Stanić: Što se dogodilo 12. veljače 1960. u 12.30? Pouke prvoga Stepinčeva čuda

“Nakon što je 10. veljače 1960. u 14 sati i 15 minuta u Krašiću umro zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Viktor Stepinac, izgovarajući na latinskom jeziku: »Budi volja Tvoja«, i nakon što se vijest proširila od rodne mu župe sve do najudaljenijih kontinenata, u satima koji su slijedili događala se nova drama. Komunističke su vlasti odlučile da tijelo kardinala Stepinca mora biti pokopano u Krašiću, i to u najužem krugu sudionika, a ni pod koju cijenu u Zagrebu, s obrazloženjem da isključivo vlasti polažu pravo odlučivanja što će biti sa Stepinčevim tijelom jer »nije do kraja izdržao kaznu«”, piše Branimir Stanić u svojoj kolumni za Glas Koncila.

Na takvu odluku odmah je žalbu uputio nadbiskup koadjutor Franjo Šeper. Dva dana kasnije, 12. veljače u 12.30, tadašnji predsjednik vjerske komisije došao je kardinalu Šeperu s viješću o velikom obratu, da je vlast ipak dopustila da se tijelo kardinala Stepinca pokopa u zagrebačkoj katedrali. Nadbiskup Šeper deset godina kasnije u Rimu je osobno posvjedočio da je u tome nazrijevao prvo Stepinčevo čudo.

Strukturirane predrasude radi podjele hrvatskoga naroda

Čudesnost promjene odluke tadašnjih komunističkih vlasti leži i u tome što se u to doba na području bivše jugoslavenske federativne tvorevine u svijesti javnosti neviđenom propagandom Zagreb neprestano nastojao umanjivati kao simbol povezanosti hrvatskoga naroda.

To se, primjerice, činilo i ruganjem zagrebačkomu govoru do mjere da su čak i istraživanja jezikoslovaca, i nekoliko godina nakon hrvatskoga osamostaljenja, pokazala da prosječni govornici hrvatskoga jezika procjenjuju da se hrvatski ispravnije govori u Beogradu nego u Zagrebu. Na isti način komunističke su vlasti u Beogradu nastojale svim kulturnim i političkim sredstvima u javnoj svijesti pojačavati stereotipe među hrvatskim narodom, pa su podgrijavale regionalne nesnošljivosti: u Dalmaciji su tako svi ljudi trebali biti lijeni, u Istri zatvoreni, na otocima škrti, u Slavoniji usporeni, u Međimurju materijalisti, u Zagorju ovisni o čašici, u Lici sirovi, u Zagori neobrazovani… a jedino što je bilo široko, uglađeno, duhovito, otmjeno moralo je živjeti u Beogradu.

Jasno je da su to bile zločesto strukturirane predrasude s ciljem tadašnje politike da pošto-poto razjedini hrvatski narod. U skladu s tom praksom komunističke su vlasti dobro znale da ako Stepinac, kao duhovni vođa hrvatskih vjernika, bude pokopan u Zagrebu, to će biti legitimacija Zagreba ne samo kao kulturnoga, administrativnoga i političkoga, nego simbolički i kao duhovnoga središta hrvatskoga naroda. No u svojem naumu nisu uspjeli, što se s obzirom na tadašnju diktaturu doista može smatrati čudom.

Proročka najava glavnoga grada suverene države

Zato je bl. Stepinac, uz naslov »svetca čiste savjesti«, zaslužio i naslov zagovornika jedinstva hrvatskoga naroda. On, koji je još kao zagrebački nadbiskup hrvatsku domovinu obišao uzduž i poprijeko, a u sužanjstvu moleći za vjerni narod, na neki način posvetio čitavu Hrvatsku, time što je očito čudom pokopan u srcu Zagreba proročki je najavio da će taj grad biti središte samostalne i suverene domovine. Kao što će njegova kanonizacija, jednom kad se ostvari, biti zasigurno znak približavanja jedinstvu među kršćanima, tako je već sad potrebno utjecati mu se da hrvatski narod, a pogotovo vjernici, očuvaju zajedništvo i u sadašnjim vremenima kad se ono i dalje nastoji planski podrivati, pa čak i igrama s valutama koje režirane dolaze iz nekih starih podzemlja.

Branimir Stanić, Glas Koncila

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr