Uistinu je bilo teško 22. siječnja 2016. gledati komunistički igrokaz u Saboru Republike Hrvatske, a ne pomisliti da se radi o Skupštini Srbije ili pak Jugoslavije. Dobro obučeni jastrebovi antifašizma razmahali su se krilima i po dobro poznatoj maniri svoga izgubljenog lidera i započeli svoj let mržnje.
Poput pravih antifašista sijali su uvrede i ideološke etikete prema nedužnima. Farizejskim čestitkama mandataru i „dobrim željama“ započinjali su svoje govore kako bi se pokazali kao uljudbeni sabornici no nakon toga započinjali su sa uvredama i blaćenjem, kako mandatara tako i članova vlade koje je predložio.
Odmah nakon svojih govora morali su se mobitelom javiti u stožer mržnje kako bi primili nove upute. Osmjeh je ozario njihova lica kada ih je šef pohvalio. Prema svemu viđenom oni očito nisu došli izabrati novu Vladu već beskompromisno štititi antifašizam. Očito ih nije zanimala budućnost Hrvatske već povijesna neistina – antifašizam po njihovim pravilima.
Svjetski antifašizam zamišljen i započet kao pravedan pokret nažalost završava s najstravičnijim pokoljima koje čovječanstvo pamti. Sjetite se bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki te uništenje ovih gradova. Prema podacima iznesenim 2013. godine nastradalo je ukupno 557.478 osoba, od čega je 277.996 direktnih žrtava eksplozije, dok su ostale žrtve radijacije. Sjetite se ognjene oluje nastale bacanjem zapaljivih bombi na grad Dresden i 135.000 poginulih. Da ne spominjemo i sve druge gradove u kojima su razornim bombardiranjima bili poubijani nedužni civili.
A što je to učinio jugoslavenski antifašizam? Sjetite se gospodo iz SDP-a još jednom zapovijedi koju je izrekao vaš idol Josip Broz Tito svim stranačkim odborima i zapovjednicima vojnih jedinica u ožujku 1945. godine:
“Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti”.
O izvršenju ove zapovijedi sȃm Tito govori na mitingu u Ljubljani 26. svibnja 1945. Tada je javno izrekao:
“Što se tiče ovih izdajica kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu; samo manjina izdajica uspjela je pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo. Ta manjina nikada vise neće zuriti u naše lijepe planine, naša cvjetna polja. Ako se to i dogodi, trajat će kratko vrijeme”.
Također navodi:
“Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.”
Od ovih riječi svakom se razumnom čovjeku sledi krv u žilama. No nažalost likvidacije se i dalje nastavljaju i dosežu neslućene razmjere. O tome sasvim sigurno najbolje svjedoči rečenica koju je u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu u siječnju 1951. izrekao ministar unutrašnjih poslova FNRJ (od 1946. – 1966.) Aleksandar Ranković. Tijekom govora kaže:
“Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika”. („Politika“, Beograd, 1. veljače 1951).
Potvrda tih „antifašističkih“ zločina su oko 1700 jama u kojima leže tijela narodnih neistomišljenika ubijenih bez prava na pošteno suđenje i obranu. Najstrašnije zločine za koje znamo počinili su svakako na Bleiburgu, u Kočevskom rogu, Teznom, Hudoj jami, Jazovki i Maceljskoj šumi. Opsežnija istraživanja svih jama nažalost nisu obavljena jer su ih zaustavili počinitelji – antifašisti.
Nažalost taj antifašizam je kao ideološki kameleon mijenjao boje i ustroje pa je preko svoje djece UDBE, KOS-a i SID-a SSIP-a, a po nalogu komunističkog vrha i dalje vrebao na sve neistomišljenike te ih likvidirao širom svijeta. Takvo njihovo djelovanje bilo je utemeljeno na principima rada obavještajnih službi u totalitarnim režimima za što je potrebna „infiltracija i agresivnost pri izvršavanju zadataka“ te uzus kako „cilj opravdava sredstvo“. Pametnom dosta.
Upravo taj i takav antifašizam ne može i ne smije biti u modernom i demokratskom Ustavu Republike Hrvatske. Republika Hrvatska nastala je na osnovi prvih demokratskih izbora 1990. godine slobodno izraženom voljom hrvatskog naroda i utemeljena je na legitimnom, pravednom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. To treba unijeti kao promjenu u Ustav, a sve ostale navode iz I članka treba izbaciti.
Dakako i ostale članke Ustava treba proanalizirati i popraviti jer su pojedini sročeni kao da ih je pisala pravno nepismena osoba. Pojedini članci nedovoljno dobro izražavaju stupanj dosegnute demokracije i moraju biti promijenjeni. Osobitu pažnju treba posvetiti člancima koji nedovoljno dobro izražavaju hrvatski nacionalni identitet. O tome više nekom drugom prilikom.
Potpuno je u pravu dr. Zlatko Hasanbegović kad taj antifašizam naziva floskulom. On je bio samo maska pod kojom su počinjeni stravični ratni i poratni zločini. Svi koji brane i slave takav antifašizam uistinu su umobolni i ne bi trebali sjediti u Hrvatskom Saboru već u nekoj umobolnici.
Na gospodina Hasanbegovića, poštenog i časnog znanstvenika, pripadnika nacionalne manjine i člana Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu sasuli su silne optužbe. Svakom imalo pristojnom čovjeku bilo je teško gledati tu primitivnost i slušati neutemeljene uvrede. Dr. Hasanbegović kao povjesničar dobro poznaje povijest II Svjetskog rata i poraća, a kao suradnik različitih inicijativa radi na za utvrđivanju žrtava poratnog komunističkog terora, posebice nad muslimanima u Bosni.
Ideološka povijest podređena potrebama partije
Njegov sud o antifašizmu kao floskuli izrečen je na osnovi znanstveno utvrđenih činjenica i potpuno je jasno kako to ne mogu prihvatiti reformirani komunisti čiji su“ znanstvenici“ kreirali ideološku povijest podređenu potrebama partije. To što su učinili bio je zločin za pisaćim stolom.
No kako bilo da bilo svima je je na spomenutom zasjedanju u Saboru omogućeno osnovno demokratsko – pravo na govor. Svojim su primitivnim i prostačkim govorima osramotili upravo sebe i stranku kojoj propadaju te pokazali hrvatskom narodu kakvu demokraciju nude i koliko im je stalo do budućnosti Hrvatske. Čini se da im je bol zbog izgubljenih izbora potpuno pomutila razum pa i dalje tvrde da su pobijedili na izborima ili pak to kako su oni zaustavili recesiju i osigurali velike uspjehe.
Kad ste ih slušali o tome što su sve učinili mogli ste steći dojam kako će te već sutra živjeti u društvu blagostanja. A što je istina? Sutra kad se probudite dočekat će vas nažalost siromaštvo propisano po njihovom receptu. Da je istina sve što su navodili kao svoje uspjehe tko bi svoj glas dao nekoj drugoj stranci.
Odlaskom ove ideološke, nesposobne i bahate Vlade koja nas je posvađala sa svim vjekovnim saveznicima i osramotila pred cijelim svijetom, za Hrvatsku sasvim sigurno dolaze bolji dani. Strpite se i vrijeme će pokazati. Iš kuku-riku!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
