„Mogu samo kazati kako mi se čini da pod pritiskom šovinizma, mržnje i nasilnosti nekih grupa, nekih političkih aktera koji su je obnovili u kampanji za ove izbore, i mi Srbi u Hrvatskoj, i Hrvatska sve teže dišemo. Poput onog Afroamerikanca zbog kojeg je ustala cijela Amerika i pridružio joj se dobar dio svijeta, pa i mi iz Zagreba prije nekoliko dana”, izjavio je jučer Milorad Pupovac za hrvatske medije.
Zašto je ovo prilično opasna izjava Milorada Pupovca koja u stvari raspiruje međunacionalnu mržnju?
Podsjetimo se nedavne prošlosti jer je vrlo važna za analizu opasne izjave Pupovca.
Nedavni slučaj Škalamera u Rijeci kada je nevin čovjek optužen da je kao Hrvat, ne građanin, fizički napao Srbina iz Rijeke iz mržnje. Kada su građani Rijeke izašli na ulice, znajući Škalameru kao izuzetno poštenog i moralnog čovjeka koji je kao HGSS-ovac spasio mnoge živote, stvar se okrenula preko noći. Pokazalo se da je događaj lažno prezentiran javnosti u cilju stvaranja slike o ‘ugroženosti Srba’. Opća hajka i medijski linč te nastupi Pupovca i članova SNV-a naglo su se zaustavili kada je isplivala prava istina o sukobu na parkingu.
Prvo, da nije bilo građana Rijeke, riječ Milorada Pupovca i SNV-a osudila bi čovjeka za mržnju prema Srbima, a običan sukob na parkingu bio bi prikazan kao ‘napad iz mržnje’. Zašto nikada nitko nije odgovarao za ovu opasnu klevetu koja se tiče cijele Hrvatske, treba pitati DORH.
Sličan obrazac dogodio se nedavno u Vukovaru, kada je Pupovac ponovno, nakon navijačkog sukoba BBB-a i Grobara, optužio dečke iz Vukovara da ‘ugrožavaju Srbe’. Razvoj događaja, kao i pisanje Damira Markuša i Bujice, pokazalo je da postoji i druga strana medalje o kojoj se šuti, na što je hrvatska vlast morala reagirati i istražiti cijeli slučaj. Navodno je ranije bilo potezanja pištolja na mladiće hrvatske nacionalnosti, no tu Pupovac nije vidio mržnju na Hrvate, pa čak ni hrvatska Vlada, na koju Pupovac ima veliki utjecaj. Tim više što se sve zbilo u Vukovaru u kojem je nad Hrvatima, a ne Srbima počinjen strašni ratni zločin i genocid. Prema Bujici, jedan od umiješanih u ovu aferu je čak bivši inspektor milicije SAO Krajine (natpisi Ćao inspektore), a jedan od umiješanih Srba navodno je pošarao crvenim sprejem mjesto gdje je junak Vukovara Jean Michel Nicolier bio pogođen metkom u glavu od četnika na Ovčari. Nakon svega nije bilo nikavih posljedica, a zanimljivo da hrvatski mediji gotovo nisu niti prenijeli ovaj morbidni i šovinistički čin, koji se može shvatiti i kao prijetnja.
Drugo, nije bilo reakcije nakon svega, kao da potezanje pištolja na Hrvate u Vukovaru nije afera za medije, kao da to nije posao za istragu.
A danas Pupovac uspoređuje Srbe u Hrvartskoj sa Georgeom Floydom.
Vrlo opasno i obmanjujuće, te neusporedivo.
Treće, ubojstvo Georgea Floyda izazvalo je ogromne nerede diljem Amerike u kojem je bilo ubijanja ljudi, pljački, nasilja, napada na imovinu nevinih ljudi. Priziva li Pupovac na stvaranje nereda u Hrvatskoj i nasilje na ulicama uspoređujući ova dva slučaja?
Zaključite sami.
Četvrto, u Americi se radi o ubijenom čovjeku od strane policije, te mnogim ubijenim prije i nakon toga. U Hrvatskoj policija nikoga ne ubija, a radi se o verbalnom nasilju koje je izvela grupa mladića, na vrlo degutatan i morbidan način, ali ni približno nasilju i ubijanjima u Americi.
Ili Pupovac misli da se policija i institucije države Hrvatske odnose prema Srbima kao onaj brutalni policajac-ubojica prema Floydu?
Peto, silovanje je bila jedan od najbrutalnijih i najmorbidnijih metoda srpske vojske u Domovinskom ratu. To silovanje je bilo sistematski organizirano od države Srbije i njene vojske, kao i četnika koji su stizali iz Srbije u Hrvatsku. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini srpska vojska je silovala desetine tisuća žena i djece. Najmlađe silovano dijete u ratu ima šest godina, a najstarija žena 80 godina prema izvješćima iz rata.
Silovanja su imala svoju funkciju: jedno je bilo zadovoljavanje životinjskih pobuda tradicionalno nečasnih srpskih vojnika (Balkanski ratovi, I. svjetski rat, četnici u II. svjetskom ratu, poratna ubijanja 1945., ratovi 90-ih). Druga funkcija je bila silovanjima poniziti žene hrvatskih vojnika i obitelji, te potaknuti etnička čišćenja i genocid da se Hrvati više nikada ne vrate u svoje krajeve ispod linije Karlovac-Karlobag-Virovitica. U to vrijeme je glavni poticatelj silovanja i ubijanja Hrvata bio vojvoda Vojislav Šešelj, danas zastupnik u parlamentu Srbije (zamislite što bi bilo da je takav zločinac u Saboru, što bi mediji i ljevičari pisali). A desna ruka mu je bio današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji o svemu mudro šuti i štoviše bizantinski optužuje Hrvate da su nacisti.
Gdje god su Srbi ratovali – Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo – silovanje je bilo organizirana metoda ratovanja.
Stvari se nastoje izokrenuti: silovane hrvatske žene i danas hodaju pognute glave u Vukovaru, a silovatelji šeću na slobodi. Morbidan napis koji je izvješen u Kustošiji je za osudu. Ali se ne može usporediti sa sistematskim silovanjem Srpske vojske u svim ratovima gdje su silovali tisuće žena i djece.
Život nakon silovanja u ratu – silovanja žena i muškaraca od strane Srpske vojske
U Bosni silovano 20.000 žena – većinom na teritoriju Republike Srpske
Može se zaključiti da je natpis morbidan i za društvenu osudu, no fokus javnosti i naslovnica medija mora biti na stvarnim zločinima silovanja žena i djece, kao i organiziranim zločinima u vrijeme rata koje Milorad Pupovac nije nikada javno i jasno osudio kao ‘ugroženost Hrvata i Hrvatica’ u svojoj domovini, premda je dio vlasti. Štoviše, i u Srbiji se prave da se ništa nije dogodilo silovanim ženama i djeci, te je u javnosti prisutno potpuno negiranje tih zločina.
Uspoređivanje statusa crnaca koji su kao robovi prisilno u lancima dovedeni u Ameriku je apsurdno. Jako se dobro zna da su obje Jugoslavije Hrvati imali sličniji status Afroamerikancima, te bili proganjani, ubijani i zatvarani samo na temelju izražavanja nacionalnosti i domoljublja, kao i Afroamerikanci na temelju boje kože, a da su državne represivne vlasti imale središte u Beogradu. Sve je to završilo ratom u kojem su Srbi koji su imali vlast nad svime u Jugoslaviji napali Hrvate ‘zajedničkom vojskom’ JNA i počinili genocid neviđen u Europi nakon II. svjetskog rata.
Zna li to Milorad Pupovac?
Zna jer se dan za danom otkrivaju jame pune ubijenih Hrvata i u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
