2. siječnja 1992. Sarajevsko primirje – velika diplomatska pobjeda Franje Tuđmana

Foto: fah

Na današnji dan 2. siječnja 1992. potpisan je Sarajevski sporazum (primirje). Bila je to velika pobjeda hrvatske diplomacije na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom. Više je činjenica za tu tvrdnju, a najvažnije su: prestanak ratnih operacija u Hrvatskoj, stvaranje mirnog okružja u diplomatskoj ofenzivi za međunarodno priznanje Hrvatske i mogućnost mirnog ustroja mlade hrvatske države i Hrvatske vojske koja je završila trijumfalnom pobjedom na srpskim okupatorom u akciji Oluja 95.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sarajevsko primirje potpisali su u Sarajevu 2. siječnja 1992. s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana 3. siječnja, u 18 sati. Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.

Iz priloženog se vidi jasno da je glavna vojska protivničke strane Hrvatima bila JNA – Jugoslavenska narodna armija u koju se kleli komunisti i jugonacionalisti kao „čuvaricu mira bratskih naroda i narodnosti“. Ta je „narodna vojska“ jasno se profilirala u agresora na sve narode bivše Jugoslavije osim – Srba, te počinila brojne zločine i etnička čiščenja što joj je i bila namjera 45 godina koliko je obmanjivala narode Jugoslavije. Osobito su od njenih granata i ogromne vojne sile stradali Hrvati, Bošnjaci i kosovski Albanci. To pokazuje i jasnu percepciju Jugoslavije kao velikosrpske države u stvarnosti jer vlast u njoj su činili isključivo totalitarna Komunistička partija i JNA u obliku vojne hunte.

Povijest to mora jasno utvrditi, a Sarajevsko primirje je samo jedan dokaz istoga!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dovedene su mirovne snage UNPROFOR-a, a cilj Srba je bio zadržati okupirane teritorije, te ih s vremenom pokušati integrirati u Veliku Srbiju sa ostalim „srpskim krajevim“ bivše Jugoslavije, koji su uključivali i Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru i Makedoniju.

Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja okončana je prva, sveobuhvatna faza rata u Hrvatskoj, i nastupila je faza “ni rata ni mira”, odnosno sukoba niskog intenziteta, koja će potrajati do kraja 1994., odnosno 1995. Tada je Hrvatska Vojska akcijama Bljesak 95 i Oluja 95 potpuno razbila ostatke JNA koji su se transformirali u „velikosrpsku armiju“ i nezaustavljivim naletom razbila mit o „srpskom junaštvu i nepobedivosti“.

Mudrom diplomatsko-vojnom taktikom u vrijeme trajanja primirja od 1992-1995. predsjednik Franjo Tuđman je malo po malo „nagrizao“ okupirane teritorije i političke ambicije Srba. Prisjetimo se samo velikih vojnih pobjeda u tom vremenu: Dubrovnik 1992., Maslenica 1993., Zima 1994. i brojnih manjih poput Miljevačkog platoa, Medačkog džepa, Kupresa 94 i drugih, kao i diplomatskih uspješnica velikog državnika poput famoznog plana Z4, priznanja od strane SAD-a, vojno-političke suradnje sa istim itd. Sve je to kulminiralo mirnom reintegracijom istočne Slavonije i Vukovara i potpunim oslobođenjem Hrvatske bez bilo kakvih autonomija, „krajina“ , separacija ili bilo kakvih uvjetovanja što je 1991. izgledalo kao nestvaran san.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sarajevsko primirje je stoga velika diplomatska pobjeda hrvatskog državnog vodstva i Franje Tuđmana u cilju potpune slobode i samostalnosti hrvatskog naroda i njegove države!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.