U dvije godine 310 slučajeva nasilja nad Hrvatima u Srbiji na čak 646 stranica iz medija

Mediji u Srbiji i srbijanski političari, uz potporu političara iz Hrvatske, vode neopisivu mrziteljsku kampanju protiv Hrvata. Trojica pretučenih Hrvata u Sonti – tek jedan u nizu slučajeva nasillja nad Hrvatima u Srbiji.

U gotovo svakodnevnome prikazu Hrvatske i hrvatskoga naroda kao zločinačkih, nazadnih i u svakome smislu negativnih, srbijanski mediji citiraju izjave tamošnjih najviših državnih dužnosnika, političara i dežurnih novinara za Hrvatsku, a rado se koriste i ocjenama iz Hrvatske, poput onih Milorada Pupovca, Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Veljka Džakule, Dejana Jovića, Domagoja Margetića i sličnih, te nekim inozemnim protuhrvatski osvjedočenim glasilima.

“U potpunosti su, prema podatcima našeg MUP-a, izmislili međunacionalni karakter sukoba u Sonti. I što da radite, to je očito, kad u Hrvatskoj nemaju što raditi, kažu nešto protiv Srba. Ništa novo, ništa se tu promijenilo nije”, prokomentirao je nedavnu diplomatsku notu hrvatskoga Ministarstva vanjskih i europskih poslova upućenu beogradskim vlastima povodom fizičkog napada na trojicu hrvatskih mladića u Sonti 24. prosinca prošle godine, bačkome mjestu koje je početkom ovoga stoljeća od sveukupnih nešto manje od 5000 stanovnika brojilo oko 60 posto Hrvata, 20 posto Srba, nešto više od 5 posto Mađara, te pripadnika ostalih naroda, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.  

Njemu se odmah pridružio i ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić, čije je Ministarstvo priopćilo da Hrvatska zlorabi izgred u Sonti, koji nije bio nacionalno motiviran i da stvara iskrivljenu sliku o mirnome suživotu različitih etničkih skupina u Srbiji. Po njegovu je naputku srbijanska veleposlanica u Zagrebu Mira Nikolić odbila primiti hrvatsku notu s istovjetnim obrazloženjem.

Čelnici hrvatske zajednice – “ekstremisti”!?

Međutim, Tomislav Žigmanov, zastupnik u srbijanskome parlamentu i predsjednik Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini, objavio je gotovo nevjerojatnu činjenicu da je protiv pretučenoga Hrvata podnesena kaznena prijava te iznio potpuno drukčije podatke o incidentu od službenih srbijanskih čelnika i njegovu medijskome praćenju:

“Ono što se dogodilo trojici mladih Hrvata u Sonti nije pravično procesuirano jer smatramo da je u postupanju policije bilo manjkavosti. Također, medijsko praćenje događaja u Srbiji bilo je više nego problematično jer se izvješćivalo senzacionalistički pri čemu su se prenosile izjave srbijanskih dužnosnika, ali ne i aktera događaja, kao i predstavnika hrvatske manjine uključenih u slučaj. U pojedinim medijima čelnici hrvatske zajednice nazivani su ekstremistima koji su u službi Zagreba.”

Ključ razumijevanja nasilničkoga događaja u Sonti i svih sličnih diljem Srbije, kako to ističe i hrvatski predstavnik Žigmanov, treba tražiti u medijskome ozračju, koje sustavno godinama oblikuje i nameće srbijanskome javnome mnijenju sliku o isključivo negativnome, neprijateljskom, pokvarenom i zločinačkome liku pripadnika hrvatskoga naroda, bez obzira na to gdje se on nalazio, u Hrvatskoj, Srbiji ili bilo gdje diljem svijeta. Pučki rečeno, sonćanski i brojni drugi protuhrvatski (ne)zabilježeni incidenti u Srbiji, samo je očekivani plod i ‘vrh sante leda’, koja nesmetano pluta srbijanskim javnim prostorom. Da to nije tek pjesnički izričaj, ‘iskrivljena slika o mirnome suživotu različitih etničkih skupina u Srbiji’, nekakva protusrpska zavjera, ‘izmišljen međunacionalni karakter sukoba» i sl., kako to sugeriraju već gotovo tri  desetljeća (od 90-ih godina prošloga stoljeća) osvjedočeni srpski «mirotvorci» Aleksandar Vučić/Ivica Dačić & company, govore prikupljeni podatci o slučajevima medijskoga sotoniziranja Hrvata u srbijanskim medijima.

Mržnja prema svemu hrvatskome

U tom smislu je potrebno istaknuti tek nekoliko od, bez pretjerivanja, silnoga mnoštva primjera, koje je prikupilo Povjerenstvo za praćenje povreda manjinskih prava pri Hrvatskom nacionalnom vijeću u Srbiji u 2016. i 2017. Budući da je riječ o velikome broju stranica (slučajeva), zbog ograničenoga prostora nemoguće je citirati barem dijelove medijskih uradaka, nego je dovoljno spomenuti njihove naslove, iz kojih izbija sustavno sotoniziranje svega hrvatskoga: politike, školstva, gospodarstva, kulture, najviših državnih dužnosnika, prošlosti, sadašnjosti, bilateralnih odnosa prema Srbiji i srpskoj manjini u Hrvatskoj, Katoličke crkve, branitelja, športa, školaraca, djece… Srbijansko je javno mnijenje preplavljeno i zagađeno nevjerojatnom količinom mržnje, senzacija, krivotvorina, čak i elementarnim glupostima.

“Kontinuitet fašističko-ustaške politike Hrvatske”

No neka svatko sam prosudi po nekoliko naslova u medijima: “Ustaška politika Hrvatske prema Srbima nije nikada prekinuta’ i ‘Kontinuitet fašističko-ustaške politike Hrvatske prema srpskom narodu nikada nije prekinut” (predsednik Srpske narodne partije Nenad Popović), ‚Hrvati se rugaju mrtvoj srpskoj djeci: gnjusna provokacija države nasljednice NDH‘ (predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula), “Hrvati ništa nisu izmislili osim vrhunskih izmišljotina” (www. srbin.info), “Hrvatska prikazana kao močvara najcrnjeg fašizma” (‘Tanjug’), “Ubijao Srbe: krvave ruke budućeg ministra (Milijana Brkića, op. T.V.)” (www. srbin.info), “Pakleni ustaški plan: Tuđmanov propagandista Macan traži od Pajtića (Bojana, op. T.V.) da izazove kaos u Srbiji” (www.informer. rs), “Hrvatsku trese ustaška histerija” (www. pravda.rs), “Boža Petrov da se suoči s tamnom stranom svoje povijesti i odbaci ustašku ideologiju” (‚Blic‘),”Fašista se fašisti raduje- Erdogan: Hrvatska primjer suživota različitih vjeroispovijesti” (ww.srbin.info), “U Hrvatskoj nostalgija za nacističkom prošlosti” (ww.B92.net), “Slavljenje ‘Bljeska’ nije put normalizacije odnosa Srba i Hrvata” (‘Tanjug’).

“Kolindo, fašisto, veličaš klanje”

“Hrvatski državni vrh u Bleiburgu – skandalozno’ (‘Tanjug’), ‘Hrvatska je jedina članica koja krši standarde EU’ (ww.b92.net), ‘Dok se mi dijelimo, oni koji su nas klali od 1941. do 1945. ponovno oštre svoje kame’ (www.srbin.info), ‘Dužnosnici HR izjednačavaju ustaše sa nevinim Srbim’ (www.b92.net), ‘Pupovac: U Hrvatskoj obnovljena antisrpska kampanja’ (‘Beta’), ‘Zagreb vodi politiku cementiranja etničkog čišćenja Srba’ (‘Tanjug’), ‘Suveniri iz Splita: Pun štand prvih bijelih polja’ (izvor: index.hr), ‘Jezivo iživljavanje ustaškog režima’ (‘Svet’), ‘Skandalozna izjava Kitarovićke je govor mržnje’ (‘Tanjug’), ‘Kolinda u zagrljaju neonaciste’ (‘Tanjug’), ‘Hrvatski novinar Domagoj Margetić šokirao Hrvatsku: Gadi mi se moja Hrvatska, ruke su joj krvave do lakata od ubijanja Srba’ (www.internetmagazin.rs), ‘Mesić opet brani Hrvatsku i pljuje ustaše’ (‘Dnevnik’), ‘Djeca u Hrvatskoj salutiraju kao ustaše’ (www.intermagazin.rs), ‘Kolindo, fašisto, veličaš klanje’ (‘Kurir’), ‘Ustaško lice biskupa Komarice’ (jadovno.com), ‘Hrvati u BiH su taoci Hrvatske, a Hrvatska je taoc Vatikana’ (‘srna’), ‘Šešelj: Stepinac pokazuje pravu prirodu Katoličke crkve’ (‘Tanjug’), ‘Stepinac spada u najokrutnije zločince 20. stoljeća’ (b92.net), ’25 godina neovisnosti Hrvatske uz veličanje Stepinca’ (‘Tanjug’), ‘Kapetan Dragan: Hrvatska je izgrađena na progonu Srba’ (‘Blic’), ‘Šešelj: Smisao postojanja Hrvata je antisrpska mržnja’ (‘Tanjug’), ‘Pupovac: Srbi u Hrvatskoj u strahu što su Srbi’ (‘Tanjug’), ‘Kako Hrvatska postaje najzaostalija država EU’  (srbin.info), ‘Ispovijest tvorca hrvatske države: Dobrica Ćosić je Hrvatskoj sačuvao Dubrovnik’ (www.pravda.rs), ‘Dačić: Ponašanje Hrvatske prelazi granicu normalnog’ (‘Blic’), ‘Povjesničari i odvjetnici o presudi za Stepinca: Hrvatska gradi na krvi, otvoren puta za kanonizaciju» (‘Tanjug’), ‘Dačić: Tko je sljedeći? Pavelić, Hitler i Musolini’ (‘Tanjug’), ‘Pored fašizma Zagreb sada podržava i terorizam’ (‘Tanjug’), ‘Vulin: Hrvatska potonula u ludilo’ (‘Blic’), ‘Vulin: Srbija ne može graditi dobre odnose s fašističkom politikom’ (‘Tanjug’), ‘Ne postoji problem između Srba i Hrvata, nego između Srba i ustaša, a nažalost danas us većina Hrvata – ustaše’ (‘Blic’), ‘Štrbac: etničko čišćenje najvrjedniji brend Hrvatske’ (‘Srna’), ‘Skandal nad skandalima! Hrvati potkupili Vatikan: Ustaše dale 1.000.000 eura da Stepinac postane svetac! ‘ (informer.rs) itd.itd.

Nakon takvoga medijskog ozračja srbijanski državni dvojac Vučić/Dačić bahato i arogantno tvrdi kako u premlaćivanju mladih Hrvata nema nikakve nacionalne netrpeljivosti! Nema smisla njihove istupe posebno komentirati, nego im poručiti kako kao glazbeni duo uspješno izvode ne ‘Žikino kolo’, nego vrlo zahtjevnu (srpsku) rapsodiju: “Nitko nema, što Srbin (licemjerja) imade!”

Povjerenstvo za praćenje povreda manjinskih prava pri Hrvatskome nacionalnom vijeću u Subotici redovito prikuplja podatke ne samo o svim konkretnim povredama manjinskih prava Hrvata u Srbiji, nego i o medijskome tretmanu hrvatskoga naroda u srbijanskim medijima. Predsjednik Povjerenstva je Darko Baštovanović iz Beočina, srijemskoga mjesta 15-tak km udaljenoga od Novoga Sada, rođen 1989., magistar političkih znanosti, suradnik nekoliko nevladinih udruga koje se bave zaštitom manjina, novosadskoga Centra za regionalizam i tamošnjega Hrvatskog nacionalnog vijeća, u kojemu je od rujna 2017. i međunarodni tajnik Povjerenstva za praćenje povrede manjinskih prava. Nastupao je na brojnim okruglim stolovima u Srbiji i Hrvatskoj, objavio desetke radova i suradnik tjednika «Hrvatske riječi» u Subotici.

Baštovanoviću, samo nam ukratko iznesite nekoliko podataka o svome radu.

Svjesni smo, na žalost, da ne samo šira, nego i hrvatska javnost nema pojma o našem ustrajnom i svakodnevnom, usudio bih se reći, i mukotrpnom, radu, bez obzira na to što smo, možda zvuči neskromno, zabilježili gotovo sve povrede manjinskih prava hrvatskoga naroda u Republici Srbiji, posebice s motrišta stvaranja stalnog i kontinuiranog izrazito negativnog medijskog ozračja. Konkretno, naš «Press clipping» o tome donosi podatke i slučajeve za 2016. i 2017. na 646 stranica. Riječ je o preko 310 spomenutih slučajeva.

Povod je našemu razgovoru, zapravo, incident u Sonti od kojega se ogradila službena srbijanska vlast.  

Dobro, to je politički govor koji, očekivano, nema često veze sa stvarnim činjenicama. Spomenut ću samo da je u istome mjestu, Sonti, prošle godine sredinom srpnja također napadnut Hrvat, Josip Bukovac, koji je srednju školu završio u Osijeku i nogometaš je NK «Slavonca» iz Tenje. Dakle nedavni slučaj s trojicom hrvatskih mladića samo je nastavak i posljedica nečega zbog čega bi se trebale zamisliti službene vlasti u općini Apatin, Vojvodini i Srbiji.

Šaljete li prikupljeni materijal mjerodavnim ustanovama?

Prosljeđivali smo ga hrvatskim ustanovama u Srbiji, točnije našem veleposlanstvu u Beogradu i generalnome konzulatu u Srbiji.

Ne bi li bilo potrebno poslati ga i na neke međunarodne adrese?

Svjesni smo mi toga, ali, na žalost, nismo u mogućnosti zbog financijskih razloga. Planiramo, ako budemo dobili sredstva, da kao publikaciju izdamo npr. sva dosadašnja praćenja medijskih napisa o Hrvatima u srbijanskim medijima, nešto slično kao što čini Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj svojim biltenom. Dopustite mi da malo prospem svoju gorčinu: dok se takav bilten u Hrvatskoj tiska novcem hrvatskih poreznih obveznika, mi novac za takvo što ne dobijamo ni od koga. A čitamo kako se svim hrvatskim dužnosnicima nabavljaju novi mobiteli, obnavlja vozni park i sl. Možda nisam u pravu, ali oprostite, bole nas te činjenice!

Međutim, u kontaktima s međunarodnim predstavnicima, kao što su OESS, Delegacija EU u Beogradu i pojedina veleposlanstva, iznosimo im argumentirano te podatke.