Na današnji dan 12. veljače 1986. izručen je Jugoslaviji Andrija Artuković, čovjek koji obnašao funkcije ministra vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i pravosuđa Nezavisne Države Hrvatske. Od 1943. do kraja Drugog svjetskog rata obavljao je dužnost čuvara državnog pečata.
Andrija Artuković napušta Hrvatsku i Zagreb nakon ulaska partizanskih jedinica u glavni grad Hrvatske. Prvo odlazi u Austriju, zatim u britanski logor u Austriji, a onda sa švicarskim dokumentima u Irsku, a 1948. odlazi u SAD.
Godine 1951 odbijen prvi zahtjev Jugoslavije SAD-u za izručenjem Artukovića.
U srpnju 1945. godine Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglašava ga ratnim zločincem. Vlada FNRJ 1951. postavlja zahtjev za njegovo izručenje, nakon čega dolazi do sedmogodišnjeg sudskog procesa u Los Angelesu.
Presuda je bila – odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.
Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izručenjem, te je 14. studenog 1984. godine uhićen, a nakon sudskog procesa i višemjesečnog zatvora izručen jugoslavenskim vlastima 12. veljače 1986. godine, te otpremljen u Zagreb.
U doba deportacije je bolovao od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti tako da za vrijeme suđenja nije bi svjestan mnogih stvari oko sebe. Iz samog zrakoplova je izašao u bolesničkom krevetu.
> Osvrt dr. sc. Geigera na Goldsteinovu knjigu o Jasenovcu: ‘Ono čega nema moguće je izmaštati’
Večernji list, i Dražen Ćurić, svojevremeno je pisao kako je tužitelj Andrije Artukovića, danas hrvatski odvjetnik Ante Nobilo i bivši član HNS-a,danas koalicijskog partnera HDZ-a, tada želio „svim silama dobiti taj proces, nije prezao ni od toga da u dogovoru s Udbom prisluškuje Artukovićeve branitelja Željka Olujića i Srđu Popovića. Taj podatak ne iznose samo njegovi protivnici, nego se i sam Nobilo hvalio tim ‘podvigom’ u jednom intervjuu“, piše vecernji.hr.
U istom članku možete pročitati vrlo zanimljiva mišljenja Jadranke Sloković, Silvije Degena, Mate Laušića u svezi procesa Artukoviću, te uloge Ante Nobila. Dakle, u ovom članku na linku možete pročitati sve o Nobilovoj ulozi u suđenju Andriji Artukoviću, ali i zanimljivost kako je izgledao prvi susret Ante Nobila i pokojnog ministra Šuška, u kojem je posredovao tadašnji savjetnik ministra obrane Josip Perković, danas osuđen na doživotni zatvor u Njemačkoj.
Obitelj Artuković i danas traži posmrtne ostatke svog oca i ne želi odustati
Sin Andrije Artukovića Radoslav Artuković, sin Andrije Artukovića, govori u Večernjem listu od 13.11.2011.:
„Od svoje prve godine živim u Los Angelesu i američki sam državljanin. Mnogo sam puta ponovio da mi je žao svake žrtve u Drugom svjetskom ratu i da djeca ne smiju biti opterećena prošlošću svojih roditelja, ali želio bih podsjetiti gospodina Nobila da moja obitelj još ne zna gdje su posmrtni ostaci Andrije Artukovića, a čak je i predsjednik Ivo Josipović tijekom posjeta Bleiburgu rekao da “svatko ima pravo na grob”. Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1988. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku”, kaže Radoslav Artuković.
U srpnju 2010. objavljeno je u nekim medijima kako je UDBA Artukovića tajno pokopala u Lepoglavi, ali grob Andrije Artukovića je još uvijek nepoznanica za njegovu djecu i unuke.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
