Remontno brodogradilište Nauta Lamjan već 150 godina gradi i popravlja brodove na otoku Ugljanu. Godine 2000. za jednu je kunu prodano stranom poduzetniku, on je većinski paket dionica predao banci koja ga je kreditirala, zatim je vlasnik postao britanski investicijski fond Jupiter Adria koji se bavi izgradnjom hotela i apartmana. Brodogradilište ima do 2031. godine koncesiju na prekrasnu uvalu u kojoj je smješteno – površine od preko 100 000 kvadrata. Uvijet za zadržavanje koncesije je da brodogradilište radi i plaća naknadu za vrijedno pomorsko dobro.
Novi vlasnik, britanski fond specijaliziran za izgradnju hotela i apartmana, ne organizira poslovanje brodogradilišta dovoljno dobro da bi ono moglo ispunjavati ova dva uvijeta. Lamjan ulazi u stečaj, a najveći vjerovnici su bivši vlasnik, Fond Jupiter Adria i Erste Banka. Radnici pokreću sudski spor dokazujući kako je dug od 80 milijuna kuna čiji povrat traže Jupiter Adria, danas IO Adria, njegove satelitske tvrtke i Erste banka u stvari fiktivan dug i da iznos kredita za koji se tereti i time uništava brodogradilište – od 56 milijuna kuna – nikad nije uplaćen na račun brodogradilišta, već na račun neke druge tvrtke u vlasništvu Jupiter Adrije.
Bila bi ovo samo još jedna sramotna priča nepoštene privatizacije koju je započela Račanova, nastavile dvije Sanaderove i onda dovršava Milanovićeva vlada da se nije dogodio spoj stečajnog upravitelja koji je brodogradilište vodio kao dobar gospodarstvenik i radnika koji znaju i žele raditi i žrtvovati se za svoja radna mjesta.
Ivan Rude preuzeo je stečajno upravljanje brodogradilištem u siječnju prošle godine, nakon što je proizvodnja bila obustavljena više od godinu i pol dana. Odvjetnik iz Šibenika, predsjednik Hrvatske udruge stečajnih upravitelja, u nešto više od godinu dana, u recesijskoj 2013. uz potporu zaposlenika ponovno je pokrenuo proizvodnju, 40 radnika koji su bili na Zavodu za zapošljavanje zaposleno je sa plaćom od oko 5,000 kuna, završeno je 40 turističkih brodova i jahti te se ušlo u pregovore o popravku Inine platforme Labin – posao vrijedan 22 milijuna dolara. Na računu brodogradilišta nalazi se više od 1,5 milijun kuna. Pri tom za obnavljanje proizvodnje i zapošljavanje nije uzeta niti kuna iz proračuna. Plan je bio da brodogradilište do kraja 2014. izađe iz stečaja, u međuvremenu pronađe strateškog partnera na kojeg će biti prebačena koncesija i koji će dalje razvijati proizvodnju i u razumnom roku isplatiti vjerovnike.
U recesijskoj 2013. i 2014. godini oporavak brodogradilišta Lamjan naglo je i namjerno prekinut. Inspekcija koja je u brodogradilište upućena na zahtjev vjerovnika, nekadašnjih vlasnika, utvrdila je računovodstvene nepravilnosti – da putni nalozi nisu pravilno dokumentirani, da je cestarina na relaciji Šibenik-Zadar pogrešno obračunavana, uvećana za iznos od 12 HRK, da g. Rude nije na putu bio onoliko sati koliko je prikazano u putnom nalogu – te da je svim tim računovodstvenim nepravilnostima proračun oštećen za oko 10,000 HRK. Zbog toga stečajna sutkinja, Ardena Bajlo odlučuje smijeniti stečajnog upravitelja, zamijeniti ga riječkim odvjetnikom Alain Kahnom koji uz specijalce ulazi u brodogradilište, otpušta izvršnog direktora i šefa proizvodnje i sindikalnog povjerenika, g. Koštu i najavljuje likvidaciju brodogradilišta za mjesec dana.
Evo, zato se brodogradilište Nauta Lamjan tiče svakoga od nas u Hrvatskoj, ma gdje živjeli, čime god da se bavimo. Svih nas koji znamo da je uvijet funkcioniranja pravne države primjenjivanje istih kriterija na sve. Svih nas koji znamo da je važno precizno dokumentirati putne naloge. Svih nas kojima je važno precizno upisati sate provedene na službenom putu. Svih nas koji ne mislimo da je malo 10,000 duga prema proračunu RH. Svih nas koji očekujemo da aktualna vlast ekipi škvera koja je zaposlila 40 ljudi, osigurala poslove do kraja godine, povratak brodogradilišta starog 150 godina na tržište – pomogne, a ne odmogne. Svih nas koji očekujemo da se onima koji su sami, svojim snagama i radom napravili zaokret od nezaposlenosti u zaposlenost, od zatvaranja firme u nadu za razvoj firme, pokaže barem isto ono razumijevanje koje aktualna vlast ima prema prijateljima ministra Linića, gospodinu Šegonu, koji od plaće koju i dalje dobiva iz državnog proračuna plaća kaznu za zloupotrebu položaja ili g. Kalemu, kojeg se tereti da je proračun oštetio za 103 milijuna kuna.
Pa da aktualna vlast ekipi škvera Lamjan – upravitelju Rudi i 40 radnika – da još jednu priliku, da im npr. odredi kaznu za računovodstvene propuste, naloži dodatni trening za zaposlenike u računovodstvu i odredi da će svaki mjesec netko iz porezne uprave doći provjeriti ispunjavaju li dobro putne naloge – i pusti ih da do kraja godine izvuku brodogradilište iz stečaja.
Takva bi vlast, na primjeru malog brodogradilišta Lamjan pokazala da je odgovorna prema onima koji joj zarađuju plaće, da se uistinu brine za radnika, cijeni sposobnost umjesto podobnosti i vrednuje samostalnu inicijativu i trud. Takva bi vlast – pokazujući da se zna dobro brinuti o 40 nezaposlenih u Lamjanu, zavrijedila da joj se vjeruje da će se znati pobrinuti i za 400,000 nezaposlenih u cijeloj Hrvatskoj.
Ah, takva vlast… Da nam je takva vlast, gdje bi nam bio kraj?
* Dr. Željka Markić je članica organizacijskog odbora građanske inicijative „U ime obitelji“ koja je uspješno organizirala prvi građanski referendum u Republici Hrvatskoj. Autorica je od devedesetih godina društveno angažirana na zaštiti ljudskih prava – radeći u domaćim i stranim medijima, kao suradnica Human Rights Watch/Helsinki Watcha, kao član međunarodnog upravnog odbora udruge Marys Meals, Marijini obroci, koja svaki dan na mjestu školovanja hrani više od 800.000 djece u najsiromašnijim zemljama svijeta.
