Na današnji dan umro je 26. lipnja 1958. Andrija Štampar, liječnik i znanstvenik, predsjednik HAZU i utemeljitelj javnog zdravstva.
Za života je obavljao mnoge dužnosti i aktivno zagovarao socijalnu medicinu te posvećivanje medicinskim potrebama malih ljudi. Ideja vodilja uvijek mu je bila da zdravstveni radnici ponajprije moraju djelovati na zdravstveno rizične skupine. Zalagao se za široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi smatrajući kako se na taj način uspješno mogu suzbiti pojave mnogih bolesti.
Njegova definicija zdravlja – da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i danas je uvažavana.
Aktivan život Andrije Štampara
U skladu sa svojim svjetonazorom kako svi trebaju biti upućeni u osnove zdravstvene preventive održavao je tečajeve higijene odabranim seljacima koji su se poslije vraćali u svoja sela i prenosili stečeno znanje svojim suseljanima. U prvoj Jugoslaviji osnovao je 250 zdravstvenih ustanova, 6 epidemioloških zavoda, desetke stanica za prevenciju malarije, ambulanti za venerične bolesti, dispanzera za tuberkulozu i školskih poliklinika. Također je utemeljio Centralni higijenski zavod u Beogradu, Institut za malariju u Trogiru i Institut za tropske bolesti u Skopju. Dok je bio na obnašao ovu dužnost održao je 7000 predavanja o narodnom zdravlju koje je odslušalo 1.200.000 ljudi. Sa skupinom zdravstvenih radnika 1927. sa skupinom zdravstvenih radnika osniva Školu narodnog zdravlja u Zagrebu. Njezinim direktorom postati će 1945. Iste godine postaje profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te rektor zagrebačkog Sveučilišta. Naredne godine (1946.) postaje član Odbora za osnivanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU) postaje 1947., a ubrzo je i njezin predsjednik.
Prvi predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije
Prvim predsjednikom Svjetske zdravstvene organizacije postaje 1948., a što je svojevrsno priznanje njegovom osobitom zalaganju za utemeljenje ove organizacije. Nekoliko godina kasnije (1952.) ponovno je izabran za dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tri godine kasnije (1955.) na 7. zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije dobiva medalju i nagradu zaklade Leonarda Bernarda, najveće međunarodno priznanje za zasluge u socijalnoj medicini. Unatoč godinama Štampar ne posustaje pa tako 1958. sudjeluje u razgovorima za utemeljenje Europskog udruženja škola narodnog zdravlja (ASPHER). Zahvaljujući njemu prvi sastanak ove organizacije održan je upravu u Zagrebu. Kao priznanje njegovu radu medalja koju ova organizacija dodjeljuje svake druge godine za zasluge u javnom zdravstvu nosi upravo ime Andrije Štampara.
Djelovao diljem svijeta
Osim u Hrvatskoj Andrija Štampar doprinosio je narodnom zdravlju i diljem svijeta. Tako je kao stručnjak Lige naroda boravio u Sjedinjenim Državama i Kanadi, dok je u Kini pomagao suzbijanje epidemije zaraznih bolesti. U Kini je također sudjelovao u postavljanju temelja javnog zdravstva. Kao medicinski uglednik držao je mnoga predavanja u poznatim svjetskim središtima: Berlinu, Münchenu, Varšavi, Pragu, Budimpešti, Sofiji, Ateni i Istambulu. U svojim govorima prvi je spomenuo liječničke pogreške što u zdravstvenim krugovima nije bilo baš najbolje primljeno.
Krleža, Štampar i masoni
Iako nikada nije bio politički aktivan gotovo u pravilo bio je nepodoban za svaki novonastali režim. U Kraljevini Jugoslaviji kralj Aleksandar prisilno ga je umirovio nakon što je odbio mjesto ministra unutarnjih poslova, a u vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u zatvoru u Grazu. Miroslav Krleža govoreći o slobodnim zidarima jednom prilikom osvrnuo se i na Andriju Štampara: “Prije rata svugdje ih je bilo, u policiji, umjetničkim i kulturnim vrhovima, među biznismenima, vojnicima, svećenicima… Za rata ih je Pavelić jednim djelom pohapsio, odležali su nekoliko mjeseci. Poslije su ispali heroji, pa su i JAZU, tako reći na juriš, na čelu s Andrijom Štamparom osvojili.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
