Ilindenski ustanak je oružani ustanak u Makedoniji protiv osmanske vlasti započet na Ilinden (Blagdan sv. Ilije) 2. kolovoza 1903. Ne procijenivši ispravno međunarodnu situaciju, komitet VMRO-a donio je na općem kongresu organizacije u Solunu u siječnju 1903. odluku da se stanovništvo svih područja u Makedoniji digne na ustanak. Ustanak je obuhvatio bitoljsko, dio skopskog i solunsko, a poslije i sersko područje. U njemu je sudjelovalo oko 30 000 makedonskih ustanika i do polovice kolovoza držali su Kruševo, Nevsku i Klisuru. U Kruševu je organizirana Kruševska Republika (3–13. VIII).
Ustanak je osmanska vlast krvavo ugušila.
U današnjoj Makedoniji Ilinden je državni praznik.
Nedugo zatim, tijekom balkanskih ratova (1912.–1913.) Makedonija je podijeljena između Srbije (okupirala najveću središnju Vardarsku Makedoniju, nekada republika u SFRJ, današnja država Makedoniju), Bugarske (dobila istočnu Pirinsku Makedoniju) i Grčke (dobila južnu Egejsku Makedoniju).
Manastir Prohor Pčinjski na krajnjem jugu Srbije prema granici s Makedonijom, u većinski albanskoj općini Bujanovac, mjesto je osnivanja moderne Republike Makedonije koja se tu odvojila od okupacije Srbije iz vremena Balkanskih ratova.
Dogodilo se to na Ilinden 1944. godine.
Stoga su Kruševo, gdje je započeo Ilindenski ustanak 1903. i Prohor Pčinjski mjesta utemeljenja moderne makedonske državnosti
No, vrh Srpske pravoslavne ckrve sa patrijarhom Irinejom na čelu već godinama brani državnoj delegaciji Makedonije da posjeti manastir Prohor Pčinjski i da obilježi ovaj datum – Dan Republike Makedonije.
Patrijarh SPC Irinej izričit je u zabrani. Kako sam kaže „sve dok se ne popravi status SPC i njenih svećenika u Makedoniji nema razgovora o mogućnosti da se dozvoli bilo kojoj delegaciji iz Skoplja da posjeti manastir u Srbiji“. Patrijarh Irinej je ljutito više puta ponovio: “Nema šanse da im dozvolim da u našem manastiru slave Ilinden. Oni su naše manastire na Kosovu htjeli dati Albancima (?), pa ne mogu sada u njima obavljati svoje proslave” .
Spor ipak ide puno dublje.
Naime ,nakon 50 godina od proglašenja autokefalnosti, Makedonska pravoslavna crkva i dalje je isključena iz društva kanonskih pravoslavnih crkava. Tome se protivila i protivi i danas Srpska pravoslavna crkva koja joj odbija priznati autokefalni status, te je najveći kamen spoticanja za priznavanje Makedonske pravoslavne crkve.
Makedonska pravoslavna crkva proglasila je autokefalnost 1967. godine, ali je ostala nepriznata u pravoslavnom svijetu. Priznavanju se najprije usprotivila, naravno, SPC koja insistira da MPC može dobiti autokefalnost samo uz njenu suglasnost, a to joj ne želi dati. Pregovori o statusu traju pola stoljeća, ali rješenja nema.
Srpska pravoslavna crkva smatra da MPC treba biti u kanonskom jedinstvu sa SPC, pa srpske vlasti i crkva kao legalnu u Makedoniji priznaju samo Pravoslavnu ohridsku arhiepiskopiju pod vodstvom episkopa Jovana. Makedonska javnost, u velikom broju, smatra da je stav SPC izravno negiranje makedonske državnosti i samostalnosti.
Isto tako, postoji mišljenje da je na ovakav stav SPC u odnosu na MPC veliki utjecaj izvršila Grčka pravoslavna crkva koja također ima negativana stav prema makedonskoj državnosti i crkvenoj autokefalnosti.
