Dan nakon priznanja Vatikana i dan uoči priznanja Republike Hrvatske od država Europske unije 14. siječnja 1992., u uglednom New York Timesu izašao je “Apel za mir u Hrvatskoj”.
U nastavku donosimo tekst apela:
U posljednjih nekoliko tjedana Jugoslavenska je armija počela neobjavljeni rat protiv Hrvatske. Deseci sela sravnjeni su sa zemljom, mnogi povijesni spomenici uništeni, nekoliko gradova, među njima i sam glavni grad Zagreb, bombardirano je.
Takvo nasilje i uništavanje kakvo se događa u Hrvatskoj, Europa ne pamti od Drugoga svjetskoga rata. Masakrirani su nevini civili, uništene bolnice i crkve. Savjest nam nalaže da dignemo glas protiv besmislenog rata. Apeliramo na vlade Zapada i Istoka da zaustave jugoslavensku armiju u neobuzdanome uništenju.
Apeliramo na humanitarne organizacije da zaštite sve žrtve brutalnosti. Apeliramo na savjest muškaraca i žena da glasno prosvjeduju protiv nevolje Hrvata, koji su suočeni ne samo s opasnosti totalnog razaranja njihove zemlje nego i s uništenjem njih samih.
Tekst apela potpisala su ga od listopada 1991. do siječnja 1992. 104 nobelovca, a zatim do veljače 1992. sve skupa njih 127. Nikada u povijesti do tada toliki broj nobelovaca nije zajednički dalo podršku za jednu akciju. Taj podatak govori o sposobnosti tadašnje hrvatske diplomacije i snažnim aktivnostima hrvatske dijaspore koja je poslije pomalo istisnuta iz hrvatske politike, osobito dolaskom Ivice Račana, posljednjeg sekretara Komunističke partije na vlast 2000.
