Blaženi mučenici iz Pratulina ili blaženi mučenici iz Podlasja, trinaest ukrajinskih grkokatolika, dali su svoj život za Krista Gospodina, na današnji dan 24. siječnja 1874. Ubili su ih ruski vojnici zbog njihove vjernosti crkvenom jedinstvu s rimskim papom.
Riječ je o ukrajinskim katolicima bizantsko-slavenskog obreda, grkokatolicima, baštinicima obnove crkvenog jedinstva iz 1596. godine. Ruski pravoslavni carevi nastojali su uništiti to jedinstvo, te je u siječnju 1874. car Aleksandar II. potpisao dekret o ukidanju posljednje grkokatoličke biskupije u Chelmu (lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska). Grkokatoličke biskupe i svećenike Rusi su zatvarali i slali u Sibir. Kad su ruske trupe 24. siječnja stigle u selo Pratulin (općina Rokitno, okrug Bialski, Lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska) da zauzmu tamošnju grkokatoličku crkvu, 25-godišnji Vinkentij Levonjuk (Wincenty Lewoniuk) i njegovih 12 drugova, pokušali su ih u tome spriječiti. Ti pobožni ukrajinski seljaci svjesno su izložili svoje živote da posvjedoče katoličko jedinstvo. Govorili su jedan drugome: „Slatko je umrijeti za vjeru!“ Najmlađima među njima bilo je devetnaest, a najstarijem pedeset godina. Ruski zapovjednik pokušao ih je potkupiti, ali nije u tome uspio. Pobožni, goloruki seljaci zapjevali su svoje crkvene pjesme i kleknuli, a vojnici su na njih otvorili vatru. Prvog su umorili Vinkentija Levonjuka, a potom ostale. Pobili su ih i zakopali u zajedničku jamu. Ozlijeđeno je još 180 osoba, a njih oko 80 je uhićeno. Kad se to područje 1918. našlo u obnovljenoj poljskoj državi, narod je počeo iskazivati štovanje na mjestu njihovog mučeništva, a njihova tijela prenesena su 1990. u pratulinsku župnu crkvu.
Ruska pravoslavna crkva je oduvijek bila nepovjerljiva prema ukrajinskim grkokatolicima i nastojala ih asimilirati pod svoje krilo. Kada je Staljin na spornoj sinodi u Lavovu 1946. godine “odlučio vratiti” grkokatolike u Moskovski patrijarhat, oduzete su im sve crkve i dobra. Mnogi svećenici – no niti jedan biskup – stavili su se na raspolaganje RPC. Grkokatolička crkva je zabranjena i živjela je u katakombama, a vjernici su održavali mise noću po šumama i špiljama u opsanostima po život. Ako bi bili otkriveni, grkokatolici su bili slani u koncentracijske logore ili bili ubijeni. Tek je krajem osamdesetih Ukrajinska grkokatolička crkva izišla iz katakombi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.