Na današnji dan 18. Lipnja 1815. održana je jedna od najpoznatijih bitaka u čitavoj svjetskoj povijesti. Napoleon Bonaparte konačno je i jednom zauvijek poražen na bojnom polju kod belgijskog gradića Waterlooa (svega nekoliko kilometara južno od Bruxellesa).
Napoleonu se suprotstavila koalicija europskih vojski, pod zapovjedništvom dva vrsna vojna genija – engleskog vojvode od Wellingtona i pruskog feldmaršala von Blüchera. Vojvoda od Wellingtona imao je nadimak “Iron Duke” (Željezni vojvoda), a Blücher “Marschall Vorwärts” (Maršal naprijed) zbog svog ofenzivnog nastupanja.
Napoleon je svoju vojsku podijelio na dva krila, lijevo pod zapovjedništvom svog najvjernijeg suradnika, maršala Michela Neya (kojeg je Napoleon proglasio princom od Moskve i nazivao ga “najhrabrijim od hrabrih”) i desno pod zapovjedništvom maršala markiza de Grouchyja. Bitka je bila svojevrsna klaonica. Započela je prije izlaska sunca, trajala cijeli dan i završila kasno u noći.
Poginulo je gotovo 30,000 vojnika, od čega oko 25,000 na francuskoj strani. Maršalu Neyu ubijeno je za redom pet konja na kojima je jahao. Najelitniji odred Napoleonove vojske bila je Carska garda (Garde Impériale), a među njom tzv. Stara garda (Vieille Garde). Naposljetku je i ona pobijeđena. Zapovjednik Stare garde, general Cambronne navodno je izjavio kad su mu ponudili da se preda: “Garda umire, ali se ne predaje!” Po drugom navodu izjavio je jednostavno: “Merde!” Ta je riječ kasnije u francuskom jeziku postala po njemu poznata kao “le mot de Cambronne” (Cambronnova riječ).
