Nakon korone više ništa neće biti isto. Pa kad se već sve mijenja, zašto ne bismo stvari promijenili nabolje, kaže za Slobodnu Dalmaciju politolog prof. dr. Anđelko Milardović sa splitskog Instituta za europske i globalizacijske studije. Uvjeren je da je postojeći model potpuno potrošen. Da je svaka kriza prilika za zaokret. I da nam je u ovim izazovnim vremenima potrebna nova društvena paradigma koja će uspostaviti potpuno nove prioritete.
“Danas je svima jasno da je zdravlje najvažnije. Čuvajmo onda sustav javnog zdravstva. Odustanimo od njegove privatizacije, jačajmo vlastitu industriju medicinske opreme, jačajmo medicinske i farmaceutske institucije poput Imunološkog zavoda. Mi kao društvo moramo napraviti sve da izbjegnemo da nas jednoga dana vojska pokapa kao što škovacini bacaju smeće na smetlište”, upozorava Milardović.
Zdravstvo je svih ovih godina, podsjetimo, potpuno bilo u drugom planu. Idući elementi nove društvene paradigme trebali bi biti znanost i obrazovanje: oni će odigrati ključnu ulogu u transformaciji vrijednosti, kako bi građani naučili temelje samoodrživosti.
“Kada kažem samoodrživost, nipošto ne mislim na zatvorenost ili izoliranost. Samoodrživost je ono što se u sociologiji naziva autopoetičnosti. Upravo će to postati središnja točka novog sustava vrijednosti. To ne znači zatvaranje zemlje, nego osiguravanje da ona vlastitom proizvodnjom pokriva svoje potrebe”, ističe Milardović.
Treći element je transformacija ekonomske politike. Pri čemu IT sektor treba dobiti središnju ulogu.
Četvrti element je ulaganje u poljoprivredu.
“Hrvatska se mora okrenuti vlastitoj proizvodnji hrane, a kontra uvoza. U ovoj krizi pokazuje se koliko opasan zapravo može biti visok stupanj ovisnosti o uvozu. A Hrvatska bi mogla izvoziti hranu. Nova politika treba aktivirati neretvanski i zadarski kraj, Dalmatinsku zagoru, Liku koja izgleda kao prerija i naravno Slavoniju. Nikada više pogodovati uvoznom lobiju i zelenoj mafiji koja je hrvatsku poljoprivredu upropastili”, tvrdi Milardović. Hrana je strateška industrija i nju, uvjeren je on, treba snažno poticati.
Peti stup je energetska politika. Stvaranje zaliha i ulaganje u obnovljive izvore energije. Sve ono što društvo može učiniti samoodrživim.
Šest važni element nove društvene paradigme trebao bi biti turizam.
“Zamislimo katrigu sa šest nogu. Ona je čvrsta, stabilna, ne prevrće se lako. E takvi su i stupovi o kojima ovdje govorimo. Šest javnih politika tvorile bi novu društvenu paradigmu koja bi bila okosnicom autopoetičnog ili samoodrživog sustava otpornog na prirodne i društvene krize”, pojašnjava Milardović.
Nnaglašava da Hrvatska pritom nipošto ne bi bio zatvorena u sebe u odnosu na globalno okruženja. Sve je, naravno, podređeno tome da država ima dostatno resursa, opreme i znanja da preživi neke buduće krize. No ne znači da višak ne treba izvoziti, da ne treba surađivati sa znanstvenicima drugih zemalja, da ne treba postojati interakcija i da zemlja treba biti izolirana.
“To nipošto. U trenutka kada svijet okreće leđa globalizaciji, Hrvatskoj treba glokalizacija. Što prije to shvatimo, prije ćemo se izvući iz krize”, zaključuje Milardović.
‘Smanjenje plaća u javnom sektoru bio bi nož u leđa hrvatskoj ekonomiji‘
Smanjenje plaća u javnom sektoru bio bi nož u leđa hrvatskoj ekonomiji, i to u po nju kritičnom trenutku, smatra prof. dr. Anđelko Milardović. Smanjenje plaća dovest će do pada kupovne moći, pasti će potrošnja, a to će izravno utjecati i na pad proizvodnje.
“Ne smijemo ponoviti pogrešku iz ekonomske krize 2008. i 2009. godine. Na takvoj politici nijedna vlada ne može dobiti izbore, pogotovo ako ne može jamčiti da će plaće, ako ih se odluči smanjiti, vratiti na razinu prije izbijanja krize”, zaključuje Milardović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
