Žrtve fojbi i esuli traže poštivanje od hrvatske javnosti

Spomen ploča uz Votivni hram na Kozali u Rijeci
foto: Roberta F., Spomen ploča uz Votivni hram na Kozali u Rijeci

Dan sjećanja na žrtve fojbi i esule obilježava se 10. veljače u Italiji u spomen na egzodus i stradanja stanovništva Istre, Rijeke i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Donji dom talijanskog parlamenta izglasao ga je 2004., na dan potpisivanja Ugovora o miru između Italije i Jugoslavije 1947.

Mediji su proteklih godina javljali kako iredentističke politizacije prate obilježavanja dana sjećanja, ali i prenosili odgovore talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana da su fojbe bile tragedija čije je priznanje predugo izostajalo te da obilježavanje tih događaja “nema ništa s povijesnim revizionizmom, revanšizmom i nacionalizmom”.

“Treba poštivati taj dan, dostojanstveno i bez politizacije se sjećati mnoštva ljudi koji su doživjeli veliku nepravdu i stradanja kao posljedice rata”, ističe saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Premda velike, brojke nisu najvažnije

Radin se poziva na podatak od oko 350 tisuća ljudi koji su otišli u egzodusu, koga je, kaže koristio i Tito, ali napominje da brojke nipošto nisu najvažnije.

Povjesničar Sveučilišta u Rijeci Darko Dukovski raspolaže s podatkom od oko 220-225 tisuća ljudi koji su iselili s područja Istre i Rijeke do 1971., pozivajući se na novija talijanska i hrvatska istraživanja. Jedna trećina iseljenika, smatra se, bili su Slovenci i Hrvati koji su se protivili komunističkoj vlasti u Jugoslaviji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istra je proživljavala tešku povijest veći dio 20. stoljeća. U prethodnom razdoblju, od 1918. do 1943., iselile su 53 tisuće Hrvata, a uselilo 29 tisuća Talijana. Sve to komplicira činjenica da se 1921. 15 tisuća Hrvata izjasnilo kao Talijani, a 1948. 20 tisuća Talijana kao Hrvati, dodaje Dukovski.

Egzodus Talijana između 1943. i 1965. činili su dvije skupine ljudi: esuli, koji su ilegalno izbjegli i nisu imali nikakvih prava, i optanti, odnosno građani koji su po ugovoru zadržali talijansko državljanstvo i sva građanska prava te otišli u Italiju.

Iznimno poštujem taj dan jer su ti ljudi živjeli ovdje stoljećima i ostavili traga u kulturi, a među njima su bili i mnogi Hrvati. Oni su doživjeli veliku osobnu tragediju, a Hrvatska je njihovim odlaskom nemjerljiva osiromašena, dodaje Radin.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Među talijanskim izbjeglicama otišli su, primjerice, proslavljena glumica Laura Antonelli i kantautor Sergio Endrigo, književnik Fulvio Tomizza, pisac i političar Enzo Bettiza, automobilistički prvak Mario Andretti, boksač Nino Benvenuti i drugi.

Egzodusi opustjeli Pulu

Uzroci iseljavanja bili su složeni: opće političke nesigurnosti između bivših ratnih saveznika i stalna rastuća napetost između Italije i Jugoslavije oko utvrđivanja granica, zatim opća pravna i ekonomska nesigurnost nakon rata koju je povećala rezolucija Informbiroa, ističe Dukovski i pribraja im ekonomske blokade Jugoslavije s istoka i sa zapada, kao i osvete nad Talijanima.

Najviše nemira unosilo je OZNA-ino “čišćenje terena” bez ikakva suda, iza čega se primjećivao nestanak sugrađana, navodi literatura, ali i “nesposobnost, netolerantnost i bahatost” vlasti od kojih je stradalo uglavnom nedužno stanovništvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Literatura Pulu u veljači 1947. opisuje kao grad duhova. Parobrod Toscana počeo je prevoziti izbjeglice 18. siječnja 1947. iz Pule za Veneciju i Anconu. U veljači Pula je bila prazna, zatvorenih radnji, sa spuštenim roletama i pustih ulica. U ožujku iste godine prestao je svaki rad u gradu, pa je saveznička uprava morala priskočiti s opskrbom hranom.

Talijanske izbjeglice, koje su masovno iselile Zadar, nakon 54 saveznička bombardiranja 1943. i 1944. godine nazvale su taj grad “jadranskim Dresdenom”.

Izbjeglice su u Italiji prolazile svoju drugu kalvariju u sabirnim logorima otvorenog tipa i postupno se godinama uklapale u društvo, a zbog siromaštva države njihov problem je često ostajao samo njihov, ističe Dukovski.

Radin kaže da su dvije trećine njegove obitelji morale otići, iako nisu imali nikakvih političkih i ideoloških grijeha. Pet godina su boravili po logorima dok nisu dobili neki stančić.

Fojbe

Drugi oblik stradanja koga štiti Dan sjećanja usmjeren je prema krškim jamama, “fojbama”, i izaziva znatno više kontroverzi. Dokument koji je priložen prijedlogu zakona kaže da je u fojbama pogubljeno 17.000 osoba. Istarska enciklopedija sažima podatke više talijanskih autora koji govore o 4500–6000 ljudi, te naglašava da su hrvatska i slovenska historiografija tek u novije vrijeme počele sustavno istraživati žrtve jama.

Na upit Hine Ministarstvo branitelja je odgovorilo da ne raspolaže službenim podacima o broju žrtava već samo parcijalnim informacijama organizacija civilnog društva i provedenim istraživanjima koja iznose različite podatke o broju stradalih.

“Kroz službene razgovore zajedničke stalne Komisije za provedbu Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o uređenju ratnih grobova, nismo do sada dobili takve podatke, ali će to zasigurno biti jedna od tema budućih razgovora”, kaže se u odgovoru Ministarstva branitelja.

Radin kaže da je 2001. predložio da se u Hrvatskoj obilježi jedna od fojbi, koja će biti znak poštovanja tih žrtava. Slično kao jamu Bazovicu u Italiji, kod koje se obilježava 10. veljače, predlagao sam da to bude Vinešak fojba kod Labina. I dok su talijanski partizani prihvatili komemoraciju u svojoj zemlji, Društvo antifašističkih boraca Istre se nije složilo, pa u tom pogledu nismo napredovali do danas, kaže Radin.

Ratne štete

Usporedo s podacima o stradalima, mediji ponavljaju izjave o ratnim štetama koje su Jugoslavija, odnosno njezine sljednice, dužne izbjeglicama.

Prema Ugovoru o miru s Italijom i Osimskim sporazumima, dogovoreno je da će se optanskom imovinom – dakle uzima se u obzir samo ova kategorija ljudi – namiriti ratna odšteta Jugoslaviji, ali je Jugoslavija premašila taj iznos, a da će talijanska strana svojim građanima isplatiti štetu, što nije učinila, objašnjava Dukovski.

Dakle, Jugoslavija se poslije obvezala platiti onaj dio koji je prešla u nekoliko obroka, ali to je učinila, čini mi se, tek jednom, a onda je prestala. Zemlje sljednice, dakle Slovenija i Hrvatska moraju nadoknaditi taj novac. Slovenci su taj novac izdvojili i deponirali, ali ga talijanska strana nije uzela, a mi nismo ništa iako smo se obvezali da hoćemo, kaže Dukovski.

Prema pisanju medija, Hrvatska treba platiti Italiji 35 milijuna dolara odštete, ali Radin nije želio u ovoj prigodi razgovarati o tom novcu.

Posebno su zainteresirane one bogatije obitelji koje su imale što izgubiti. Međutim sada povrat imovine i novca traže i oni koji nisu optanti ili ezuli, pa je Hrvatska, koliko znam, i njima obećala nadoknadu. Neki ne žele novac nego povrat nekretnina (Cerlenizza) koje nisu male, kaže Dukovski.

Interesantno je da su status ezula preuzeli i oni koji su se rodili u Italiji, čak i druga generacija Talijana i koji s Istrom nemaju ništa. Osnivaju se poglavarstva gradova u egzilu u kojima sjede ljudi čiji su roditelji ili djedovi bili ezuli itd. Sve to dobiva političku konotaciju koja je vrlo delikatna, zaključuje Darko Dukovski.

Hrvatska i Dan sjećanja na fojbe

Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano izrazio je mišljenje da bi Dan sjećanja na fojbe trebao postojati i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Radin kaže da su predstavnici Talijana iz Hrvatske nazočili komemoraciji toga dana u Napolitanovoj predsjedničkoj palači Quirinaleu, ali da u Hrvatskoj za sada nema signala da bi se tako nešto moglo dogoditi ovdje.

Ulaskom Hrvatske i Slovenije u Europsku uniju ove tri zemlje su dio jedne obitelji i otvara se mogućnost da zajednički obilježe tu tragediju. Da svaka strana prizna svoje pogreške i da ne politizira žrtve, kaže Radin i dodaje kako je neodrživo da “hrvatski premijeri idu u Bleiburg, a da se žrtve fojbi ignoriraju”.

Ne želim nikome davati savjete, ali mi se čini da bi takva inicijativa trebala krenuti od naših predsjednika, ističe Rodin i zaključuje: “To bi bio sjajan početak!”

Hrvatske vlasti za sada o tome ne govore ništa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.