali ne znaju iznaći najbolja rješenja. Pogledajmo malo situaciju oko Savudrijske vale. To vrlo jednostavno pitanje zakomplicirali su do neviđenih razmjera.
Uvjet za razdruživanje bivših republika ex Jugoslavije bio je prihvaćanje odluka Badinterove arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Prema toj odluci države koje će nastati razdruživanjem morale su potpisati ovaj sporazum kao garanciju da se granice između bivših federalnih jedinica smatraju državnim granicama slijednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom.
Taj sporazum mogu donijeti samo države slijednice koje imaju graničnih problema. Navedeni sporazum potpisala je i Republika Slovenija. Što je tu onda sporno i što sada žele? Je li taj sporazum potpisan s figom u džepu? Očito se radi u slovenskim teritorijalnim pretenzijama na teritorij Republike Hrvatske. Sve dok obje države sa spornim pitanjem ne potpišu nekakav novi sporazum kao granična crta ima se uzimati ona kakva je bila u ex Jugoslaviji.
Kako i kada je Slovenija pokaza pretenzije za hrvatskim morem
Nakon ukidanja Zone B SST-a 1954. (Slobodnog teritorija Trsta) i reintegracije teritorija Zone u ex Jugoslaviju to jest u Sloveniju i Hrvatsku, Slovenija je perfidno započela ovu prevaru s graničnom crtom. Pri regulaciji rijeke Dragonje izgrađen je kanal Sv. Odorika koji je preuzeo većinu vode rijeke Dragonje. Slovenci su od tada počeli Dragonjom nazivati kanal Sv. Odorika i tvrde kako tuda prolazi „prava“ granična crta iako je sukladno načelima međunarodnog prava granična crta trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku rijeke Dragonje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
