Na današnji dan 25. travnja 1792. skladana je jedna od najpoznatijih himni svijeta: Marseljeza. Poznata je pod nazivom “krvava himna”. Taj naziv je stekla zbog borbenog i brutalnog teksta koji potiče ljude na odlazak u revoluciju, rat i ubijanje.
Dok francuska himna spominje “nečistu krv koja natapa naše brazde”, hrvatska himna slavi svoju domovinu.
Na drugoj strani vrlo je zanimljiva činjenica da je jugoslavenska himna “Hej Slaveni”, koju neki i danas oplakuju, u integralnoj verziji za vrijeme Drugog svjetskog rata, veličala zločince i diktatore Staljina i Tita.
To je valjda jedini primjer u povijesti kada su živuće osobe uključene u državnu himnu.
Marseljeza je francuska državna himna. Marseljezu je skladao Claude Joseph Rouget de Lisle u noći sa 25. na 26. travnja 1792., tijekom objave rata Austriji u Strasbourgu. Bilo je to vrijeme nakon početka Francuske revolucije 1789. godine.
Prvobitno se zvala “Chant de guerre pour l’armée du Rhin”, tj. “Ratna pjesma Rajnske vojske” i bila je posvećena grofu Nicolasu Luckneru, zapovjedniku i guverneru Strasbourga. Dobila je ime 30. srpnja 1792., jer se pjevala prilikom ulaska 500 dragovoljaca iz Marseillea u Pariz. Dana 14. srpnja 1795. Marseljeza je proglašena državnom himnom Francuske.
Jedan od mnogih primjera mržnje (Marseljeza je pjesma sa 15. stihova) vidljiv je već u prvom stihu i posebno u pripjevu koji pjeva: „Neka nečista krv natopi naše brazde!“. Mnogi smatraju da je to neprimjereno pjevati na javnim priredbama danas. Sve to je dugo bilo prešućivano ili stavljano pod tepih zbog proklamiranih ideala koje je zagovarala revolucija: bratstvo, jednakost i sloboda.
Danas znanstveni pristup povijesti i dostupnost arhivima „demitologizira“ donedavne mitove i tabue koji su od povijesti (bar na javno-prezentacijskom nivou) učinili sluškinju sustava i interesnih skupina koje pomoću povijesti, često imaju kontrolu nad društvenim procesima.
Za razliku od Marseljeze, hrvatska himna „Lijepa naša“ koja je skladana na pitomim „zagorskim bregima“, u skladu sa naravi i ćudi hrvatskog čovjeka pjeva o ljepotama Hrvatske, njenim običajima i ljudima koji ljube domovinu iz sveg srca. Hrvatska himna, premda je nastala kao budnica, potiče čovjeka na domoljublje u pravom i istinskom smislu te riječi (domoljublje – „ljubiti dom“).
Također jugoslavenska himna Hej Slaveni, u integralnoj inačici, za vrijeme rata i prije razlaska sa SSSR-om, pjevala je u čast živim osobama – diktatorima Titu i Staljinu!
To je valjda jedini takav primjer u povijesti, kao dokaz do tada nepoznatog – kulta ličnosti.
Jugoslavenska ima i vrlo ružne i neprimjerene himni izraze proklinjanja i spominjanja pakla.
Usporedbe Lijepe naše, Marseljeze i Hej Slaveni:
Prvi stih i napjev Marseljeze
I.
Hajdemo! Djeco Domovine!
Dan slave je došao!
Protiv nas je podignuta
Krvava zastava tiranije! (dvaput)
Čujete li u poljima
Riku tih divljih vojnika?
Oni vam u naručje dolaze
Da zakolju vaše sinove, vaše supruge.
Pripjev:
Na oružje građani!
Formirajte svoje bataljune!
Koračajmo! Koračajmo!
Neka nečista krv
Natopi naše brazde!
Drugi stih himne Hej Slaveni (iz perioda Drugog svjetskog rata i partizana)
Gromko kliče drug nam Staljin
iz ruskih nizina,
odzivlje se drug mu Tito
s bosanskih planina:
Mi stojimo postojano
kano klisurine,
proklet bio izdajica
svoje domovine!
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
