Komunisti u Kambodži su ubili četvrtinu stanovništva, ukinuli novac, banke, javni prijevoz, privatno vlasništvo, ispovijedanje religije, bolnice, tvornice i škole. Tako je učenik Pol Pot nadmašio svoje učitelje iz SSSR-a i Jugoslavije. Ovaj psihopat je čak jednu veliku aveniju u glavnom gradu Kambodže nazvao imenom Josipa Broza Tita.
Totalitarni režimi koji su živjeli u drugoj polovici 20. stoljeća velika su opomena svijetu da nikada više ne dopuste nikakvo ograničavanje ljudskih sloboda i prava koja bi mogla voditi prema već viđenim strašnim diktaturama.
Genocid podrazumijeva istrebljenje ‘drugih’ (naroda, vjera, etničkih skupina). Autogenocid je slučaj u kojem jedna etnička skupina izvrši genocid nad vlastitom etničkom skupinom, nad vlastitim narodom. Dijelom su to počinili i Hrvati boljševici 1945. godine nakon sloma NDH, zajedno sa srbijanskim i crnogorskim partizanima.
U 20. stoljeću autogenocid su gotovo redovito činili komunisti, ubivši svoj narod nemilice u masovnim istrebljenjima. Kambodža i strahote o kojima pišemo nadilaze sve poznato, premda je to samo jedan od brojnih dokaza o komunizmu kao najzloćudnijoj pojavi u povijesti svijeta.
Autogenocid u Kambodži su napravili Crveni Kmeri pod vodstvom Pol Pota gdje su ubili, prema procjenama, više od 2 milijuna svojih sunarodnjaka.
Crveni Kmeri, militantni komunisti, su na današnji dan 1975. godine ušli u glavni grad Phnom Penh.
U 20 tisuća masovnih grobnica pobacana su mrtva tijela između 1,4 i 2,2 milijuna stanovnika. Polovica je njih smaknuta, a polovica je umrla od gladi i bolesti. UN je istragom utvrdio između dva i tri milijuna mrtvih, a UNICEF tri milijuna.
Nakon pada režima Crvenih kmera u zemlji je od 1979. do 1980. umrlo još barem 300 tisuća ljudi kao izravna posljedica njihove politike.
Ljudska je povijest nažalost prepuna genocida, masovnih istrebljenja s namjerom da se izbrišu pripadnici određene etničke, religijske ili neke druge skupine. No, okrutnost komunističkih Crvenih Kmera po dolasku na vlast u Kambodži bila je tolika da su povjesničari za njega skovali sasvim novi termin – ‘autogenocid‘.
Pol Pot dolazi u Jugoslaviju kod – Titove omladine
Pol Pot je osobito cijenio komuniste i masovne ubojice Staljina i Tita, posebno iz njihovih najkrvavijih razdoblja vladavine, u vrijeme kada su počinili genocide nad Hrvatima, Slovencima, Ukrajincima, Gruzijcima, Rusima, Bjelorusima, Baltima i drugim narodima.
Psihopat i ubojica Pol Pot je visoko cijenio svog komunističkog druga i diktatora Tita. Kao znak toga jednu veliku aveniju u glavnom gradu Pnom Penhu nazvao imenom Josipa Broza Tita. I danas glavni grad ove države, baš kao i neka mjesta u Hrvatskoj, još uvijek ima ulice i trgove Josipa Broza Tita!
Tko su Crveni Kmeri – komunističke patološke ubojice?
Crveni Kmeri su bili komunistička organizacija koja je počivala na boljševičkim idejama koje su nadahnjivale i jugoslavenske komuniste. Organizacija je također poznata pod nazivima Kmerska komunistička partija i Nacionalna armija Demokratske Kampućije.
Čim su došli na vlast, i to ratnom revolucijom na sličan način kao komunisti u Jugoslaviji, Crveni Kmeri predvođeni Pol Potom, Kambodžu su preimenovali u ‘Demokratsku Kampućiju’.
Odmah su ukinuli novac, banke, javni prijevoz, privatno vlasništvo, ispovijedanje religije, bolnice, tvornice i škole. Tako je učenik Pol Pot, i u brutalnosti i u društvenom ludilu, nadmašio svoje učitelje iz SSSR-a i Jugoslavije.
Cjelokupno je stanovništvo poslano na težak fizički rad u ruralne dijelove zemlje, a prvo su pobijeni pripadnici aristokracije i društvenih elita.
Odmah nakon njih na redu su bili intelektualci koje se smatralo ‘uprljanima zapadnom kulturom‘.
Pobijeni su svi koji su nosili naočale jer se pretpostavilo da oni znaju čitati, kao i oni koji su imali njegovanu kožu na rukama jer je to značilo da nisu fizički radnici i da su obavljali neku vrstu intelektualnog posla.
Glavni cilj Crvenih kmera bio je stvoriti potpuno izolirano i besklasno, te agrarno društvo u kojem će stvoriti ‘Nove ljude’ (ideja slična nacizmu) koji neće biti obrazovani, neće imati privatno vlasništvo i radit će isključivo fizičke poslove na polju i u šumama.
Svi oni koji su odbili napustiti svoje domove na licu su mjesta ubijani, a njihova imovina spaljena. No, potpuni nedostatak znanja o poljoprivredi kod urbanog stanovništva rezultirao je jedinim mogućim ishodom – velikom glađu u mnogim dijelovima zemlje. Ljudi su bili prisiljeni raditi 12 sati dnevno što je uzrokovalo ogroman broj smrti, kako zbog iscrpljenosti i gladi, tako i zbog napuštanja moderne medicine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
