Osim Udruge svetog Pavla on je utemeljitelj kongregacija Kćeri svetog Pavla (Figlie di San Paolo), Pobožnih učenica Božanskog Učitelja (Pie Discepole del Divin Maestro), Sestara Isusa Dobrog Pastira (Suore di Gesù Buon Pastore, „Pastorelle“) i Instituta Kraljice apostola za zvanja (Istituto Regina degli Apostoli per le Vocazioni, „Apostoline“), institucija Marijinog navještenja (Annuziatine), Arkanđela Gabrijela (Gabriellini), Isusa Svećenika (Gesù Sacerdote) i Svete obitelji (Santa Famiglia) te Udruge pavlinskih suradnika laika (Cooperatori).
Blaženi Giacomo Alberione, talijanski svećenik, nakladnik i utemeljitelj vjerskih kongregacija, rođen je 4. travnja 1884. u talijanskom gradu Fossanu (provincija Cuneo, Pijemont), u pobožnoj seljačkoj obitelji, kao četvrto od šestero djece Michelea Alberionea i Terese Allocco. Od malih nogu želio je postati svećenik. U djetinjstvu je s obitelji preselio u nedaleki Cherasco, od 1896. boravio u sjemeništu u Brau, a od 1900. školovao se u u Albi, gdje je završio studij. U Albi (provincija Cuneo, Pijemont) upoznao je i kanonika Francesca Chiesu, koji je bio njegov prijatelj i savjetnik 46 godina. U noći između 31. prosinca 1900. i 1. siječnja 1901. obavljao je euharistijsku pobožnost i u jednom trenutku osjetio snažan poziv da učini nešto naročito za ljude novog, 20. stoljeća. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1907. u Albi, a zatim je neko vrijeme djelovao kao kapelan u nedalekom Narzoleu. U listopadu 1908. postao je duhovnik i profesor sjemeništa u Albi. Djelovao je i kao biskupski ceremonijar te se naročito posvetio katehezi u župama svoje biskupije, odgoju mladeži i ministranata. Neprestano je razmišljao kako da u evangelizaciji primijeni nova, moderna sredstva komunikacije. Postao je dominikanski trećoredac i posvetio se duhovnoj animaciji subraće u Laičkoj bratovštini svetog Dominika u Albi. Od rujna 1913. bio je ravnatelj tjednika Gazzetta d’Alba. U njemu je sazrela odluka za osnivanjem kongregacije koja će širiti riječ Božju suvremenim sredstvima priopćavanja pa je 20. kolovoza 1914. u Albi osnovao Udrugu svetog Pavla (Società San Paolo), zametak svoje Pavlinske obitelji ( Famiglia Paolina). Od 1914. do 1959. Giacomo Alberione, inspiriran životom i djelom svetog Pavla, osnovao je kao dijelove Pavlinske obitelji pet kongregacija, četiri sekularne institucije i jednu laičku udrugu.
U središtu njegovog apostolskog djelovanja uvijek su stajale riječi evanđelja: „Ja sam Put, Istina i Život“.
Osim Udruge svetog Pavla on je utemeljitelj kongregacija Kćeri svetog Pavla (Figlie di San Paolo), Pobožnih učenica Božanskog Učitelja (Pie Discepole del Divin Maestro), Sestara Isusa Dobrog Pastira (Suore di Gesù Buon Pastore, „Pastorelle“) i Instituta Kraljice apostola za zvanja (Istituto Regina degli Apostoli per le Vocazioni, „Apostoline“), institucija Marijinog navještenja (Annuziatine), Arkanđela Gabrijela (Gabriellini), Isusa Svećenika (Gesù Sacerdote) i Svete obitelji (Santa Famiglia) te Udruge pavlinskih suradnika laika (Cooperatori).
Pokrenuo je mnoge nakladničke kuće i izdavao brojne časopise, listove i revije, među njima i glasoviti tjednik „Kršćanska obitelj“ (Famiglia Cristiana). Članovi Pavlinske obitelji nazočni su danas u više od 30 zemalja, a bave se nakladništvom, novinarstvom, kinematografijom, televizijom, radijom, audiovizualnom i multimedijalnom promocijom. Imaju svoje studijske, istraživačke, formacijske i animacijske centre, a od utemeljenja do danas zadržali su svoj prvobitni cilj, a to je promicanje Božje riječi putem svih mogućih raspoloživih medija. Za vrijeme održavanja Drugog vatikanskog koncila velečasni Giacomo Alberione, poznat i kao Santiago Alberione, služio je kao teološki ekspert. Preminuo je na današnji dan, 26. studenoga 1971, u Rimu.
Neposredno prije smrti posjetio ga je njegov veliki štovatelj, papa Pavao VI. Pokopan je u rimskoj bazilici Marije kraljice apostola (Basilica di Santa Maria Regina degli Apostoli alla Montagnola).
