Škabrnja je došla u ruke hrvatskih junaka i branitelja u operaciji Maslenica 1993. godine, ali je brzo došla u okruženje četničkih snaga. Čak 43 dana držali su je nadljudskim naporom borci HOS-a u našim rukama, a kada su otišli na smjenu, nakon 6 dana pala je u ruke četnika u srpskoj ofenzivi pod nazivom “Kameleon”. Oslobođena je ponovno u operaciji Oluja i danas u njoj žive Hrvati kao svoji na svome.
Ovo je priča o nevjerojatnoj hrabrosti boraca HOS-a u Škabrnji, pripadnicima IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”, ljudima koji su sve dali za svoju domovinu.
Škabrnja sama po sebi nije imala neki važan strateški značaj, niti za Hrvate, niti za Srbe – ona je bila nešto mnogo više. Držati Škabrnju za Hrvate je značilo čuvati u svojim rukama simbol stradanja Hrvata u Dalmaciji, dok je Srbima bio imperativ ponovno osvojiti Škabrnju te tako poniziti i demoralizirati hrvatsku vojsku.
U kasnim večernjim satima krajem siječnja 1993. IX. bojna HOS-a ušla je u Škabrnju predvođena mladom Škabrnjankom Dankom Dražinom.
Iako su hrvatske snage predvođene Bojnom “Zrinski” par dana ranije u sklopu operacije “Maslenica” ovladale velikim dijelom sela, pa čak i dominantnom kotom Ražovljeva glava, bile su potisnute u protuudaru i to uz znatne gubitke. Stoga je prema zapovijedi generala Ante Gotovine, zapovjednik IX. bojne HOS-a Marko Skejo doveo s južnog bojišta borbenu skupinu IX. bojne HOS-a s posebnim zadatkom: ovladavanje i obrana Škabrnje, piše Facebook Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat.
Tek 23 pripadnika postrojbe upućena su iz Dubrovnika u Škabrnju, koju je tada branilo samo 12 pripadnika specijalne bojne Zrinski, jer crta fronte još nije bila utvrđena nakon borbi koje su vođene od akcije Maslenica nadalje, s većim ili manjim intenzitetom.
Kada se postrojba HOS-a okupila, Škabrnju je branilo nešto više od 80 pripadnika bojne “Rafael Vitez Boban”, a na čelu joj je bio legendarni Marko Skejo.
Četnici i jugoslavenska vojska pale Škabrnju:
Četnici i JNA – golemi strah od junaka HOS-a
Selo dugo čak 6 kilometara branila je postrojba čak 43 dana sa manje od 100 vojnika, a okruživala ju je sva sila agresorske vojske. Ta vojska sastavljena od četnika i JNA, poznatih po brutalnosti, ubijanjima i mučenjima, imala je veliki strah od boraca HOS-a još od Vukovara i bitaka vođenih od početka rata i ljeta 1991. godine. I najelitnije paravojne jedinice srpske vojske napadale su Škabrnju, a među njima najviše su se isticale “Alfe” kapetana Dragana, “Vukovi s Vučjaka” i Arkanovi “Tigrovi”.
Strah srpskog vojnika prema HOS-u bio je velik, zato poštovanje Hrvata prema njima treba biti još veće!
Puno je hrabrih boraca branilo Škabrnju, a u najveću legendu svojom hrabrošću i akcijama protiv Srba ušao je zasigurno pokojni Thomas Crowley “Irac”. Irac je sa svojom skupinom uništavao borbeni moral Srba čestim akcijama u njihovom zaleđu, što je srpsku vojsku izluđivalo od velikog straha. Djelovanje HOS-a u takvim akcijama kojima se unosio strah i panika neprijateljima bila je njihova specijalnost.
Tako krajem mjeseca pripadnici HOS-a izveli su jednu diverzantsku akciju protiv srpskih postrojbi koje su napadale mjesto, kojima je zapovijedao zločinac velikosrbin Dragan Vasiljković, te uništili nekoliko minobacača, topova, i oklopnih transportera.
Tko je Danka Dražina – junakinja i heroina iz Škabrnje
Zapovjednik HOS-a Marinko Skejo se prisjeća tog dana: “Znači 28. siječnja, popodne oko 4 sata smo došli u Sukošan. U Sukošanu smo dobili popunu municije i doveli su nas do Prkosa. Iz Prkosa u 11 sati noću dovela nas je ženska osoba, izviđač, Danka se zvala. Gledajući te noći tu mladu ženu koja nas je vodila od Prkosa do Škabrnje, ja sam bio na čelu te postrojbe, ona me duboko dirnula. Vani skoro pola noći, ružno vrijeme, a ispred nas mlada žena, skoro dijete, gazi kao marinac i vodi nas u vučju jazbinu…Moram priznati da me je zasramila. Rekao sam sebi da kako god bilo u toj Škabrnji, nema šanse da odstupimo ako ova cura ima toliko srce. A vjeruj mi da se u Škabrnju nisu usudili ni prići mnoge „muškarčine“. Posebna je to žena, sama njena pojava dala nam je motiv koliko god je bio jezovit ulazak u takvo mjesto.“
Danka Dražina, heroina Domovinskog rata, 1991. godine napustila je fakultet kako bi pomogla obranu rodnog sela od velikosrpske agresije. Nakon 18. studenog i pokolja u Škabrnji započelo je i njezino progonstvo. Iz obližnjeg Prkosa koji se našao na prvoj crti obrane gledala je kako pljačkaju i ruše Škabrnju: “Uostalom, krajem siječnja je minirana i do temelja srušena crkva u Škabrnji. Gledali smo tu sistematičnost; spustili su se iz Biljana, dva puta je dizali u zrak, ukrali dva teška zvona od nekoliko tona koja do danas nisu pronađena…Potom su u ožujku iznova počinili masovan pokolj nad preostalim civilima, nad 15-ak staraca koji nisu htjeli u izbjeglištvo.”, prisjetila se Danka kroz intervju s povjesničarom Tomislavom Šuljem. U njemu se prisjetila i HOS-ovaca koje je uvela u selo: “Oni su jedna posebna priča. Ja mislim da hrabrijih ratnika nisam vidjela. Imali su cilj, znali su u što ulaze, a to što rade činili su beskompromisno! Svaki dan im je bio opasan. Ili su ih ovi napadali topništvom i pješacima, ili su HOS-ovci napadali njih, sve dok se to nije pretvorilo u danonoćne borbe.”
Nakon 43 dana HOS-ovci su otišli na zasluženi odmor, a samo 6 dana kasnije Škabrnja je ponovno pala u operaciji srpske vojske kodnog naziva “Kameleon”.
Podaci preuzeti iz:
Vladimir Brnardić i Tomislav Šulj: “Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”
“Danka Dražina – ratnica u Hrvatskoj vojsci”, Vojna povijest 5/2013, Magazin za vojnu povijest
Tekst se nastavlja ispod oglasa
